U ruskom Kursku sada je Ukrajina – okupator: 'Ponašamo se kao ljudi'

Nakon što su ukrajinski vojnici zauzeli selo u kojem živi Maria Andreeva u ruskoj regiji Kursk, njezina obitelj primila je uznemirujuće vijesti. Prema riječima rođaka koji je uspio pobjeći iz tog područja, umirovljenu poljoprivrednicu pogubili su ukrajinski vojnici, što je zločin kakav su Rusi očekivali od susjeda kojeg su sami napali.

Kasnije su Marijine kćeri, koje žive u Norveškoj, otkrile video koji je postao viralan na internetu: prikazivao je njihovu majku kako prima paket pomoći, uključujući nekoliko boca vode, od ukrajinskih vojnika. Očajnički želeći pomoći svojoj majci da izbjegne iz posljednjeg ratnog središta, kćeri su kontaktirale vojnike putem interneta i molile za pomoć. Vojnici su ispunili njihov zahtjev i prebacili je preko granice u Ukrajinu. Priča o premještanju 76-godišnjakinje prošlog mjeseca – s tek kutijom lijekova i ruskom putovnicom – prikazuje kako Ukrajina preuzima novu ulogu u dvogodišnjem sukobu: postaje okupator, piše WSJ.

Kijev je zauzeo više od 100 ruskih gradova i sela otkako je prošlog mjeseca ušao u regiju Kursk. Predsjednik Volodimir Zelenski rekao je NBC Newsu prošlog tjedna da Ukrajina ne želi zadržati to područje zauvijek, ali je dodao da će njegove snage okupirati regiju za sada kao pregovaračku kartu u budućim pregovorima o okončanju rata.

S obzirom na to da kontrola nad regijom ulazi u svoj drugi mjesec, Ukrajina kaže da se trudi razlikovati svoju okupaciju oko 1300 četvornih kilometara Rusije od dobro dokumentirane kampanje Moskve, koja uključuje pljačku, pogubljenja i mučenje civila te deportaciju tisuća djece iz okupirane Ukrajine. Zelenski je imenovao vojnog zapovjednika za to područje i rekao da njegove snage poštuju humanitarne zakone. "Vrlo je važno da ne budemo poput onih koji su nam donijeli rat, s pljačkom i silovanjem", rekao je Zelenski na konferenciji za novinare u Kijevu prošlog tjedna. "To je zato što se ponašamo kao ljudi."

VEZANI ČLANCI:

Lažne glasine poput one o pogubljenju gospođe Andreeva šire se svakodnevno na društvenim mrežama, dok ruski dužnosnici i državna televizija dijele izvještaje o navodnim ratnim zločinima Ukrajinaca bez ikakvih dokaza. Jedini ljudi koji ulaze u okupirana područja Kurska su vojnici i nekoliko novinara koje je ukrajinska vojska pratila u područje, a neki od njih sada imaju naloge za uhićenje iz Moskve zbog ilegalnog prelaska međunarodno priznatih granica. Ograničen pristup otežava procjenu situacije.

Ukrajinska televizija prikazuje izvještaje iz okupiranih gradova koji pokazuju volontere kako dijele hranu i vodu nekoliko tisuća preživjelih. U Sudži su prikazani znakovi ispred privatnih kuća koji upozoravaju ukrajinske vojnike na prisutnost civila te natpisi na zidovima s imenima ukrajinskih vojnih jedinica i riječima "Slava Ukrajini". Na postamentu statue Lenjina, koju su ukrajinske snage uklonile s gradskog trga, postavljeni su plakati koji prikazuju razaranja ukrajinskih gradova uzrokovana ruskim napadima. Ovi plakati vidljivi su lokalnim stanovnicima koji su dugo živjeli pod strogom ruskom cenzurom.

Kada su kijevske trupe prešle u Kursk, deseci tisuća ljudi pobjegli su. No, humanitarni koridori nisu uspostavljeni za 20.000 ljudi za koje Rusija tvrdi da su ostali u okupiranim područjima. Rođaci nekih stanovnika obratili su se društvenim mrežama tražeći pomoć od Rusije i Ukrajine da iznesu svoje voljene prije nego što njihova sela budu uništena u borbama. Ovaj tjedan Teritorijalne obrambene snage Ukrajine objavile su video u kojem stanovnici okupiranih gradova žale na nedostatak vode, struje i mobilne povezanosti. Ukrajinske trupe im kažu da je Kijev spreman otvoriti humanitarni koridor koji bi omogućio ljudima da odu u Rusiju, ali da Rusija to ne želi.

Kremlj i Ministarstvo obrane Rusije nisu odgovorili na zahtjeve za komentar. Upitan o situaciji u Kursku u četvrtak, predsjednik Rusije Vladimir Putin rekao je da Moskva treba prvo misliti na ljude pogođene borbama i rekao da ruska vojska čini sve što može da izbaci ukrajinske okupatore. Nije spomenuo humanitarne koridore. Međunarodni komitet Crvenog križa zatražio je pristup u područje pod ukrajinskom kontrolom, rekao je glasnogovornik organizacije, ali je potrebno dopuštenje obje strane za ulazak.

