Premijer Andrej Plenković izložen je neviđenom mobingu koji sustavno i prilično uspješno provodi gubitnička ljevica, dobar dio nevladinih udruga i intelektualaca, ali i većina hrvatskih medija. Sve to iz susjedstva dodatno potpiruje srpski ministar Aleksandar Vulin koji, zapravo, govori ono što bi želio reći srpski premijer Aleksandar Vučić, ali se to ne usudi izustiti zbog osjetljivih geopolitičkih procesa koji se trenutačno odvijaju na Balkanu.
Kada nema problema i dobrog povoda za napad, onda se pod svaku cijenu pokušava nametnuti opasnost od nekakve fašizacije. Moralna panika koja se digla zbog podizanja spomen-ploče poginulima braniteljima HOS-a još je jednom potvrdila da naša politička, intelektualna i društvena ljevica ne želi istinsko pomirenje podijeljenog hrvatskog društva, nego da nedostatak podrške u narodu pokušava nadomjestiti agresivnim nametanjem krivnje i friziranjem prošlosti.
Jer, da nije tako, onda bi ljevica pokušala otvoriti raspravu o totalitarnim režimima i njihovu negativnom naslijeđu prema njihovoj težini i nastanku. Pravda i pomirenje mogu doći samo ako postoji društveni konsenzus da se problemi i prijepori rješavaju na ova dva načela. Sve je drugo izbjegavanje istine i pokušaj da se krivotvori hrvatska povijest.
Razni bauci i grbini prvo bi trebali raspraviti o naslijeđu Titova zločinačkog režima koji, nažalost, nije doživio bitnu revalorizaciju ni u ovih četvrt stoljeća hrvatske neovisnosti. Tito i njegov komunizam na redu su jer u hrvatskom društvu praktički postoji konsenzus o tome da je režim Pavelićeve NDH bio zločinački te da ne može biti kamen temeljac za stvaranje suvremenog hrvatskog društva.
Ovo su više-manje prihvatile sve bitne političke strukture pa trenutačno u Hrvatskoj nema ozbiljnije snage koja zagovara ustaške vrijednosti. Međutim, kada je na red trebao doći Tito, ljevica, koja je velikim dijelom izrasla na razvalinama propale Jugoslavije i Komunističke partije, uporno je izbjegavala ozbiljnu raspravu o Titovim zločinima.
Na sve moguće načine pokušala je opravdati zločine, pa čak i brutalne likvidacije. Pavelić je izbačen iz javnog života, ali je zato Tito zadržao najljepši trg u Zagrebu, što je vrlo snažna simbolična poruka. Da joj je do pravde, ljevica se mogla obračunati i s ostacima velikosrpske agresije.
Nije se ozbiljno raspravljalo o tome treba li srušiti spomenik ubojici Vukašini Šoškočaninu u Borovu Selu, koji je simbol velikosrpske agresije, okupacije i zločina koji su se dogodili u Vukovaru. Ljevica je na sve moguće načine pokušala zaštititi udbaške ubojice Josipa Perkovića i Zdravka Mustača.
Zoran Milanović donio je “lex Perković” samo s jednim jedinim ciljem, da zaštiti vjerne čuvare komunističkog režima. Da se ljevica obračunala s Titom, spomenicima šajkači, ćirilicom u Vukovaru i udbašima, imala bi moralno pravo stvarati histeriju oko natpisa “za dom spremni”.
>> 'Od danas se u mome uredu nalazi slika Tuđmana u partizanskoj uniformi s petokrakom'