srodne duše

Pokušavali smo Shy i udomiti, navijala sam da se nitko ne javi

Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva
22.09.2024.
u 10:20
Dva mjeseca samo sam sjedila uz nju u boksu, ogrlicu smo stavljali tjednima, a lajne se jako bojala. Zabavno je živjeti s njom, velika je to ljubav
Pogledaj originalni članak

Sjedila je potpuno slomljena u boksu skloništa, tresla se i gledala u zid, od straha je piškila i kakala. Matteu Grgić iz Pazina nije dugo trebalo nagovarati, iako je nesretna kujica prvo slomila njezinu mamu Sandru Gobo.

– Nije baš bila neka obiteljska situacija, a već smo imali puno životinja, sedam pasa, mačke, konje. Ali za kujicu May nije bilo drugog rješenja. Kad je mama rekla da je moramo uzeti, javila sam se velikogoričkoj udruzi Sigurna kućica i ponudila privremeni smještaj – prisjeća se Mattea. Bilo je to prije više od dvije godine, May je postala Shy i zauvijek ostala na ranču na kojem je do tada spas pronašlo puno traumatiziranih pasa. Ali nijedan nije bio u tako lošem stanju kao Shy.

Dva mjeseca živjela je u boksu, ulazila sam k njoj i samo sjedila. Nije bilo razgovora i dodira. Prvo se počela kretati oko mene, istraživati, uzimala je i poslastice. Pomoglo mi je što je jedan dan zapela za ogradu ogrlicom koju je imala na vratu kad je stigla. Namučila sam se da joj to nekako skinem, tada je shvatila da joj hoću pomoći. Trebalo mi je jako puno vremena da joj preko vrata prebacim lajnu i da iziđemo iz boksa. Jedino što je ona željela bilo je vratiti se u boks – prisjeća se Mattea prvih zajedničkih dana i mjeseci. Sve je radila polako i s puno strpljenja, baš onako kako je naučila od trenerice Vedrane Dorogi koja joj je uvijek pomagala u socijalizaciji pasa.

– Trebao nam je neki trenutak sreće, bila je stalno potištena. Odlučila sam je preseliti u dvorište k psima koje čuvam, to je ono čime se bavim. Sa psima Shy nije imala problema. Već nakon dan, dva vidjela sam velike pomake. No, to je značilo više posla za mene, morala sam paziti na druge pse, trebalo je poštivati i njihov osobni prostor. Shy se odmah sprijateljila s Bubicom, jednom od mojih kujica, postale su nerazdvojne – govori nam Mattea, inače vlasnica Pet resort hotela za čuvanje kućnih ljubimaca. Nakon dvorišta bilo je vrijeme da se uđe i u kuću, jer boks je i dalje bio zona sigurnosti.

– Shy je sama odlučivala što želi. Uspjela sam je jedan dan uloviti da spava na mojem krevetu. I to u našoj kući i danas smije samo ona, jer psi imaju dovoljno drugih kreveta i mjesta za spavanje. Druženje sa psima bilo je dobra odluka, počela je uživati u njihovu društvu. Ali u šetnje s nama i dalje nije išla jer još nije bilo vrijeme za povodac – opisuje Mattea i dodaje da je svaki put gledala kad je ona sa psima odlazila u šetnju. Sve dok jednog dana nije odlučila krenuti za njima.

– Već smo se udaljili od kuće kad sam se okrenula i ugledala Shy na sigurnoj udaljenosti. Nekako je prokopala rupu i krenula za nama. Mislila sam, gotovo je, ode ona i nikad je nećemo naći. Sva sreća, njoj to nije palo na pamet. Šetala se i vratila kući s nama. Jako se bojala lajne, a ogrlicu smo stavljali tjednima. I nitko drugi ništa nije smio oko nje raditi, samo ja. Trajalo je to sigurno godinu dana, onda je polako počela prihvaćati i druge. Nemam nikakvih problema s njom, ona je pas s karakterom i s njom treba znati. Sada se dobro slaže sa svima, psima, mačkama, konjima, ljudima. Ipak, još nismo došli do toga da se kao potpuno opušteni pas valja po travi ili da je mazim po trbuhu – ističe Mattea. I vožnja automobilom ima posebna pravila – Shy prvo uđe u boks, a onda ga Mattea odnese u auto, drukčije ne ide.

– Zabavno je živjeti s njom, velika je to ljubav. Došla je k nama kao sedmi pas u kući, prije nego što je stigla uginula mi je najstarija kujica. Cijelo sam vrijeme govorila da je kod nas samo privremeno, trudili smo se i udomiti je, iako sam ja navijala da se nitko ne javi. Jer Shy je mogao uzeti samo netko tko ima iskustva s ovakvim psima i tko je svjestan što ga čeka. Ovo je idealno mjesto za nju, ranč na osami, u selu u kojem su dvije kuće – govori nam M. Grgić.

Da se Mattea nije javila, kažu volonteri Sigurne kućice koji su joj pokušavali pomoći,Shy bi vjerojatno još bila u velikogoričkom skloništu. Baš kao i Dragec, Riki ili novi štićenik Deda Zubo. Nitko ne želi psa s kojim će vjerojatno biti nekih problema, koji trebaju vrijeme i strpljenje da se opuste, da počnu vjerovati. Svi oni čekaju svoju Matteu, nekoga tko će prepoznati što ih muči i htjeti riješiti te probleme. Nekoga kome će za sve vratiti baš onako kako to samo psi znaju, pružit će mu vjernost i bezuvjetnu ljubav.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.