Libanon je možda svakodnevno na naslovnicama svih svjetskih medija i tema najmoćnijih ljudi svijeta koji se sa strahom pitaju što je sljedeće u tom dijelu svijeta, no to puno ne znači običnim stanovnicima Bejruta. Mnogi od njih ne žele rat, ali i dalje su svi oni podjednako u opasnosti. BBC-ov novinar Nafiseh Kohnavard proveo je nekoliko dana u Bejrutu razgovarajući s običnim ljudima čiji je svakodnevni život isprepleten s posljedicama rata.
"E, nasmijmo se da ispadnemo bolje na slikama koje snimaju", našalio se Marwan, glavni konobar u hotelu u Bejrutu. On i njegov kolega gledaju u nebo, pokušavajući uočiti izraelski nadzorni dron koji bruji iznad njih i čiji duboki, zujavi zvuk ne može sakriti glazba u pozadini. Hotel u kojem radi Marwan nalazi se u Ašrafiji, bogatoj kršćanskoj četvrti koja nije bila meta Izraela u prethodnim ratovima. BBC-ov novinar u svojem tekstu otkriva kako je upravo to četvrt u kojoj se on sam nalazi.
Nekoliko dana kasnije, dvije izraelske rakete prolijeću iznad Ašrafije. "Čujem djecu i odrasle u susjedstvu kako vrište. Ljudi izlaze na balkone ili otvaraju prozore, pokušavajući shvatiti što se upravo dogodilo. U roku od nekoliko sekundi snažna eksplozija potresa ulice pune drveća. Svi u mojoj zgradi gledaju prema Dahiji, južnom predgrađu Bejruta koji je pod dominacijom Hezbollaha i koji je djelomično vidljiv iz Ašrafije", opisuje novinar. Napominje da je u izraelskom napadu pogođeno područje koje je udaljeno samo pet minuta vožnje od njih. Lokalni mediji pišu kako je meta bio Wafiq Safa, visoko rangirani dužnosnik Hezbollaha, koji je ujedno i šogor nedavno ubijenog vođe Hassana Nasrallaha. On je navodno preživio u tom napadu.
Zgrada koja je pogođena bila je puna ljudi koji su nedavno pobjegli u Bejrut. Izraelska vojska nije izdala nikakvo upozorenje, a najmanje 22 osobe ubijene su. To je bio najsmrtonosniji napad do sada. "O moj Bože. Što da smo mi prolazili tom ulicom?" uzviknula je susjeda i dodala: "Prolazim tom ulicom na putu do posla." Drugi su se pitali koja je garancija da Izrael idući put neće pogoditi zgradu u njihovoj ulici ako imaju metu.
"Protekla tri tjedna činila su se poput ubrzanog filma. Nismo ni stigli probaviti što se točno dogodilo", izjavio je konobar Marwan koji cijeloga života živi u Bejrutu. Iako je svjedočio ratovima s obje strane, uvijek je bio optimist i nikada nije vjerovao da će se ovaj sukob pretvoriti u rat. "Povlačim ono što sam ti govorio", kaže i objašnjava: "Nisam želio vjerovati, ali mi smo u ratu."
Bejrut se potpuno promijenilo. Ulice su pretrpane automobilima, a neki od njih su parkirani usred bulevara. Stotine ljudi koji bježe od izraelskih operacija na jugu zemlje sklonile su se u predgrađa glavnog grada, a utočište su pronašle u školama u "sigurnijim" četvrtima. Mnogi spavaju na ulicama. Trg mučenika u Bejrutu koji je inače mjesto prosvjeda i velikih božićnih proslava pretvorio se u šatorski grad. Obitelji se stišću ispod kostura željeznog božićnog drvca. Tamo se nalaze deke, madraci i šatori napravljeni od svega što su ljudi mogli pronaći. Slične scene čekaju iza svakog ugla. Privremeni domovi protežu se od trga sve do mora.
Većina ljudi na tom trgu sirijske su izbjeglice koje su se ponovo našle raseljene i kojima je zabranjeno pristupiti skloništima jer su ona ograničena samo na libanonske državljane. No i brojne libanonske obitelji ostale su bez doma. Samo kilometar dalje 26-godišnja Nadine pokušava skrenuti misli sa svega na nekoliko sati. Ona je jedna od rijetkih mušterija u Aaliya's Booksu, knjižari u bejrutskoj četvrti Gemmayze. "Više se ne osjećam sigurno. Stalno slušamo eksplozije tijekom noći. Stalno se pitam što će biti ako bombardiraju ovdje? Što ako gađaju auto ispred nas?"
