Otkad se službeno kandidirao za predsjednika Republike i u petominutnom videu predstavio svoj program, glazbenik i poduzetnik Miroslav Škoro, koji se prije dvije godine okitio titulom doktora znanosti, postao je jedna od glavnih političkih tema u Hrvatskoj. I jedan od glavnih kandidata za mjesto šefa države. Njegov program u pet točaka izazvao je toliku buru na političkoj sceni da su ga neki prozvali opasnim. S njime smo razgovarali u njegovu zagrebačkom domu, a najprije nas je zanimalo kako komentira sukob u vladajućoj koaliciji i stav HNS-a da će izići iz Vlade ako Lovro Kuščević ostane ministar.
– Ne želim biti dnevnopolitički komentator – kaže Škoro – no vidljivo je da su lideri nekih političkih partija iskoristili tu situaciju da homogeniziraju svoje stranke i svoje biračko tijelo i da ponovno podijele narod prema tipičnom obrascu ljevice i desnice. Ako bi se takva situacija dogodila kad ja budem predsjednik države, tada bi mogla profunkcionirati jedna od točaka koje sam naveo u svom programu, a to je da predsjednik ima pravo raspisivanja zakonodavnog referenduma. Ovo bi bila zgodna prigoda da se raspiše referendum s prijedlogom zakona o ispitivanju podrijetla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine. To ću učiniti kad pobijedim na izborima. Neka se najprije istraži moja imovina, a onda imovina svih ostalih političara i dužnosnika. To bi bilo najpoštenije, jer ovo što se događa jednostavno nije dobro. Ne može više po onoj tko je jamio, jamio je.
Otkud ideja da idete na predsjedničke izbore?
Fizčari bi rekli da je to momentum, a vjernici da je to prst Božji. Mislim da je to posljedica toga što sam nakon operacije prošle godine dobio bonus u životu, a u medijima priliku da se pojavljujem češće nego što je to uobičajeno, među ostalim i zato što se ove godine proslavlja 30 godina pjesme “Ne dirajte mi ravnicu”, pa se rodila ta ideja. Ne znam gdje i kako. Najprije se na Facebooku pojavio profil “Škoro moj predsjednik”, potom sam bio u jednoj anketi...
Doista ne znate tko je otvorio taj profil?
Ne. Ali pozivam sve koji mogu da to doznaju.
Jeste li ikad prije razmišljali o predsjedničkoj kandidaturi?
Nisam. No kako se sve skupa posložilo, objavio sam kandidaturu i uobličio stav koji mogu braniti mišlju, riječju, djelom i propustom. Mnogi su me odgovarali od toga, ali toliko se toga izdogađalo u kratko vrijeme da nisam mogao, poput francuske sobarice, gurnuti stvari pod tepih ili poput noja zabiti glavu u pijesak. Mnogi kod nas kažu da se ništa ne može učiniti, no ja vjerujem da se može, vjerujem u ovaj narod, u njegov potencijal. Gdje god nas staviš u svijetu, mi smo uspješni, samo smo u svojoj zemlji neuspješni. Očito imamo problem okvira u kojem se krećemo i taj okvir treba promijeniti.
Zbog čega mislite da biste baš vi trebali biti predsjednik Republike?
Iznio sam program za koji sam siguran da bi bio na boljitak hrvatske države, a odlučit će narod.
S kime ste radili program?
Konzultirao sam se s ljudima s kojima sam odrastao i sa širokim krugom suradnika koje sam stekao u svojih 56 godina života. Ne bih imenovao nikoga posebno. U izradi programa konzultirao sam se sa stručnjacima i nakon toga ga još dao kompetentnim ljudima da ga pročitaju i eventualno sugeriraju izmjene.
Je li vam pomagao stručnjak za ustavno pravo Mate Palić?
Toga gospodina ne poznajem.
Tko je u timu s kojima pripremate kampanju?
Moram i to demistificirati. Nemam klasičan tim, nego, kao što sam rekao, širok krug ljudi s kojima razgovaram. Javlja mi se velik broj ljudi. Zasad mogu spomenuti Svoju sestru Vesnu, Marina Topića, krasnog osječkog fotografa, zatim profesora Željka Požegu s osječkoga Ekonomskog fakulteta, te neke svoje kolege profesore sa Sveučilišta Sjever.
