Vlada umjesto ulaganja u brodogradnju kupuje Opel

Sve je počelo onog sparnog rujanskog jutra kad je premijer uletio u ured ministra financija. Sav zajapuren u licu mahao je papirom koji je dotični ministar potpisao prošloga petka kasno popodne. “Gospodine ministre”, grmio je premijer, “moji savjetnici kažu mi da je vaša odluka velika pogreška!” “Gospodine premijeru”, odgovorio je ministar, pokušavajući ostati pribran, “ne obraćajte pozornost na njih! I meni moji savjetnici govore to isto.”

Njegov je potez bio politički krajnje delikatan. Nakon niza uspješno provedenih strukturnih reformi u proračunu se pojavio višak od 30 milijardi kuna. To je izazvalo veliko oduševljenje među političarima koji su odmah osjetili zov prošlosti, smišljajući razne načine kako to potrošiti. Međutim, dogodilo se nešto što nitko nije očekivao.

Kako se brodogradnja sve teže nosila s južnokorejskom i kineskom konkurencijom, pritisci su bili u smjeru da se tih 30 milijardi uloži u spas brodogradnje. Ali Vlada se odlučila oduprijeti tim pritiscima i ne odstupati od svoje uspješne politike rezanja rashoda, što je i dovelo do tog viška u prihodima. To je stvorilo preduvjete za daljnje rasterećenje gospodarstva i smanjenje poreznih nameta građanima.

Neki su pak govorili kako bi bilo bolje taj novac uložiti nekamo drugamo. Vagalo su između kupnje mađarskog MOL-a ili njemačkog automobilskog giganta Opela. U novinama smo imali priliku čitati kako “Vlada umjesto ulaganja u brodogradnju kupuje Opel”. Govorili su da bi tako radnici bili zbrinuti, ako Opel otvori svoj pogon u Hrvatskoj. Vlast se oduprla tom socijalističkom zovu. Ustrajala je u stavu da država nije dobar gospodar i da se treba brinuti samo o upravljanju prirodnim monopolima. Takav je pristup sveo korupciju na minimum.

Ono što je posebno pohvalno je da nam poljoprivreda cvjeta. Do promjena su doveli prosvjedi samih poljoprivrednika koji su tražili da se ukine sustav subvencija, a zauzvrat smanji PDV za poljoprivredu. Prijedlog je prihvaćen i donijeta je odluka da se umjesto beskrajnog bacanja novca na Petrokemiju smanji PDV-a u poljoprivredi. Hrvatska poljoprivreda doživjela je pravi preporod i danas se nalazi u svom zlatnom razdoblju, a građani su zadovoljni jer je zdrava hrana s hrvatskih polja postala dostupna svima.

Građani su posebno zadovoljni reformom uprave. To je najbolje ocijenjena reforma jer je svima vidljiva. Unatoč velikim otporima dobro organiziranih sindikata, išlo se na drastično rezanje trome i neefikasne birokracije. Razočarani i gnjevni bili su ponajviše oni koji su navikli zapošljavati se samo uz pomoć stranačke iskaznice, ali se vladajućima taj potez vratio kroz podršku sve snažnije srednje klase.

Nakon što je mirovinski sustav kolabirao provedena je nova mirovinska reforma. Stvari su se konačno počele nazivati pravim imenom. Ono što se zvalo dobrovoljnim prvim mirovinskim stupom sada se jasno naziva socijalna pomoć. Ono što se zvalo drugim mirovinskim stupom, sada je fond zvan “Svijetla budućnost” u koji budući umirovljenici uplaćuju svoje doprinose u punom iznosu. Ljudi se osjećaju slobodno i sigurno jer sada znaju da njihova mirovina stvarno postoji. Gospodarstvo raste nestvarnih 5% godišnje. Hrvatska je konačno izašla iz tranzicije i građani vide sve benefite slobodnog tržišta. Nova porezna reforma rezultira velikim brojem novih investicija. U zemlju se vratila nada pa se mnogi Hrvati vraćaju u domovinu. Dokaz kako se odgovornom politikom i ozbiljnim pristupom radi u korist vlastitih građana.

Posebno je zanimljivo iz ovoga kuta uspjeha analizirati novonastalu političku klimu.

Prije nego se prethodni sustav počeo raspadati postojao je mit o dvije politike, čije su se razlike temeljile na prividnom ideološkom sukobu. Ali kada je novo stanje zaprijetilo njihovu samoodržanju, pokazalo se kako se radi o jednoj te istoj demagogiji koja je rezultirala formiranjem velike koalicije – što je narodu konačno otvorilo oči.

A pravosuđe je... bio je to trenutak u kojem sam se probudio iz sna. Upalim TV, a na programu upravo prikazuju život beskičmenjaka u borbi za očuvanje vlastitih privilegija, u prijevodu “stabilnost”. Brže-bolje prebacim na drugi, kad tamo novi hrvatski izum, informatika bez računala. Politički stručnjaci za javne natječaje to nazivaju “Škola za život”. Prebacim na treći, ide obavijest kako je otkazano glasovanje o zakonu o hitnoj pomoći jer je jedan zastupnik vladajuće većine navodno bolestan, neslužbeno zastupnik je bio na veseloj proslavi u lokalnom vatrogasnom domu.

Ugasio sam TV u nadi kako će me nešto probuditi iz ove stvarnosti, da se ponovno vratim u onu zemlju iz snova.