Marjan Alčevski bez sumnje je najspominjanije scenarističko ime u Hrvatskoj. Iz njegova je pera, naime, nastala prva serija iz originalne HBO Europe produkcije u našoj regiji “Uspjeh” koja se od 6. siječnja vrti na malim ekranima te je stekla velik broj obožavatelja.
Na HBO-u se nove epizode emitiraju svake nedjelje u 20 sati, a istodobno je svih šest epizoda gledateljima dostupno na HBO GO-u.
A osim što “Uspjeh” ima zanimljivu i napetu radnju, kadrove vrhunske produkcije i odličnu glumačku ekipu, iza njega stoji i filmska priča o uspjehu Marjana Alčevskog, Makedonca sa zagrebačkom adresom, koji je sa svojim scenarijem pobijedio na natječaju HBO First Draft.
Pričom o četvero stranaca koje poveže jedan zločin toliko je zaintrigirao HBO da je ova svjetska produkcija kuća odlučila stati iza serije, a režirao ju je oskarovac Danis Tanović.
Nakon što je “Uspjeh” doživio uspjeh, kakav je osjećaj vidjeti da se vaša priča vrti na HBO-u i gledati plakate s likovima koje ste osmislili po cijelom gradu?
“Uspjeh” sam odgledao već nekoliko puta u zadnjih par mjeseci tako da moram priznati da ga sada ne pratim svake nedjelje, ali je zbilja dobar osjećaj kada naletim na neki isječak iz serije na televiziji.
Sretan sam ne samo zbog sebe samog nego i zbog cijele ekipe koja je radila na projektu. I sve te reklame po gradu su fantastične. HBO se uistinu potrudio da promocija ove serije bude nešto što ni u Hrvatskoj ni na ovim prostorima još nije viđeno, barem ne u ovom intenzitetu.
“Uspjeh” je postigao još nešto što se rijetko viđa na hrvatskim prostorima, a to je da je dobio većinom pozitivne komentare gledatelja.
Trudim se čitati samo recenzije koje su objavljene u nekom mediju i potpisane, a komentare na društvenim mrežama izbjegavam iz jednostavnog razloga što pokušavam sačuvati svoje mentalno zdravlje. Čuo sam, naravno, da su komentari gledatelja jako dobri, ali kada bih ih ja išao čitati, onda bi mi se od pet pozitivnih poruka u glavu urezala baš ona jedna negativna.
Moram priznati da cijelu priču oko “Uspjeha” jako emocionalno doživljavam i, koliko god sam od početka svjestan da smo napravili jako dobru seriju, u isto vrijeme imam tremu baš zbog reakcije javnosti i zato sam jako sretan što je ona u najvećoj mjeri pozitivna.
Koji su glavni razlozi zbog kojih je publika tako dobro prihvatila seriju?
Za početak, trebamo biti svjesni da domaća publika inače prati najpoznatije i najuspješnije svjetske serije te ima visoke kriterije. Pitanje je bilo, dakle, koliko se mi možemo nositi sa stranim serijama. Cijela ekipa koja je radila “Uspjeh” bila je svjesna koliko su očekivanja visoka i uistinu smo se potrudili da ih ostvarimo.
Čini se da smo uspjeli biti na visini zadatka i ljudi su to prepoznali. Tanović je uspio napraviti seriju koja vizualno izgleda zaista svjetski, a važno je i što je radnja aktualna. Također, ja sam pazio da likovi budu tako napravljeni da se publika može identificirati s njima jer je odnos s likovima jako važan te da radnja bude napeta i zanimljiva bez obzira na temu.
Kako je nastala priča o četvero neznanca koje spoji jedan zločin?
Imao sam već dugo vremena nekoliko starih ideja, tri priče koje su mi se vrtjele po glavi, no vjerovao sam da zasebno svaka od njih ne bi mogla nositi cijelu seriju. I onda sam te tri priče o tri različita lika upakirao zajedno i dodao im još jednu. Imao sam, dakle, ideju o mladom ocu Kristijanu koji će ostati bez stana, o bankarici Vinki i njezinu životu te o arhitektu Harisu i cijelom tom korumpiranom poslovnom svijetu. Naknadno sam smislio lik problematične tinejdžerice Blanke, a nju mi je na kraju bilo najlakše pisati.
Sama pobjeda na natječaju nije garantirala i snimanje serije. Zašto je onda HBO odlučio stati iza “Uspjeha”?
Da, pobjeda nije garantirala puštanje serije u produkciju. Štoviše, ja sam bio uvjeren da to nije koncept serije koji će HBO-u biti zanimljiv, ali nadao sam se da će im se dopasti moje pisanje.
Scenarij je, znači, bio zanatski jako dobro i čvrsto napisan. Na natječaj je trebalo prijaviti prvu epizodu i ja sam je namjerno postavio tako da više nikad ne moram napisati drugu. Ona funkcionira kao cjelina za sebe i to je zapravo kontraproduktivno kada želite napraviti seriju. No HBO-u se baš to svidjelo jer ih je zanimalo kako ću osmisliti daljnju priču.