Tko vas podržava, osim Ruže Tomašić i suverenista?
Razgovarao sam s mnogima kako bih objasnio stavove koje sam iznio u objavi kandidature. Suverenisti su javno rekli da će me podržati, ali ja ću ostati neovisni kandidat. Podržat će me još neki, no ne bih otkrivao o kome je riječ jer bi to remetilo njihove unutarstranačke odnose.
Jesu li to stranke koje pripadaju desnom spektru?
Riječ je o širokom spektru stranaka i ljudi. Iz dosadašnjeg tijeka ove pretkampanje može se vidjeti da sam svojim programom pogodio bilo naroda (koliko god se neki izrugivali bilom naroda). Volio bih da me podrže svi normalni ljudi koji se žele, kao što je rekao general Ante Gotovina, okrenuti budućnosti. Ne priznajem podjelu na lijevo i desno.
Ali mnogi vas svrstavaju u desni politički spektar?
Da, zato što desnu ruku stavim na lijevu stranu grudi kad se intonira himna, zato što sam napisao “Ne dirajte mi ravnicu”... Što je u mom programu desno? Isus Krist nije imao ni jahtu, ni vlak, ni vilu u Bugojnu, ni lovište Tikveš. I što sad, on je bio desno, a drug Tito lijevo? Sazrelo je vrijeme da se neke stvari redefiniraju.
Hoćete li suradnju s pojedinim strankama formalizirati ugovorom?
Ne. Kad bih trebao potpisati neki ugovor, potpisao bih ga samo s narodom.
Što znači biti “narodni predsjednik”?
To znači da narod mora imati mogućnost participirati u upravljanju zemljom, i to ne samo jedanput u četiri godine. Ako je narod dovoljno pametan i sposoban da jedanput u četiri godine bira parlament, zašto bi za sve drugo bio nesposoban. Zar će parlament biti željeznički kolodvor kroz koji će Vlada slati zakone poput brzih vlakova? U hrvatskom parlamentu sad je najvažnije da se većina okupi u petak u 12 sati i glasuje. No to nije tako zamišljeno Ustavom, koji u članku 1. kaže da vlast proizlazi iz naroda i da pripada narodu. Znači, mora postojati netko tko će u ime naroda reći: ne može to tako! Predsjednik države ne može biti fotomodel, zato tražim veće ovlasti.
Je li raspisivanje zakonodavnih referenduma jedini model po kojemu kanite izražavati volju naroda?
Referendum je jedan od oblika kojim narod može odlučivati, no to je u Hrvatskoj u više navrata izigrano. Prije svega, zakon koji regulira referendum donesen je radi ulaska u EU, ali njime više ne možemo biti zadovoljni. Idemo dakle vidjeti želi li narod doista da se neke stvari promijene. U različitim kampanjama, pogotovo predsjedničkim, bilo je svakakvih obećanja: vratit ćemo novac, vratit ćemo oteto, preselit ćemo ured... Nije se dogodilo ništa. Zato mislim da bi trebalo narodu – i ta je riječ odjednom postala neprihvatljiva – omogućiti participiranje u vlasti, odnosno izražavanje stava. Hoće li to biti parlamentarni, predsjednički ili polupredsjednički sustav, o tom potom. Ovako kako sada jest, ne valja. Zamislite da svaki dan pripremate obrok s mliječnim proizvodima, a svi ukućani imaju problema s laktozom. Biste li promijenili jelovnik? Mislim da biste to učinili.
Mi trenutačno imamo parlamentarni sustav...
Je li to baš parlamentarni sustav? Budimo iskreni: imamo sustav u kojemu odlučuje šef pobjedničke stranke. To je zapravo polukancelarski sustav u kojemu jedan čovjek diktira rad parlamenta, upravlja državnim poduzećima, svime... Kako kod nas funkcionara parlament: Vlada, odnosno šef vladajuće stranke sa svojim koalicijskim partnerima, definira zakon, pošalje ga na raspravu u parlament, što je više brzi tečaj nego ozbiljna rasprava, i onda se kaže kako usvajamo gomilu zakona. Da, ali što se doista postiglo? Ništa. Reforma – nula bodova. I još nešto, kad Sabor izglasuje zakon, predsjednik ga potpisuje. Što je predsjednik u tom slučaju? Javni bilježnik.
Želite dakle polupredsjednički sustav?
Želim promjenu postojećeg sustava, a kako će se to zvati, to mi je najmanje bitno.
Bi li u tom slučaju i predsjednik bio izvršna vlast?
Predsjednik države izabran je direktno na izborima te predstavlja narod i štiti interese toga naroda, odnosno glasača, i to tako da bude kontrolna točka. Kad se uoči nepravilnost, ima pravo inicirati referendum ili ne potpisati zakon dok o njemu ne odluči Ustavni sud. Zašto bi predsjednik morao potpisati svaki zakon koji mu dođe na stol!?
Smatrate li da bi narod trebao odlučiti i o uvođenju eura?
Da, naravno. Ako smo u EU ušli putem referenduma, onda ćemo tako odlučiti i o uvođenju eura. Prije svega moramo se dogovoriti jesu li oni koji nas vode političari ili liječnici i jesmo li mi glasači građani ili pacijenti. Naši se političari ne postavljaju kao oni koji rade u interesu naroda, nego kao vrlo rigorozni liječnici koji smatraju da smo svi mi pacijenti. Oni znaju što je za nas dobro, a mi smo glupi pa to ne znamo. Mi smo zemlja u tranziciji i ja jesam za monetarni suverenitet jer smatram da se našem gospodarstvu može pomoći daleko više na taj način nego kad se integriramo u prostor u kojem se događaju gospodarski i monetarni procesi o kojima ovisimo, a na njih ne možemo utjecati. Pa zaboga, ni Švedska nije dio monetarne unije.
Vi biste dakle zadržali kunu?
Ja osobno bih, ali našim bi građanima u prvom redu trebalo objasniti što će se točno dogoditi uvođenjem eura. Sjetimo se marke. Kako je moguće da je prije nešto koštalo marku, a sad košta dva eura? Narod ovu temu razumije bolje nego što političari misle jer se tiče njihova novčanika. Lako je kazati: mi ćemo uvesti euro, a onda ćemo kavu, umjesto jednog eura, vrlo brzo plaćati dva. Možda je to političarima svejedno, ali građanima nije.
Proglasili biste i gospodarski pojas?
Mislim da ga je trebalo proglasiti i bez referenduma, ali ako ne ide drukčije, onda referendumom. Radi razvoja dobrosusjedskih odnosa, sa susjedima trebamo raščistiti i pitanje granica i gospodarskog pojasa. Ne vidim nijedan razlog zbog kojeg to ne bismo trebali učiniti. Sad smo u poziciji da o tome ravnopravno možemo razgovarati sa svima. Jesmo li članica NATO-a? Jesmo. Jesmo li članica EU-a? Jesmo. Jesmo li skinuli gaće gdje god smo trebali? Jesmo. Hajdemo sad napokon obući gaće!
Mijenjali biste i izborni sustav?
Nemam ništa protiv stranaka, naprotiv. No ja sam za to da se biraju kvalitetni i sposobni ljudi, a ne da se artikuliraju određene liste koje onda generiraju sastav Sabora. Uvođenje većeg broja preferencijalnih glasova bilo bi dobro i za Sabor, i za stranke, i za građane. Sadašnje je stanje samovolja jednoga čovjeka, najviše njih nekoliko.
Znači li to da podržavate inicijativu udruge Željke Markić?
Podržavam svaku ideju koja će biti na dobrobit hrvatskih građana.
Kritičari slijeva kažu kako niste narodni predsjednik jer ste sve dobili zahvaljujući HDZ-u?
