Dvije komemoracije održane su u jednom danu na udaljenosti od nekoliko stotina metara. Na ulazu u zgradu vlade Srbije, gdje je prije tri godine snajperskim hicima ubijen srbijanski premijer Zoran Đinđić, brojni su Beograđani cijeli dan polagali cvijeće i palili svijeće.
Samo stotinjak metara dalje, ispred sjedišta Socijalističke partije Srbije (SPS), u kilometarskoj koloni, brojni simpatizeri lika i djela Slobodana Miloševića, s cvijećem i svijećama u ruci, tugovali su zbog iznenadne smrti ideologa i, kako je jedan od njih napisao u knjizi žalosti, "najvećega srpskog sina i državnika".
Stenogrami
Za razliku od mjesta gdje je ubijen Đinđić, u sjedištu SPS-a, čiji su članovi besplatno dijelili stenograme haaških svjedočenja Slobodana Miloševića skupljene pod nazivom "Smisao", od vladinih se dužnosnika nitko nije pojavio.
Pobornici
Iz čisto protokolarnih razloga predsjednik Srbije Boris Tadić i premijer Vojislav Koštunica uputili su obitelji Milošević kurtoazne izraze sućuti, napominjući da će poduzeti sve vezano uz istragu o njegovoj iznenadnoj smrti. Za razliku od "šutljivih" pobornika politike ubijenog Đinđića, simpatizeri preminulog Slobodana Miloševića, čekajući u dugom redu, glasno su pred okupljenim novinarima izgovarali što misle o njegovoj smrti, Haaškom sudu, ali i aktualnom političkom vodstvu Srbije.
"Ubili su ga Haagu, a za to dio krivnje snosi i Zoran Đinđić: da ga on nije izručio, i danas bi bio živ", galamio je u mikrofon Miloš Stojanović, umirovljenik i, kako kaže, stari Miloševićev pobornik. Glasnim povicima potpore pridružili su mu se i ostali pobornici najeksponiranijega haaškog optuženika. "Vidjet će na izborima!" prijetila je jedna starija gospođa sadašnjem vodstvu Srbije. Takva retorika dolazi o malog broja građana glavnoga grada Srbije. Većina njih Miloševićevu je smrt dočekala bez velikih emocija.
Mediji
Redovitiji konzumenti dnevnopolitičkih tema smatraju kako je Miloševićeva smrt došla u pravo vrijeme. Njome je donekle spriječeno potpuno anatemiziranje Srba. Kolege novinari iz tzv. umjerenijih listova drže da za njegovu smrt "brigu ne bere više od 80 posto Srba". Izrazi tuge ne mogu se zamijetiti na beogradskim ulicama. Ulice bez zastava na pola koplja, uobičajena glazba, prepune kavane, zabavne radijske i TV emisije najbolji su indikator kako je srbijanska metropola dočekala smrt nekadašnjega "gospodara života i smrti".
Osim manjih stranaka, kritičan stav prema Haagu zauzeli su neki srbijanski mediji bliski radikalnom političkom kružoku Srbije koji se u idućim izborima na temelju haaških smrti Milana Babića i Slobodana Miloševića nada jačanju položaja u srbijanskoj skupštini. U nekim tekstovima i novinskim komentarima od vlade se zahtijeva plebiscitarna odluka o hitnom prekidu svake suradnje s Haaškim sudom. Takve teze nisu proizvod medijskih špekulacija. Miloševićevom smrću ozbiljno su ugroženi započeti pregovori o izručenju generala Ratka Mladića.