Vikendom i ljeti poskupite 
cestarine, broj radnika prepolovite

Predlažu postupno uvođenje sustava slobodnog protoka: nestale bi naplatne kućice i gužve, a cestarina bi se plaćala po kilometru

Hrvatske autoceste, Autocesta Rijeka – Zagreb i HAC-ONC trebaju prepoloviti broj zaposlenih, sa sadašnjih nešto manje od 3000 na oko 1500 radnika – navodi se u prvom nacrtu studije o restrukturiranju tih triju tvrtki koju za Europsku banku za obnovu i razvoj (EBRD) izrađuje britanska konzultantska kuća Atkins.

Izrada te studije dio je ugovora o kreditu vrijednom 250 milijuna eura koji je HAC dobio od EBRD-a. Banka financira izradu te studije s 500.000 eura, a za provedbu programa restrukturiranja koji će se na osnovi nje provesti osigurala je kredit od 50 milijuna eura.

Konzultanti u nacrtu studije, koji je Večernji list dobio na uvid, navode da se u sektoru održavanja u HAC-ONC-u u kratkom vremenu broj zaposlenih može smanjiti za 270 do 370, dok bi se dugoročno njihov broj mogao smanjiti za dodatnih 360 do 460 zaposlenika.

Navode i da bi se time održavanje u HAC-ONC-u dovelo bliže međunarodnim standardima. Tvrtka trenutačno zapošljava 1,66 ljudi po kilometru autoceste (1845 radnika na 1112,8 kilometara), a Britanci smatraju da bi se taj omjer mogao svesti na jednog radnika ili manje po kilometru.

U sektoru naplate cestarine u roku od pet godina broj zaposlenih mogao bi se pak smanjiti sa sadašnja 942 na 590, a u idućih pet godina dodatno bi moglo iz tog sektora otići 365 ljudi. Broj zaposlenih na upravljanju i održavanju tunela mogao bi se ukupno smanjiti za 133, i to u centru nadzora za 26 radnika, na poslovima hitne pomoći osam, a broj vatrogasaca bio bi smanjen za 99.

To bi bilo, tvrde u Atkinsu, u skladu s međunarodnim normama. Administracija HAC-a, ARZ-a i HAC-ONC-a trebala bi brojiti 15 do 27 zaposlenih manje. A do toga bi došlo objedinjavanjem službi tih tvrtki koje su sada odvojene, a djelatnost im se preklapa.

Tako bi se za te tvrtke oformio zajednički uslužni centar u kojem bi bile financije, ljudski resursi, unutarnja revizija, unutarnja kontrola i nabava. Smanjenju broja zaposlenih prethodile bi prvenstveno promjene u održavanju i naplati cestarine.

Konzultanti su, naime, zaključili da su standardi održavanja autocesta koje imaju HAC, ARZ i HAC-ONC viši nego na većini drugih strateških mreža autocesta u Europi. Stoga smatraju da se tu mogu postići značajne uštede, a da sve bude sukladno međunarodnim standardima. T

ako, primjerice, navode da na hrvatskim autocestama ophodnja prolazi četiri puta na dan pa navode primjer autoceste u Velikoj Britaniji na kojoj je prosječan dnevni promet 230.000 vozila, a ophodnja prolazi samo jednom dnevno.

Naveli su, primjerice, i da je zimska službe održavanja preglomazna i pretjerana. Blagajnike na naplatnim kućicama trebali bi pak zamijeniti automati, i to privremeno, dok se ne uvede potpuno beskontaktna naplata cestarine.

Pritom uz automate Britanci predlažu populariziranje i širu primjenu elektroničke naplate cestarine (ENC). No i tu bi trebalo doći do promjena što se tiče tarifa. Popust za cestarinu koja se plaća ENC-om mora biti manji od sadašnjih 21,7 posto.

Britanci navode da taj popust može biti maksimalno 13 posto, što je sukladno direktivama EU. U nacrtu studije preporučuje se i da se cijena cestarine usklađuje svake godine s inflacijom. Zadnji put je to učinjeno 2012. A prema mišljenju Atkinsa, potrebno je uvesti i različite tarife cestarine ovisno o vremenu korištenja autocesta. Tako bi viša cijena trebala biti u vrijeme najvećih gužvi – vršnih sati (kada je slabija protočnost vozila), vikendom i ljeti, kao i za vozila koja više onečišćuju okoliš.

Atkins ne preporučuje uvođenje vinjeta za koje navodi da su nepravedan sustav za one koji rijetko koriste autoceste, a vrlo pogodan za one koji ih često koriste. Stoga predlažu takozvanu free flow (slobodan protok) naplatu cestarine, koja bi se postupno uvela.

To je sustav sličan ENC-u pa bi se vozači koristeći ENC privikavali na free flow. Sa sustavom slobodnog protoka nestale bi naplatne kućice i gužve, a cestarina bi se plaćala po prijeđenom kilometru.

Ovisno o sustavu, vozač bi imao transponder koji bi se očitavao bez zaustavljanja ili usporavanja na određenim točkama na autocesti i tako bi mu se obračunavala cestarina. Druga je mogućnost da uređaji na autocesti očitavaju registraciju vozila i izračunavaju cestarinu i onda se vozaču šalje račun na kućnu adresu. Atkins je zaključio i da tvrtke koje upravljaju autocestama u RH nisu spremne za privatizaciju.

>> Smijenjeni jer su poštovali sve propise, ali se nisu javili šefu!?