Kako je glagol dobiti različit od glagola zaraditi, to bi značilo da je meni netko dao sve što sam stekao. Podsjećam svoje kritičare da nisam dijete crvene buržoazije, nego dijete vrlo skromne žene, koja je imala četiri razreda osnovne škole, i jednoga poštenog ličioca. Njih dvoje došli su iz Imotske krajine u Slavoniju i teškom mukom odgojili svoje dvoje djece. Nadalje, u svijetu su zabranjeni svi monopoli osim monopola na intelektualno vlasništvo. Meni je Bog dao mogućnost da mogu napisati određene pjesme i da od svog intelektualnog rada mogu kvalitetno živjeti. A kad zaradiš određen novac, tada ga možeš potrošiti na različite načine. Ja sam sklon tome da ga investiram, reinvestiram, da ga oplođujem stvarajući dodanu vrijednost. Volio bih da ti kritičari taksativno nabroje što mi je dano, a što sam zaradio, pa ću im odgovoriti. A što se tiče moga članstva u HDZ-u, bitno je napomenuti da sam na poziv predsjednika Tuđmana bio generalni konzul u Mađarskoj. Moj tim i ja odradili smo otvaranje konzulata, mirnu reintegraciju i povratak prognanika u Hrvatsku. Nezadovoljan funkcioniranjem Ministarstva vanjskih poslova i tadašnjeg ministra, vratio sam svoj mandat MVP-u jer se nisam slagao s time da novca ima za pepeljare, vaze, kravate, pršute, sireve, a nema za autobus hrvatskom kazalištu iz Pečuha da dođe u posjet HNK-u u Osijeku. S time se ne slažem ni danas, kao ni s time da hrvatska diplomacija bude mjesto za udomljavanje rashodovanih kadrova. Ona mora stvarati kvalitetne odnose sa zemljama primateljicama, razvijati gospodarsku diplomaciju, a prije svega imati izraženu domoljubnu crtu.
Mislite da nam je diplomacija i danas takva?
Mislim da hrvatskoj diplomaciji treba ozbiljna inventura. A što se tiče mog saborovanja, bio sam izabran na listi HDZ-a i kad sam vidio kako funkcionira politički sustav, pošteno sam vratio mandat HDZ-u i jednostavno otišao. Jedini sam Ivi Sanaderu rekao da se s njime ne slažem. Mogla su to učiniti i sva gospoda koja su i sad na vlasti pa zašto nisu? Ivo je u zatvoru, oni su na vlasti. Od politike sam dobio samo probleme. Bio sam državni neprijatelj, a čini mi se da sam i ostao.
Smatrate li da biste mogli dobiti i određen broj glasova slijeva i kako?
Samo poštenjem i zdravim razumom. Svi se mi rukovodimo brigom za demografska pitanja, za nezaposlenost, gospodarstvo, za probleme maloga čovjeka. Ja sam petominutnim videom stvorio više razloga za razgovor u ovoj državi nego svi oni u posljednjih deset godina. Drago mi je i zbog toga što su ankete pokazale da 90 posto ljudi želi direktan izbor predsjednika i da njih 64 posto želi veće ovlasti predsjednika Republike. Vide ljudi da nešto ne valja pa im je važno ovo o čemu govorim. Pritom je potpuno nebitno tko je lijevo, a tko desno.
Što mislite o vladajućoj koaliciji HDZ-HNS-manjine-Bandić?
Kao i većina naroda: riječ je o čistoj trgovačkoj suradnji u kojoj se u prvom redu zadovoljavaju stranački interesi. Tu nema reformi jer se ruke dižu ovisno o interesima stranaka, a ne građana.
Premijer Plenković uvjerava nas da se reforme provode, evo i BDP raste?
Ja sam i gospodarstvenik i nisam primijetio velika rasterećenja koja bi mi olakšala poslovanje. Da ne govorim o pristupu novcu: mi i danas plaćamo veću kamatu nego što je plaćaju u drugom dijelu EU-a. Nisam primijetio strukturne reforme, i dalje imamo velike probleme u zdravstvu, gospodarstvu, sve oporezujemo nekoliko puta i strašno je teško poslovati u Hrvatskoj.
Mislite li da bi predsjednik trebao utjecati na gospodarsku politiku?
Trenutačno predsjednik ne može učiniti ništa, i zato sam predložio program po kojem bi mogao. Ako mu se da mogućnost da sa svojim timom pripremi kvalitetan program, da može sazvati sjednicu Vlade i upoznati javnost sa svojom idejom, zašto ne? Predsjednik sada statira u kukuruzu.
Koga od predsjedničkih kandidata smatrate najopasnijim protivnikom u izbornoj utrci?
