Nakon što je grčki parlament tankom većinom, sa 153 glasa za i 146 protiv, usvojio povijesni sporazum s Makedonijom o novom imenu te zemlje, okončao se jedan od najtvrdokornijih i najkompliciranijih diplomatskih sporova na svijetu, 27-godišnji spor koji je kočio Makedoniju u euroatlantskim integracijama. Ratifikacijom u grčkom parlamentu Atena priznaje državu pod novim imenom Republika Sjeverna Makedonija, čime bi se trebao deblokirati njezin put prema članstvu u savezu NATO i Europskoj uniji.
Teritorijalne pretenzije
Grčki premijer Aleksis Tsipras (na slici) pokazao je veliku mudrost i hrabrost. S makedonskim kolegom Zoranom Zaevom najzaslužniji je za usvajanje Prespanskog sporazuma kojim se mijenja ime Makedonije u Republika Sjeverna Makedonija, čime se osiguravaju trajni mir i stabilnost ne samo u Makedoniji već i u regiji, jer destabilizacija Makedonije mogla bi destabilizirati cijelu regiju s obzirom na zemlje u okruženju koje imaju pretenzije prema Makedoniji.
Koliko je taj sporazum važan, dokazuje i činjenica da je nakon njegove ratifikacije uslijedila pohvala cijele međunarodne zajednice. Diplomati koji su bili uključeni u ohrabrivanje dviju zemalja da postignu sporazum, čelnici EU, NATO-a, gotovo cijela zapadna civilizacija pozdravila je hrabar korak dvaju lidera – Zorana Zaeva i Alexisa Tsiprasa u njihovoj odlučnosti da putem dijaloga okončaju ovaj dugogodišnji problem, najavljujući da je sasvim moguće da baš oni budu favoriti za Nobelovu nagradu za mir ove godine.
Međutim, ratifikacija ipak nije prošla glatko. Osim žestoke rasprave u parlamentu koja je trajala puna tri dana i međusobnog optuživanja za izdaju, na ulicama Atene prosvjedovalo je više od sto tisuća Grka koji su ispred grčkog parlamenta uzvikivali “Izdajnici” i “Živjela Makedonija, živjela Grčka”, paleći američku i NATO-ovu zastavu.
Naime, velik broj Grka smatra da je Tsipras dao previše ustupaka Makedoncima time što je dopustio da zemlja zadrži ime koje dijeli i grčka pokrajina bogate prošlosti. Naime, ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da se većina Grka protivi korištenju izraza “Makedonija” u bilo kakvom obliku sporazuma, strahujući da bi to moglo dovesti do teritorijalnih razmirica oko najveće grčke sjeverne pokrajine Makedonije te do prisvajanja grčkog kulturnog nasljeđa.
Prema posljednjim anketama, 70 posto Grka bilo je protiv ratifikacije sporazuma s Makedonijom te smatra da prihvaćanje imena Makedonija znači i polaganje prava na sjevernu pokrajinu Grčke te da im Skoplje želi ukrasti helenski identitet. Unatoč tome što je sporazum duboko podijelilo grčko i makedonsko društvo, analitičari su uvjereni kako ne treba očekivati daljnje eskalacije sukoba zbog implementacije ovog sporazuma.
Kao i u Makedoniji, gdje je opozicija na čelu s VMRO-DPMNE bila strogo protiv ugovora, no nakon ratifikacije pomirila se s realnosti, i u Grčkoj će se protivnici ovog sporazuma tijekom vremena stišavati.
Analitičari su sigurni da će političke stranke u obje zemlje prihvatiti realnost i da će interes za prihvaćanje i implementaciju sporazuma rasti svakim danom sve više. Po svemu sudeći, Makedonija bi trebala postati članica NATO-a već u 2019. godini.
Međutim, pitanje je kako će se situacija odvijati na međunarodnom planu s obzirom na to da je Makedonija postala žrtva nadmetanja SAD-a i EU s jedne strane i Rusije s druge strane. S obzirom na to da je Makedonija smještena na jednom od najvažnijih geostrateških položaja između Bliskog istoka i europskog tla, po svom etničkom sastavu i više je nego plodno tlo za destabilizaciju u eri zakuhavanja na širem euroazijskom prostoru.
Rusija je pod svaku cijenu pokušala spriječiti dolazak na vlast Zorana Zaeva s albanskim strankama koje su oduvijek bile bliski saveznici SAD-a. Za Ruse i Vladimira Putina to je bio težak udarac koji je osujetio njegove planove. Osim što je došlo do proširenja NATO-a na taj dio Balkana, Putinova ideja o južnom plinskom pravcu, Turskom toku, koji je već dogovoren s Erdoganom, što je za Rusiju izuzetno strateški važno jer bi se time izbjegao plinski pravac kroz Ukrajinu prema Europi, postao je samo san.
