Radi poplave ostao bez 6.000 koka nesilica. Država mu nije isplatila nikakvu štetu

Katastrofalna poplava u županjskoj Posavini unazadila je mještane na svim razinama, a neke posljedice toga se osjećaju i danas. Između ostaloga, više od sedam godina od poplave štete se osjećaju i u poljoprivredi koja, kako kažu sami poljoprivrednici, više nije ista kao što je bila. Vlasnik tvrtke Peradarnik Gunja Stjepan Lučić, koji se već godinama bavi peradarstvom, kaže kako je i u poljoprivredi od nadležnih i vrha države bilo raznih obećanja ali da dosta od toga nikada nije realizirano.

- Nažalost, to je tako iako smo svi očekivali da će biti drugačije. Obećavalo se svašta ali smo na kraju, posebno stočari, ostavljeni da se snalazimo sami kako znamo i umijemo. Izostala je pomoć države u tome dijelu. Nije nam nadoknađena čak niti nastala šteta, a ostali smo skoro bez svega - rekao je Lučić započinjući svoju priču.

Vraćajući se u proljeće 2014. godine, kada je došlo do poplave, kazao je kako je tada imao farmu s oko 6.000 koka nesilica kao i 50 hektara poljoprivrednoga zemljišta. Imao je i 4 zaposlenih. U svega sat – dva nabujale vode Save uništile su sve zasađene kulture na poljoprivrednim zemljištima. Vode Save su ugušile i oko 3.000 koka nesilica, a onda je radi straha od zaraze donesena odluka da se usmrti i preostalih 3.000 koka. Sve one su bile u kavezima na farmi koju je imao Lučić. Voda je uništila i kulture koje su bile uskladištene u silosu kao i svu opremu. Lučić procjenjuje kako im je tada, samo u tome dijelu posla, pričinjena šteta od oko 1,5 milijuna kuna.

- Bili smo gotovo uništeni. Država nam nije pokrila nastalu štetu te smo ostavljeni na cjedilu. Žalio sam se, tražio pomoć ali bez uspjeha. Jednostavno država nije imala sluha. Na isti način prošli su i svi drugi stočari. Žalosno je ali je tako. Kada je riječ o ratarskim kulturama tu je pak država pokazala se dobro. Po hektaru nam je isplaćeno oko tisuću eura što je korektan iznos. Niti danas mi nije jasno kako je to bilo moguće da se jedno te isto ministarstvo postavi na dva različita načina. Kao da su u pitanju bila dva ministarstva ili dvije države - kaže Lučić.

S povlačenjem vode započinje i njegova borba da se vrati na staro. Farma je bila uništena i trebalo ju je u cijelosti podići. Uspio je to tek poslije dvije godine i to putem fondova EU od kojih je dobio 85 posto traženih sredstava dok je ministarstvo pokrilo preostali dio. Obitelj Lučić ponovno je napravila farmu koka nesilica ali sada po modernijim standardima koji zahtijevaju i veće kaveze za koke nesilice kako bi imale više prostora. Međutim, radi toga kavezi su sada na 3 kata umjesto na 4 kao ranije. Smanjen je i kapacitet pa tako farma sada ima oko 4.400 koka nesilica koje godišnje daju oko milijun komada jaja.

-I tu je bio problem jer ljudi koji su pisali te mjere, preko kojih smo aplicirali na fondove, nisu predvidjeli nabavku koka nesilica nego samo opreme. Tako smo putem projekta izgradili farmu ali nismo imali osigurane koke nesilice. Taj smo problem rješavali svojim sredstvima, kreditima, a pomogla nam je i Vukovarsko – srijemska županija s 70.000 kuna s kojima smo kupili prvih 2.000 koka. Sljedeće godine kupili smo još 2.000 i tek za tri godine postignuli punu kapacitet. Danas, s odmakom vremena mogu reći kako smo na one rezultate i brojke od prije poplave vratili tek tijekom 2000. godine, rekao je Lučić.

U isto vrijeme i dalje obrađuje svojih 50 hektara zemlje na kojoj sadi pšenicu, kukuruz i soju. Najveći dio koristi za prehranu koka nesilica dok ostatak, ako ga bude, proda. Prošle godine su putem EU fondova izgradili i solarnu energanu koja proizvodi oko 90 posto električne energije za farmu što im donosi značajne uštede. I to je napravljeno putem EU fondova.  

- Na žalost, to je naša hrvatska priča. O tome da će nam neko nekada nadoknaditi pričinjenu štetu niti ne razmišljam više niti to očekujem. Trebala je država i ministarstvo poljoprivrede da nam pomognu na pravi način ali nisu. Jesu u ratarstvu ali ne i u stočarstvu i zato je na ovim prostorima danas znatno manje stoke nego ranije. Za to je direktno odgovorna država. Da nije bilo tih EU fondova mi danas ne bi imali ništa i pitanje je čime bi se bavili i što bi radili. Nisu nam uspjeli srediti niti čak to da nas prate banke u našim projektima nego smo se snalazili sami. Bojim se da će na isti način proći i ljudi kojima je stradala imovina ili poljoprivredna gospodarstva poslije potresa na Baniji. I njima se obećava puno toga ali pitanje je koliko će toga biti realizirano. Najbolje i za njih je da se uzdaju u sebe i svoj rad, a ako nešto i dobiju super - zaključio je Lučić.

Tekst je potican sredstvima u sklopu projekta Novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije.