Svaki dan sve ih je više, neki su ostavljeni na cesti, pronađeni su i gladni i ozlijeđeni, neki su udomljeni pa vraćeni uz čudna opravdanja i iznenadne životne probleme. Svima im je privremeni dom sklonište, mjesto u kojem su napušteni psi pronašli sigurnost i ljude koji im žele vratiti sve što im je oduzeto. Daju im ljubav i nježnost, brinu se za njihovo zdravlje i pokušavaju im naći novi dom. I dok neki psi u skloništu provedu tek nekoliko dana ili tjedana, oni koji nisu te sreće ostaju mjesecima pa čak i godinama.
U Sklonište za životinje Velika Gorica u siječnju ove godine stigao je Riki. Udomljen je kao tromjesečno štene, tri godine proveo je u dvorištu, a onda je udomitelj odlučio da ga više ne želi jer, kako je objasnio, ne može izići na kraj s njim.
– Riki je bio sam u dvorištu, kopao je rupe jer se nitko njime nije bavio. Kad je stigao, imao je i previše kila, sve smo to sredili. Bio je u međuvremenu kod jedne obitelji u stanu, no vratili su ga nakon mjesec dana jer je bilo nemoguće s njim ići u šetnju. Nakon toga nije imao ni jedan upit, nitko ga ne želi udomiti. Riki voli ići u šetnje, obožava se kupati i jako voli njuškati – govori Dijana Katalinić iz velikogoričkog skloništa.
Nedavno je Riki bio na privremenom smještaju u stanu, da se malo makne iz kaveza u kojem ne voli biti. Ana Stolar pokazala mu je kako žive kućni ljubimci i Riki se jako dobro snašao u svemu tome. Družio se s njezine dvije kujice, Ljerkom i Alani, koje su udomljene upravo iz velikogoričkog skloništa.
– Riki je lovni terijer i treba prihvatiti sve njegove osobine. Ima jako puno energije i zato i njegovi udomitelji moraju biti aktivni. Vrlo je znatiželjan, njemu naprosto treba dati da iskopa svoje rupe, da se istrči, da ponjuši sve što želi. A kad sve to napravi, Riki je u stanu jako dobar, ništa ne dira i ne trga, uredno čeka da se vratim. Više sam svoje cure čula da laju nego njega. Izuzetno je privržen i drag s ljudima koji su mu bliski – opisuje ga A. Stolar. I dodaje da je Riki takav i sa psima. S njezinim kujicama jako se dobro slagao. Istina, bilo je na početku malo nadmetanja s Ljerkom, i ona je lovna terijerka, ali sve su se njih dvoje dogovorili. Udomitelj mora biti svjestan da s Rikijem vjerojatno neće moći u pseći park pa sjesti dok se on druži sa psima, jer Riki se ne slaže baš sa svima. I zato Riki traži udomitelja koji će na sve to biti spreman, koji će znati predvidjeti i izbjeći moguće probleme.
Baš kao i Riki, i Uno je imao dom. Samo mu je sedam mjeseci i već je naučio što znači ono 'imao pa nemao'. Nakon boravka u stanu vratio se u sklonište iz kojeg je udomljen. Njegova udomiteljica odlazi u bolji život u kojem za Una nema mjesta.
– Kad je stigao u sklonište, jako je plakao, uhvatila ga je panika. Sve je bilo toliko strašno da ga je volonterka povela kući, nismo mogli gledati koliko pati. No dobio je samo malo vremena da možda nađe novi dom ili drugi privremeni smještaj. Jako se dobro snašao, slaže se sa psima i zaigran je. Pa on je još štene – kažu iz udruge Sigurna kućica koja pomaže u udomljavanju pasa iz skloništa.
U velikogoričkom skloništu udomitelje čekaju i Zdenko i Dragec. Njih dvojica žive kao složna braća, a udomitelji ih uporno zaobilaze. Od Drageca odustaju kad čuju istinu, a život je na njemu ostavio traga i vrlo je nepredvidiv. Zdenko, od milja zvani Deda, imao je priliku, ali je otkriveno da ne voli mačke. Ali zato jako voli ljude, posebno djecu. Iako je već u godinama, procjenjuje se da ih ima oko devet, jako je aktivan.
– Tri mjeseca je kod nas u skloništu. On je tako dobar pas i svi bismo ga odveli kući da možemo. Obožava igračke, vjerojatno ih nikada i nije imao. Voli se igrati i trčati s Dragecom. Ne voli kad grmi, sakrije se u ured, a ne voli ni kad mora u boks – opisuje nam D. Katalinić.
U sklonište su prije nekoliko dana stigli Ira, Iris i Tango. Ostavljeni u šumi, spašeni su u zadnji tren. Njihov život tek je počeo, volonteri i djelatnici skloništa nadaju se da će brzo pronaći dom. Pristigla je i kujica sa štencima, svaki dan pronalaze se ostavljeni. A vrlo često sreću nakon udomljenja pokvari neki novi poziv i glas s druge strane kaže: Vraćamo ga, putujemo, ne možemo više s njim! Tuga psa koji je imao pa sad opet nema ne može se opisati riječima koje ljudi razumiju, treba je čuti u skloništu.
Ako imate privremeni smještaj za bilo kojeg psa, ili želite nekog od njih udomiti, javite se u Sklonište za životinje Velika Gorica ili volonterima udruge Sigurna kućica.
