Od katastrofalne poplave u županjskoj Cvelferiji prošlo je više od sedam godina, a od završetka obnove na oštećenim kućama sada već gotovo šest godina. Međutim, unatoč protoku vremena neke od tema vezanih za tu katastrofu i dalje su „žive“ i tamošnji mještani s ogorčenjem pričaju o njima. Jedna od njih su i prenapuhane cijene građevinskih radova kod izgradnje i obnove obiteljskih kuća.
Mještani Gunje i ostalih sela stradalih u katastrofalnoj poplavi 2014. godine tvrde i danas kako su cijene građevinskih radova bile prenapuhane i da su na obnovi stradalih sela najviše zaradile građevinske tvrtke dok je državni proračun oštećen za znatna sredstva. Poznato je i kako je na natječaju za obnovu posao dobila 21 tvrtka koje su dobile posao vrijedan 430 milijuna kuna. Država je obnavljala 800 kuća dok je 290 kuća napravljeno novih. U isto vrijeme 1.164 vlasnika su uzeli novac od države i sami izvodili radili i to na način da je za obnovu kuće u kojoj je razina vode bila do 90 centimetara isplaćivano 40.000 kuna za potrebe obnove dok je za kuće gdje razina vode bila iznad 90 centimetara država isplaćivala 70.000 kuna.
Građani kao primjer „napuhanih“ cijena obnove ističu niz nerealnih cijena na područjima stradalim u poplavi, a koje su u to vrijeme bile na snazi Prema tim podacima cijena izgradnje kvadrata nove stambene kuće kretala i po 2.100 eura. Ta cijena u to vrijeme bila je viša i od cijene izgradnje novih stanova u Zagrebu. Tako je za kuću od 55 kvadrata, a koja se gradila iz temelja, država platila 877.921 kuna. Mještani su iznosili i primjere gdje se kopanje sabirne (septičke) jame naplaćivalo po 64.500 kuna. Kasnije je taj posao, po tadašnjim navodima iz Ministarstva graditeljstva, naplaćivan od 15.000 do 28.000 kuna. Prema cjenicima koji su bili dostupni u to vrijeme dostava i ugradnja pločica naplaćivana je 250 kuna po kvadratu dok su materijal i gradnja kubičnog metra nosivog zida od blok opeke naplaćivani za 862 kune. Odvoz kubičnog metra iskopane zemlje naplaćivan je 120 kuna, krečenje kvadrata zida za 32 kune…
- Nije mi to bilo normalno niti će mi ikada biti normalno. Ja sam uzeo 70.000 kuna od države jer sam želio što prije obnoviti kuću. Imao sam u kući oko 150 centimetara vode. Pri tome državu nije bilo briga kolika je moja kuća, odnosno radi li se o 30 kvadrata ili kao mojoj od 130 kvadrata. Dobio sam tih 70.000 kuna. Uz to pomoćne objekte mi nisu niti obnovili niti dali kunu. Činjenica je da me nitko nije tjerao da uzmem novac i da sam i ja mogao čekati državu kao neki. Međutim, zašto je onda država za obnovu kuća plaćala i po pola milijuna kuna. Zašto i meni nije dala taj novac ili pak i ona obnavljala za 70.000 kuna kao što sam ja. Obnova Gunje i ostalih stradalih sela je jedna velika nepravda prema građanima i da je tu mnogo toga sumnjivoga, rekao nam je jedan od mještanina Gunje koji je želio ostati anoniman.
Hrvoje Lucić, načelnik Općine Gunje u vrijeme poplave i obnove, u više navrata je rekao kako su cijene obnove bile prenapuhane kao i da od DORH-a očekuje da se ispitaju svi troškovi.
- Sudski je vještak utvrdio da su stvarni troškovi gradnje kuća nakon poplave u Gunji iznosili 6.800 kuna po metru četvornom s uključenim porezom na dodanu vrijednost, odnosno s cjelokupnom projektnom dokumentacijom 6.940 kuna po metru četvornom. Gradnju tih istih objekata Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja platilo je čak 12.750 kuna po četvornom metru što je odobrila tadašnja ministrica Anka Mrak Taritaš, rekao je Lucić tada.
Odgovarajući na optužbe Anka Mrak Taritaš je kazala kako će sve ove navode ispitati i, ako su točni, računi neće biti plaćeni.
– Mi smo nakon tragedije proveli javni natječaj i 21 tvrtka dobila je posao po istim cijenama. Te cijene jesu nešto više, ali ne toliko koliko se govori jer se s poslom moralo krenuti odmah. Nismo imali vremena godinama provoditi javni natječaj i birati najjeftinije izvođače. Sve su sagrađene kuće s energetskim razredom B, a izvođači su morali poštivati i rokove i kvalitetu. U protivnom plaćaju penale, rekla je Mrak Taritaš.
Aktualni načelnik Općine Gunja Ante Gutić kaže kako su cijene u obnovi zaista bile visoke, ali i da cijelu tu priču treba gledati malo drugačije.
- Činjenica je da su se plaćale visoke cijene za obnovu, ali osnovni razlog tome su iznimno visoki standardi koji su bili postavljeni. Činjenica je da se za izolaciju tada koristio stiropor debljine 20-25 centimetara što nitko od nas, ili jao mali broj vlasnika, bi sebi mogao priuštiti. Standard je bio i da nadzemna visina temelja iznosu 100 centimetara kao i da se u temelje stavlja duplo više armature nego što se to obično radi. Tako je i sa ostalim radovima. Radilo se po iznimno visokim standardima što se mora i platiti. Smatram kako ti postavljeni standardi nisu morali biti toliko visoki i da bismo onda mogli obnoviti i kuće koje se nisu obnavljale iz raznih razloga, a bile su oštećene u poplavi, rekao je Gutić.
Tekst je potican sredstvima u sklopu projekta Novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije.
VIDEO Spasili najveću morsku kornjaču kod Maslenice
treba angažirati gicu mrak, ona bi to za jefitne pare kao u Gunji gdje je 1 m2 stajao 1.700 Eura, bez troškova zemljišta, komunalija i priključaka, skuplje nego luksuzni stanovi u Zagrebu.