Za Moskvu, Makedonija ima jednu od najvažnijih uloga u ovladavanju južnim plinskim pravcem, takozvanim Turskim tokom, koji vodi do tržišta EU. Smjer od Turske preko Grčke, Makedonije, Srbije pa do Mađarske jedan je od strateških pravaca za ovladavanje tržištem plina u EU.
Zanimljivo je kako je u vrijeme ratifikacije sporazuma u grčkom parlamentu predsjednik Srbije Aleksandar Vučić najavio da će kroz Srbiju uskoro početi izgradnja nastavka plinovoda Turski tok, koji iz Rusije preko Turske ide prema Bugarskoj. Vučić je istaknuo da će izgradnja kroz Srbiju početi “sljedećih nekoliko tjedana, a možda čak i u sljedećih nekoliko dana”, napomenuvši kako su Rusija i Srbija nadomak usuglašavanju konačne cijene gradnje nastavka tog plinovoda u koji će Rusija uložiti 1,4 milijarde dolara.
Vučić je uvjeren da će cijena plina, koji će biti dopreman tim plinovodom, biti povoljna. Slučajno ili ne, Aleksandar Vučić dao je takvu izjavu nekoliko dana nakon što je ruski predsjednik Vladimir Putin bio u posjetu Srbiji. Glavna tema razgovora dvaju predsjednika Vučića i Putina bila je upravo gradnja plinovoda koji je od izuzetne važnosti za Rusiju.
Ulazak Makedonije u NATO mogao bi cijeli projekt gradnje plinovoda zakomplicirati i dovesti ga u pitanje. Korijeni problema u Makedoniji sežu još od raspada Jugoslavije. Naime, Makedonija je izvan svih euroatlantskih tokova. Još 2009. trebala je postati članica NATO-a, ali ju je blokirala Grčka zbog imena države tako da je Makedoniji službeno ime bilo Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija. Službeni je kandidat za EU od 2005., ali dalje od toga nije se pomaknula.
Makedonija je postala zemlja na margini Europe koja je zaobilazi, ali joj stalno šalje upozorenja da se smiri, stabilizira i sredi političku situaciju, dok s druge strane, osim tog upozorenja, ništa konkretno ne poduzima kako bi se situacija u toj zemlji stabilizirala.
Zbog takvog pasivnog stava međunarodne zajednice prema Makedoniji ta je zemlja bila na rubu sukoba koji su mogli destabilizirati širu regiju. Poznato da baš svi susjedi Makedonije teže za njezinim teritorijem ili narodom – i Albanija, i Kosovo, i Grčka, i Bugarska koja priznaje državu, ali ne i narod, pa čak i Srbija. Za Makedoniju zbog pretenzija susjednih država više nisu glavni problem ni albanska manjina ni “Velika Albanija” već nesuglasice između međunarodnih sila. Analitičari su strahovali da bi se u toj zemlji mogao ponoviti sirijski i ukrajinski scenarij.
Više identiteta
Naime, makedonsku političku scenu tada su činila tri faktora, stranka VMRO-DPMNE na čelu s odbjeglim bivšim premijerom Nikolom Gruevskim, koji je smatran Putinovim čovjekom, lider socijaldemokrata Zoran Zaev (na slici) i blok albanskih partija koji su pod utjecajem Zapada i SAD-a provodili njihovu politiku ne samo u Makedoniji već i na Kosovu i u Albaniji.
Makedonska kriza uvelike je podsjećala na ukrajinsku. Naime, obje države nastale su raspadom većih državnih tvorevina, SSSR-a i Jugoslavije. Makedonija i Ukrajina mogu se djelomično usporediti iako među njima postoje i fundamentalne razlike. Dok u Ukrajini postoji najmanje četiri identiteta stanovnika, širok spektar identiteta koji ide od ekstremno ukrajinskog i antiruskog do ruskog, u Makedoniji postoje dva identiteta – makedonski i albanski.
Prema mišljenju pojedinih analitičara, Albanci u Makedoniji sebe smatraju dijelom albanske cjeline i rade s Albancima s Kosova i iz Albanije na stvaranju “Velike Albanije”.
Evidentno je da su Ukrajina i Makedonija bile zapale u krizu koja je prijetila njihovom raspadu. Međutim, analitičari su uvjereni kako je postignut sporazum o promjeni imena Makedonije odmaknuo Makedoniju od ukrajinskog pa i sirijskog scenarija i izvukao je iz ponora Balkana te joj otvorio vrata raja.
>> Pogledajte i video specijal o Angeli Merkel
To je nagrada za pudliuce i marionete.Mislim da Nobel nije zamislio takvu zlouporabu i izrugivanje sa svojom plemenitom idejom nagrađivanja zaslužnih osoba u nekom području.