Sve moguće protivnike poštujem, ali sam uvjeren da će moj program biti pobjednički. Sačekajmo da svi objave kadidaturu i neka nas bude što više, a posebice se radujem kandidaturi sadašnje predsjednice. Čini mi se da se za njezinu kandidaturu najviše zalažu njezini savjetnici, koji se boje za svoje pozicije više nego ona za svoju. Prije neki dan rekla je da posla za nju ima u svijetu i da će u predsjedničkoj mirovini uživati u Hrvatskoj. Za razliku od njezina stava, ja sam u Hrvatskoj i iz nje ne namjeravam otići. Ne čeka me mjesto nigdje drugdje. Ali njezini su savjetnici uplašeni pa su počeli insinuirati o tome tko stoji iza mene, pa o mojoj obitelji. To je vrlo nisko i bezobrazno. Ja se na tu razinu nikad neću spustiti.
U javnom prostoru navelike kruži uvjerenje da ste projekt Mate Radeljića koji se želi osvetiti predsjednici jer se odrekla njegovih savjetničkih usluga i novinara Velimira Bujanca?
Odbijam mogućnost da sam ičiji projekt. Ja to po svom habitusu niti želim niti mogu biti. Kad budem izabran, sam ću odlučiti o imenovanju i razrješenju savjetnika i za to mi neće trebati pomoć nekih službi. Primijetio sam u anketama i kako neki misle da nemam dovoljno obrazovanja. Očito nije dovoljno iskomuniciran podatak da imam više obrazovanja nego neki kandidati zajedno. No ako to nije dovoljno, kad budem predsjednik, upisat ću još jedan doktorat, vidim da se i to stigne. Omalovažavaju me svi koji impliciraju da sam nečiji projekt.
Možete li ipak reći koga smatrate najvećim protivnikom, predsjednicu, Milanovića ili Kolakušića?
Narod će to odlučiti. Možda neće ni biti drugoga kruga.
Samo je Tuđman pobjeđivao u prvome krugu i samo je on imao široke ovlasti. Želite li biti Tuđman u 21. stoljeću?
Oni koji tako iščitavaju moj program, ne znaju čitati. Bilo bi jako dobro da se podsjete kakve je ovlasti imao predsjednik Tuđman i da još jedanput poslušaju ono što sam rekao.
Milanović bi Ured predsjednika preselio u Visoku, kakvi su vaši planovi?
To je potpuno nebitno. To su floskule kojima se našem napaćenom puku opet mažu oči. Rezidencija predsjednika Republike u prvom je redu pitanje sigurnosti, praktičnosti, učinkovitosti, reprezentativnosti. Nije bitno gdje stoluje predsjednik, bitno je što radi i koje su mu ovlasti. U krajnjem slučaju, o tome trebaju odlučivati stručnjaci i oni koji su za to plaćeni.
Što mislite o hrvatskoj vanjskoj politici, treba li mijenjati odnos prema SAD-u, Rusiji?
Čini mi se da je vanjskopolitički položaj Hrvatske nešto bolji nego prije dolaska ove garniture na vlast. Ljudi koji su trenutačno na vlasti, pritom mislim i na Ured predsjednice i na Vladu, vrlo su vješti diplomati i funkcioniraju dobro. No vanjska politika nije samo pitanje samopromocije i ugleda u svijetu, nego je pitanje brige za npr. iseljenu Hrvatsku, što je za mene primarno. Volio bih da se više brinemo o Hrvatima izvan domovine i o predstavljanju našega gospodarstva. Ja bih vanjsku politiku kreirao tako da donosi benefite Hrvatskoj, a ne njezinim protagonistima.
Kako vidite politiku prema BiH?
Definitivno moramo nešto mijenjati. Ne samo da smo obezvrijedili položaj Hrvata u BiH nego smo ih uspjeli i podijeliti. Ne treba biti previše pametan pa vidjeti tko je predstavnik Hrvata u Predsjedništvu BiH. Poštujem demokratske procese, ali ako oni idu na štetu Hrvata, onda i o njima treba razgovarati. Ništa nije sveta krava. Treba stvoriti uvjete da Hrvati u BiH budu jednakopravni s ostala dva naroda.