Koja je bila vaša prva reakcija kada ste čuli da je HBO prihvatio seriju?
Meni je većinu tog vremena sve bilo kao neki san i samo sam čekao da me netko nazove i kaže da je sve gotovo. Sjećam se kada su me prvi put nazvali i rekli da je moja serija pobijedila, ja sam bio toliko nespreman za to da sam rekao: “U redu, hvala”.
Osoba iz HBO-a koja me zvala isto je bila jako kul, kao da svakog dana nekoga naziva da mu kaže da mu je serija prošla, a ja sam bio kao da mene HBO svaki dan zove da mi kaže da će snimati moju seriju.
Bila je proglašena za najljepšu glumicu u povijesti, a onda je lice uništila operacijama:
Kada sam kasnije upoznao tu osobu, komentirali smo kako je ona bila začuđena nedostatkom moje reakcije, a ja sam bio začuđen manjkom entuzijazma s njezine strane. Tako da sam cijelo to vrijeme zapravo bio nedorastao uspješnosti svoga rada i nikada nisam previše slavio.
Kada sam, primjerice, saznao da ćemo ići u HBO Europe po zeleno svjetlo za snimanje, što je objektivno ogromna šansa za jednog pisca, moja reakcija je bila: “Nisam još spreman.”
Što vi osobno volite gledati u slobodno vrijeme, koje serije pratite?
Iako jako volim filmove i serije, tih godinu i pol dana dok sam pisao scenarij nisam bio u stanju gledati ih da ne utječu na moje ideje. Tako i neki pisci romana kažu da, dok rade na knjizi, čitaju samo publicistiku. Stoga sada hvatam korak sa serijama koje sam propustio.
Jako mi se sviđa “Pravi detektiv”, mislim da su “Oštri predmeti” fantastična serija na više razina, kao mali obožavao sam Zvjezdane staze pa sad pratim “Star Trek Discovery”, a odlična mi je i “Sluškinjina priča”. Ja sam i dalje “stara škola” pa, iako imam mogućnost da sve epizode pogledam odmah, volim čekati iz tjedna u tjedan i osjetiti tu napetost i uzbuđenje iščekivanja nove epizode.
Na kojim ste projektima radili prije “Uspjeha”?
Od 2006. godine radim isključivo kao scenarist i puno sam pisao, ali recimo da sam imao taj peh da je jako malo toga na kraju i proizvedeno. Radio sam neke kratke filmove i emisije na dječjem programu HRT-a kao vanjski suradnik, nekoliko dokumentaraca, poput “Plati i ženi” te “Život od milijun dolara” i seriju “Zimmer Frei” dok se emitirala.
Kako je biti scenarist u Hrvatskoj?
Meni je sada jako lijepo, ali inače kod nas postoje dva tipa scenarista. Prvi su oni koji rade na televiziji i najčešće rade telenovele te imaju dugoročne karijere i žive od toga.
Za sve je ostale scenariste nesigurnost dosta velika jer funkcioniramo u kinematografiji u kojoj redatelji najčešće sami pišu svoje scenarije. Stoga karijere onih scenarista koji ne rade na televiziji izgledaju vrlo siromašno. Čak i onima koji puno rade, kao što sam ja, tek se tu i tamo neki projekt realizira.
Kakav vam je plan za dalje, nastavljate li suradnju s HBO-om?
Trenutačno HBO prati rezultate “Uspjeha” što se tiče gledanosti i odjeka u javnosti te vodimo neke razgovore oko moguće druge sezone. Ta je opcija još uvijek otvorena, no ja već radim i na nekim drugim projektima koji su bili na pauzi zbog “Uspjeha” ili koji su se sada pojavili.
Sada mogu napokon raditi na manje projekata, a znati da će više njih biti realizirano i to je najveći napredak u mojoj karijeri koji mi je “Uspjeh” donio. Nekada sam morao raditi na četiri scenarija u isto vrijeme, a možda nijedan ne bi bio prihvaćen. Također, od ove sam akademske godine postao asistent na Akademiji dramskih umjetnosti.
Jeste li završetak “Uspjeha” namjerno ostavili dovoljno otvoren da omogućava drugu sezonu?
Apsolutno da. I ja i HBO smo svjesni da radimo projekt za televiziju i svaki put kada je druga sezona moguća, to je i cilj. Tako da, iako sam imao u glavi i kraj kojim je sve moglo završiti, sama zadnja scena daje naslutiti da postoje dijelovi priče koji se još mogu ispričati.
Koliko ste vi sudjelovali u samom snimanju?
Jako sam malo bio na setu s obzirom na to da tamo nema posla za mene, a i tijekom cijelog snimanja još sam dorađivao scenarij i bavio se njime jako puno.
Kada ste na kraju pogledali “Uspjeh”, je li izgledao onako kako ste ga zamislili?
Zapravo sve izgleda još puno bolje od onoga kako sam ja to zamislio. Svi glumci su jako lijepi, ljepši od prosječnih ljudi i Zagreb izgleda spektakularno što me posebno iznenadilo.
