Počeo je dobro, pobjedama, a onda su zaredale pogreške

Da je Tomislav Karamarko silnu energiju koju je proteklih mjeseci ulagao u osmišljavanje brojnih akcija razbijanja “svoje” Vlade, uložio u njezino održavanje – danas bi bilo bolje i njemu, HDZ-u, Vladi Tihomira Oreškovića i Hrvatskoj. Ta besmislena akcija, taj politički kanibalizam sada će se osvetiti Karamarku. A ne reagiraju li trenutačno u HDZ-u i ne shvate da se moraju riješiti šefa, osobni pad političara Karamarka postat će i pad HDZ-a.

Zadnja nada Karamarkovih ljudi, da će Povjerenstvo biti blagonaklono prema njihovu šefu, razbila se jer je ono bilo grubo i nedvosmisleno – Karamarko je konzumirao za političara zabranjeno voće. A kazna za to u demokratskom političkom sustavu jest – doživotna suspenzija. No prije nego što u HDZ-u krenu spašavati sebe, moraju povući ručnu i prekinuti akciju opoziva Oreškovića. To je prvi preduvjet, tako da bi HDZ trebao zatražiti ako ne prekid, a onda svojevrsni time-out za nove političke pregovore. S dosadašnjim partnerima, dakako. S Mostom, Oreškovićem i drugima u koaliciji. Odluka Povjerenstva, a u samom vrhu HDZ-a isticali su da treba pričekati tu odluku pa se onda ravnati prema Karamarku, sada bi trebala izmijeniti i sliku u stranačkom vrhu.

HDZ je ionako već i prije odluke Povjerenstva imao velikih problema jer Karamarko je iz Vlade i s vrha HDZ-a trebao otići “jučer” – tako da je sada promptna reakcija i “provjetravanje” HDZ-a od Karamarka pitanje opstanka stranke. HDZ-u je bio dovoljan i jedan Sanader, pa ako ne reagiraju, javnost će od svih budućih šefova HDZ-a napraviti “serijskog Sanadera”. Ako u stranačkom vrhu još ima ljudi koji nisu karijeristi, uhljebi i mentalno skojevci, shvatit će nasušnu potrebu trenutačnog distanciranja od Karamarka. Čiji je pad započeo još prije otprilike godinu i pol. A prije pet godina, kada su počele pripreme za njegov politički uzlet, sve je izgledalo drukčije.

Grupa ambicioznih ljudi tada je zamislila njegovo političko uključivanje u borbu za šefa HDZ-a. Znalo se da HDZ ne može nastaviti voditi Jadranka Kosor, koju je oktroirao Sanader, nego netko tko će stranku dići iz pepela. Izbor je pao na samozatajnog Karamarka. Istina, dolazio je iz represivnog aparata, šefovao u MUP-u i tajnim službama, no mnogi su pomislili da razbijenom i izvrijeđanom HDZ-u treba baš “čvrsta ruka”. U dobro isplaniranoj akciji iskusnih ex-policajaca i obavještajaca (i uz glavu i talent Milijana Brkića), Karamarko je preuzeo HDZ. Počelo je dobro. Brzo je ostvario neočekivano – pobjede na izborima.

Dobio je prve euroizbore, pa lokalne, ali tek kada je dobio iduće, opet euroizbore, postalo je jasno da je HDZ opet pobjednička stranka. I tu negdje, u trećoj godini mandata, Karamarku moć počinje udarati u glavu. Pomislio je da pobjeđuje zato što je sam tako dobar i talentiran, pa je pomislio i da se može riješiti dobrog dijela ljudi koji su ga stvorili. Napravio je i nove pogreške, klasične za ljude koji ipak imaju demokratski deficit, pa je stranački vrh i izborne liste počeo puniti mediokritetima, karijeristima i poslušnicima. I tako je šef polako otklizao u paralelni svijet, što ga je spriječilo da osvoji “pravu” vlast i postane “pravi” premijer. To što čak i sada ne shvaća da je “umro” kao političar i šef HDZ-a, dokazuje da Karamarko nastavlja živjeti u tom svom paralelnom svemiru. Dalekom od našega. Tko će mu to reći? 

>>Povjerenstvo: Karamarko je bio u sukobu interesa. Privatni interesi mogu utjecati na njegovu nepristranost, ne može odlučivati o Ini