A što je s politikom prema Beogradu?
Politika čistih računa preduvjet je za razvijanje dobrosusjedskih odnosa. S Beogradom treba po svaku cijenu inzistirati na rješavanju pitanja nestalih, odštete ljudima koji su prošli kalvariju srpskih koncentracijskih logora i definiranju granice. Nakon toga idemo dalje.
Desnica zamjera predsjednici što je primila Vučića, a ona to opravdava Tuđmanovim stavom da treba razgovarati i s crnim vragom ako je u interesu Hrvatske. Je li pogriješila što je primila Vučića, koji je donio, kako se ispostavilo, bezvrijedne dosjee o nestalima?
Slažem se, treba razgovarati i s crnim vragom, ali potrebna je puno bolja priprema. Ne smije se takav susret dogoditi, a da na kraju hrvatska strana bude ponižena. Sastanak radi sastanka je nepotreban. Ako netko donese dosjee o troje-četvero ljudi koje već posjedujemo, onda je to pljuska u lice.
Što mislite o Tuđmanu?
Osim što je zaslužan za hrvatsku državu, on je čovjek koji je imao viziju kad je nitko nije imao. Već sam rekao, Tuđman je bio vođa, ostali su poslovođe.
Kakvo je vaše imovinsko stanje?
Mi smo kao obitelj diversificirali svoj portfolio jer smatram da nije dobro držati sva jaja u jednoj košari. Vlasnici smo obiteljske kuće u Zagrebu, moja djeca imaju svoje stanove, supruga i ja vlasnici smo jedne tvrtke, u još nekoliko tvrtki imamo vlasničke udjele, ja sam vlasnik polovice kuće na moru.
Kakvo vam je zdravlje?
Puno sam zdraviji nego prije devet mjeseci, kad mi je doktor promijenio četiri žile. Još mi treba neko vrijeme da se potpuno oporavim, ali imam krvnu sliku poput zdravog djeteta. Doduše, tu je stres, ali on je vezan uz to što je u našem podijeljenom društvu glasna manjina zauzela takve busije da mi iz tihe većine moramo imati puno živaca da bismo preživjeli sve gadosti koje tovare na nas.
Društvo nam je uistinu podijeljeno. Mislite li da biste vi mogli biti integrirajući faktor?
Ja jesam integrirajući faktor jer sam dijete Dalmatinaca rođeno u Slavoniji, živim u Zagrebu, a supruga mi je iz iseljeništva. Svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji pokazalo je nevjerojatnu razinu jedinstva, što znači da ono postoji, samo ga treba potaknuti.
Bude li sučeljavanja, hoćete li se odazvati?
Da, ali poručujem i javnosti i svojim protukandidatima: nisam klasičan političar i ne mogu ono što mogu oni – gledati u oči i lagati.
Što će biti s koncertima u kampanji, a što ako pobijedite na izborima?
U pretkampanji, kao odgovoran čovjek, i dalje radim svoj osnovni posao, a kad kampanja službeno počne, nastupe ćemo potpuno zaustaviti jer ne želim politikantstvo u toj priči. Zato sam i otkazao nastup za Dan pobjede u Kninu; ne želim tu proslavu politizirati. Kad postanem predsjednik, neću više nastupati. Svjestan sam da ću i ja i ljudi oko mene izgubiti puno bolji život i puno novca, ali nije mi žao. Svatko od nas u nekom trenutku fokus treba prebaciti sa sebe na zajednicu; ja mislim da je ovo taj trenutak.
A ako ne uspijete postati predsjednik?
Ne čeka me nikakva fotelja ni u NATO-u ni u Uniji, radit ću i dalje svoj posao, ali ono što sam htio već sam postigao, razgovaramo na drugoj razini. Kažu, Škoro je samo pjevač, komičar, ovo, ono... Da, ja sam i pjevač, i komičar, i glumac, i pisac, i skladatelj, i inženjer, i ekonomist, i doktor znanosti, ali svojim istupom od pet minuta stvorio sam više frke u političkom prostoru nego što su mnogi koji su za to plaćeni učinili u posljednjih jako puno godina.
Jako je pošten, ali se bez problema druži s dilerom kokaina, kad mu to koristi.