Sjećam se da me, kada je HBO tražio produkcijsku kuću i redatelja, jedan od tih redatelja njih kontaktirao i rekao: “Slušaj, Marjane, nije ti Zagreb baš New York, neće te noćne scene izgledati baš spektakularno.”
To mi je malo poljuljalo samopouzdanje, ali mislim da Zagreb uistinu nikada nigdje nije izgledao tako lijepo kao u ovoj seriji, možda eventualno u nekim promotivnim turističkim spotovima. No u njima se uglavnom prikazuju neke ljepote Gornjeg grada i centra, a ovo je prvi put da je Zagreb južno od Save prikazan tako impresivno, kao pravi velegrad. Mislim da je ovo prilika da evaluiramo naše mišljenje o Novom Zagrebu.
I vi živite u Novom Zagrebu, u Travnom, zašto ste ga toliko zavoljeli?
U Skoplju, gdje sam rođen, živio sam u malom mirnom seoskom naselju. Kada sam došao u Zagreb, prvo sam se nekoliko puta selio i na kraju sam prije desetak godina došao u Travno i odmah me fasciniralo jer nikada nisam živio u takvom kvartu, u zgradi s više od 20 katova i puno susjeda.
Svjestan sam svih predrasuda koje ljudi imaju prema Novom Zagrebu i možda uistinu nije najljepši dio grada, ali ja sam ga zavolio jer mislim da je tamo život organiziran prema mjeri čovjeka i kvaliteta života općenito je bolja. U Donjem gradu sve je prometnica ili parkirno mjesto, a u Travnom moja djeca ne moraju prijeći preko ceste da bi otišla u školu.
Također, sviđa mi se što u Novom Zagrebu žive ljudi različitih profila iz cijele Hrvatske. Tu ima i onih u penthouseu od 200 kvadrata i onih koji kopaju po kontejnerima što u centru baš i nije slučaj.
Živite sa suprugom i dvoje djece, što oni kažu na “Uspjeh”?
Moja djeca nisu još gledala “Uspjeh” niti će ga gledati još nekoliko godina jer su to kikići tako da bi za njih to bio prenasilan sadržaj. Što se pak tiče moje supruge, ona nije moj kritičar, već sasvim suprotno, ona mi je najveća podrška.
Čak je odlučila da neće ni čitati ni gledati “Uspjeh” dok ne bude službeno pušten u javnost i tek ga je nedavno prvi put pogledala. Ona je uz mene od početka i podržala je moju želju da budem scenarist iako mi karijera nije bila zagarantirana. Dapače, bilo je vrlo nesigurno hoću li uspjeti, no ona se odvažila na taj rizik sa mnom.
Danas je pak preuzela dužnost da me spusti na zemlju kada je to potrebno, da mi slava ne lupi u glavu. Iako je njezina karijera zapravo značajnija od moje, samo je u Hrvatskoj vrlo malo priznata. Ona je dječji psiholog i radi s najranjivijim skupinama, no živimo u svijetu gdje ću ja napraviti jednu seriju i dobiti puno više pažnje od nje ili od svih ljudi poput nje koji svakodnevno pomažu drugima.
Zbog nje ste prije 18 godina i došli u Zagreb?
Da, imao sam tada 22 godine i ona mi je bila djevojka. Ja sam živio u Skoplju, a ona u Zagrebu i vodili smo godinu dana vezu na daljinu. Onda je trebalo odlučiti hoće li se netko od nas preseliti ili ćemo prekinuti tu agoniju koju je uzrokovala daljina. I tako sam došao ovamo za njom.
Koliko ste povezani s Makedonijom?
Tamo mi i dalje živi obitelj i brojni prijatelji, a započeo sam i neke profesionalne projekte tamo jer su mi se nakon “Uspjeha” otvorila mnoga vrata koja su prije bila zatvorena.
Kakav je vaš stav o promjeni imena u Republika Sjeverna Makedonija?
Neki prijatelji zezaju me da sam sada Sjevernomakedonac, što meni uopće ne smeta. Mislim da je sporazum koji su postigli makedonski premijer Zoran Zaev i grčki premijer Alexis Tsipras fantastičan. Smatram da su njihove političke karijere gotove i da ni jedan ni drugi više neće dobiti izbore u svojoj zemlji, ali su napravili povijesnu stvar.
Ja nisam u odboru Nobelove nagrade za mir i ne bih im se htio miješati u posao, ali za mene je to od povijesnog značaja. Po meni bi se to trebalo jednog dana učiti u udžbenicima, kako je nakon skoro 30 godina pat-pozicije dvoje ljudi uspjelo smisliti rješenje koje će jednako pogoditi populiste s obje strane granice. Ako su kritike grčkih i makedonskih nacionalista iste, to meni govori da su napravili jako dobar posao. Ako razočaraju iste skupine ljudi na isti način, to je kompromis.
Sava narasla za 5 metara i izlila se iz korita