Prošlog mjeseca Ukrajina je uspostavila liniju za kontakt kako bi omogućila stanovnicima Kurska sigurni prolaz u Ukrajinu, no nije objavila koliko je osoba prebačeno. Ukrajinski mediji izvještavaju o slučaju 89-godišnje žene koja je uz pomoć ukrajinskih vojnika prebačena u obližnji ukrajinski grad Sumi. Također, jedan ukrajinski vojni službenik naveo je da je trudna Ruskinja prebačena iz ruskog sela Lebedevka u Sumi, gdje je rodila prije nego što se vratila kući.

VEZANI ČLANCI:

Za Andreevu je sve počelo s viralnim videom. Dva dana nakon što je počela ukrajinska ofenziva u Kursku, bradati mlađi narednik poznat kao Perčik ušao je u vrt njezine kuće u pograničnom selu Sverdlikovo. Njegova jedinica pretraživala je okupirana područja u potrazi za ruskim vojnicima, a Perčik je snimio kratku razmjenu s Andreevom. U videu Andreeva, odjevena u izlizanu pregaču, gumene cipele i šareni šal, traži od Perčika nešto za piti. Ubrzo nakon toga drugi vojnik joj predaje nekoliko boca vode. Perčik je rekao da će im sutra donijeti još vode i raznih namirnica te da će njegova ekipa na kratko ući u njezinu kuću prije nego što nastave dalje. Snimka je postala vrlo popularna na internetu, a Ukrajinci su primijetili da Andreeva i drugi stanovnici Kurska govore mješavinu ukrajinskog i ruskog jezika, što je uobičajeno za te dijelove Ukrajine.

U to vrijeme njezine kćeri, Elena i Nataša Andreeva, već su počele tugovati zbog njezina navodnog ubistva. Izgubile su kontakt s njom nakon 6. kolovoza, a zatim im je rođak koji je evakuiran dublje u Rusiju poslao poruku rekavši da je njihova majka jedna od nekoliko seljana koje su pogubili ukrajinski vojnici. Nakon dana očaja naišle su na video s njihovom majkom. Očajnički željne da je dovedu na sigurno, kontaktirale su Telegram kanal koji je objavio video i savjetovano im je da snime isječak upućen Andreevoj. Perčik je pokazao video tijekom svog sljedećeg posjeta Sverdlikovu. "Nismo spavale dva tjedna", kaže Elena u videu, dok Nataša plače pored nje. "Odvojeni ste. Napušteni ste. Sada ste u sivom području. Što god se dogodilo, morate otići."

Andreeva je uvijek gledala na rusko-ukrajinsku granicu, koja se nalazi samo nekoliko stotina metara od njezine kuće, kao na umjetnu granicu. Poput tisuća drugih lokalnih stanovnika, provela je desetljeća prelazeći između Rusije i Ukrajine. "Svi smo prije bili prijatelji, a sada se zbog nekog idiota borimo jedni protiv drugih", rekla je Andreeva, dvostruka državljanka Rusije i Ukrajine, u intervjuu.

Rođena u Sverdlikovu poslije Drugog svjetskog rata, preselila je u Sumi s 20 godina i udala se, započevši rad u tvornici, ali svaki petak putujući s kćerima da boravi s roditeljima u Sverdlikovu. Ukrajina i Rusija tada su bile republike Sovjetskog Saveza i granica nije postojala. "Proveli smo djetinjstvo trčeći bosonogi po poljima koja sada presijeca državna granica", rekla je Elena, 53-godišnjakinja, u telefonskom intervjuu iz Norveške. "Nismo znali gdje Ukrajina završava, a gdje počinje Rusija."

Andreeva se vratila u Sverdlikovo 2004. godine, više od desetljeća nakon što je Sovjetski Savez propao, kako bi brinula o bolesnom ocu. Nakon njegove smrti uzela je rusku putovnicu i počela se brinuti o obiteljskoj farmi u selu. Kada su ukrajinske snage napale regiju Kursk, živjela je sama sa životinjama i opskrbljivala se proizvodima s njezinih polja.

Nije željela otići. Dani su prolazili, a ukrajinski vojnici su je upozoravali da bi njezino selo moglo biti uništeno od strane ruskih snaga koje žele istjerati Ukrajince. Konačno, 21. kolovoza, odlučila je krenuti i prošla pored nečuvanog i uništenog ruskog prijelaza s Perčikom, pokazujući mu ukrajinska sela koja je poznavala još od djetinjstva. Kasnije, u poslijepodnevnim satima, u dvorištu stambene četvrti iz sovjetskog doba u Sumi, gdje je reporter susreo i intervjuirao Andreevu, izašla je iz ukrajinskog vojnog vozila u zagrljaj svoje uplakane sestre, Galine Jerjomine, koja živi u Ukrajini. Ukrajinski službenik fotografirao je dokumente obiju žena, a Jerjomina je potom odvela Andreevu u svoj dom.

Elena, koja će ovog mjeseca putovati u Ukrajinu kako bi bila s majkom, kaže da se Andreeva teško prilagođava životu u Ukrajini. Brine se za svoju farmu, gdje nema nikoga tko bi hranio njezine životinje ili iskopao krumpir koji je posadila. Andreeva je odbila davati daljnje intervjue nakon svog preseljenja u Ukrajinu, bojeći se odmazde ako se ikada vrati u Rusiju. "Ona je žena zemlje. Selo je njezin život", rekla je Elena. "Ne razumije da njezino selo možda nestane s karte."

FOTO Rusiju 25 godina vodi ovaj čovjek: Zovu ga diktatorom i ratnim zločincem, a privatni život krije kao zmija noge