Stanovnici Bejruta dugo su vjerovali će napetosti između dvije zemlje ostati ograničene na sela pod kontrolom Hezbollaha na južnoj granici Libanona. Iako su napadi najvećim dijelom usmjereni na predgrađa gdje Hezbollah dominira, pogođeni su svi građani. Ratna zbivanja osjete se i na poslovanju raznih objekata. Aaliya's Books obično je živahno mjesto koje ugošćuje lokalne bendove, podcaste i večeri degustacije vina. Sada je mjesto prazno, bez glazbe i plesa. "Tužno je i frustrirajuće", kaže menadžer bara Charlie Haber i dodaje: "Dođeš ovdje da promijeniš raspoloženje, ali opet ćeš na kraju razgovarati o situaciji. Svi se pitaju što je sljedeće?"
Njegovo mjesto zatvoreno je dva tjedna nakon Nasrallahove smrti. Sada su ponovo otvoreni, ali zatvaraju u 20 sati umjesto u ponoć. Psihološki pritisak na osoblje i goste raste iz dana u dan, kaže Charlie. Čak i za objavu na Instagramu sada treba pola dana da se napiše jer "ne želiš izgledati kao da pozivaš ljude da dođu uživati uz popust na piće u ovoj situaciji."
Dobro poznati restoran Loris nikada se nije zatvarao prije jedan sat u noći, ali sada su ulice puste već u 19 sati, kaže jedan od vlasnika, Joe Aoun. Prije tri tjedna ovdje niste mogli dobiti stol bez rezervacije. Sada su tek dva ili tri stola zauzeta svaki dan. "Idemo dan po dan. Sjedimo ovdje i razgovaramo, a možda ćemo za pet minuta morati zatvoriti i otići." Većina zaposlenih u Lorisu dolazi iz južnih predgrađa Bejruta ili sa sela na jugu zemlje. "Svaki dan netko od njih čuje da im je kuća uništena", kaže Joe. Jedan zaposlenik, Ali, nije dolazio na posao 15 dana jer je pokušavao pronaći mjesto gdje će smjestiti svoju obitelj. Joe kaže da Loris pokušava ostati otvoren kako bi pomogao zaposlenicima da zarade za život, ali nije siguran koliko dugo to može trajati.
Vidim frustraciju na njegovu licu. "Mi smo protiv rata", kaže. "Moji zaposlenici s juga su šiiti, ali i oni su protiv rata. Ali nitko nije pitao za naše mišljenje. Ne možemo učiniti ništa drugo. Moramo izdržati." U Aaliya's Books Charlie i Nadine su zabrinuti zbog porasta napetosti unutar zajednice. U ovim dijelovima Bejruta većinom su sunitski muslimani i kršćani, ali novi doseljenici su uglavnom šiiti. "Osobno pokušavam pomoći ljudima bez obzira na njihovu religiju ili sektu, ali čak i u mojoj obitelji postoje podjele zbog toga. Dio moje obitelji pomaže i smješta samo raseljene kršćane", kaže.
Mnogi u Gemmayzeu već su bili teško pogođeni eksplozijom u bejrutskoj luci prije četiri godine, koja je ubila 200 ljudi i uništila više od 70.000 zgrada. Tek su se nedavno počeli oporavljati. Unatoč financijskoj krizi, nova mjesta su se počela otvarati u ovom području, ali mnoga su sada zatvorena.
Maya Bekhazi Noun, poduzetnica i članica odbora sindikata vlasnika restorana i barova, procjenjuje za BBC da je 85% mjesta za hranu i piće u centru Bejruta zatvoreno ili radi s ograničenim radnim vremenom. "Sve se dogodilo tako brzo i još nismo uspjeli napraviti statistiku, ali mogu reći da je više od 85 posto mjesta za hranu i piće u centru Bejruta zatvoreno ili radi s ograničenim radnim vremenom. Teško je držati mjesta otvorena za uživanje kad u blizini toliko ljudi spava bez dovoljno hrane i zaliha."
Unatoč teškoj situaciji u Bejrutu još uvijek možete pronaći živahne restorane i barove udaljene oko 15 minuta vožnje prema sjeveru. Ali Maya kaže da je i to privremeno. "Napadi se mogu dogoditi i na drugim mjestima. Bilo je napada i na neka mjesta na sjeveru. Nema jamstva da će i ona biti sigurna", izjavila je i dodala kao da je netko pritisnuo gumb i zaustavio život u Bejrutu, kaže ona. "Na pauzi smo. Bili smo svjesni rata na jugu – i na neki način pogođeni njime – ali mnogi poput mene nisu očekivali da će rat doći ovako blizu."
Haidar Diab: Bliski istok ulazi u opasan vrtlog, samo jedna iskra zapalit će rat u cijeloj regiji