Vlast koalicije – vlast batine: zakon za još više sirotinje na ulici

Subota 30. lipnja

Zaštita osoba koje su nanijele toliko zla ljudima

Izglasan je Zakon o arhivima, ali ne sa svim glasovima zastupnika HDZ-a i koalicije, premda neposlušnost nije bila tako velika kao u ratifikaciji Istanbulske konvencije. Kome je odgovaralo što je vrijeme neograničene dostupnosti arhiva pomaknuto s prosinca na svibanj 1990. godine pa više nećemo moći znati kako je tekla primopredaja vlasti, kako se formirala vlast, tko je ostao od starih kadrova, što su predali, što se dogodilo s oružjem Teritorijalne obrane, zašto je i s kojim uputama baš Mesić išao u Beograd...

Osim toga, bit će nepristupačni dosjei kad vlast ocijeni da su podaci “od nacionalnog interesa” te dosjei ljudi koji nisu bili suradnici Udbe, nego su suradnicima “samo” dostavljali podatke, a riječ je o golemom broju “opskrbljivača”. Štite li se te osobe zato što su pripadale istom političkom miljeu kao i mladi marksist Andrej Plenković koji je sve do propasti Jugoslavije zdušno zagovarao njezinu ideologiju, ili po tome mu sličan ministar policije Davor Božinović koji je radio kao pouzdani komunistički kadar u vojnom odsjeku. I nisu li neke od tih osoba bile bliske sadašnjim moćnicima iz vlasti? Ta i slična pitanja se nameću jer je zdravoj pameti i moralu potpuno strana zaštita osoba koje su nanosile tolika zla nevinim građanima i Hrvatskoj.

Nedjelja 1. srpnja

Pet godina u EU uz odlazak 250.000 Hrvata

Danima su trajali hvalospjevi petoj obljetnici članstva Hrvatske u Europskoj uniji – svečani koncerti i druge priredbe te skupovi, izjave, pohvale najzaslužnijima za ulazak Hrvatske u EU itd. No što se to slavilo? Je li se slavio odlazak četvrt milijuna Hrvata iz zemlja od “presudne” 2013. godine u kojoj se napokon ostvarila “povijesna težnja hrvatskog naroda”, jesu li se slavila posljednja i pretposljednja mjesta na ljestvicama EU kojima se mjeri gospodarstvo i život u članicama Unije, je li se slavilo što su nas na tim ljestvicama pretekle neke zemlje od kojih smo prije 2013. godine bili razvijeniji i bogatiji ili manje siromašni? Je li se slavilo to što je od ulaska u EU nastavljena rasprodaja nacionalnih bogatstava i što su od tada kao i do tada strani profiteri iz EU iz Hrvatske iznosili milijarde eura dobiti? Je li se slavilo to što je uvozni lobi nastavio gušiti hrvatsku proizvodnju i što se, na primjer, industrijska proizvodnja smanjuje već pet mjeseci zaredom? Slavio se mit o Europskoj uniji, a ne samo da Hrvatska od članstva u EU nema nikakve koristi nego smo, otkad je taj mit zavladao hrvatskom politikom, sve više postajali kolonija, što je potvrdio i Plenković uspoređujući Hrvatsku s Afrikom.

Ponedjeljak 2. srpnja

Utakmica koja je pokazala da smo na vrhu svijeta

Sinoć se Hrvatska izborila za četvrtfinale Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji, ali tu i tamo na herojstvo naših momaka pala je pokoja sjena. No ne iz gledališta na stadionu od hrvatskih navijača niti od navijača po trgovima širom Hrvatske, nego od mudraca kakav je inače dobar poznavatelj nogometa Joško Jeličić koji u “Zabivaki” na HTV-u izigrava genija te je svaka naša dobra igra bila po njegovim nacrtima, koje poput znanstvenika prikazuje na ekranu, a u onoj koju smatra lošom tih se nacrta igrači nisu držali. No bio je u studiju i Prosinečki, koji zna da protiv Danske nismo bili najbolji, ali zna i to da možemo mnogo bolje te da smo i po tome pobjednici. Ali i na toj smo utakmici pokazali da smo na vrhu svijeta. Modrićevo dodavanje Rebiću prije penala u povijesti su nogometa mogli izvesti valjda samo još dvojica-trojica igrača, a trenutačno u svijetu još samo Messi umije oduševiti trostrukim driblingom kakvim je oduševio Rebić blizu danskog gola. Imali smo još bljeskova kojima smo pokazali da smo bolji od fanatičnih Danaca, a njih je svojim bljeskom na kraju potvrdio sjajni Subašić. Fantastično! U svjetskoj smo konkurenciji među osam najboljih, dok Hrvatska u svjetskoj gospodarskoj konkurentnosti nije ni među prvih šezdeset.

Utorak 3. srpnja

Andrej može biti Andreja, Nina Nino, Gordan Gordana

Upravo se dijele školske svjedodžbe na kojima prvi put ne piše spol učenika niti ime njegovih roditelja. Vlast kaže da to nije diktat Istanbulske konvencije, nego je po Pravilniku o pedagoškoj dokumentaciji i evidenciji i javnim ispravama u školama. Ali što god bilo, nekome je to prvom palo na pamet pa se prihvatilo, a taj netko ruga se milijunima Hrvata i očito sumnja u važnost spola i u važnost roditelja, točnije – ima stav o toj važnosti drukčiji od tradicionalnog. Tako je svejedno je li učenik muško ili žensko, jer muško ne mora biti muško niti žensko mora biti žensko. Također je svejedno kako se zovu roditelji jer bi oba mogla imati sise ili oba pimpeke. Mogla bi ova novost biti i posljedica spolno-rodnog stanja u Vladi, možda Andrej može biti i Andreja, Gordan Gordana, Nina Nino, Blaženka Blaženko... Ne znam što piše u školskim svjedodžbama u drugim zemljama Europske unije, ali vjerojatno su i tamo izbačeni spol i roditelji, kao što je iz dokumenata EU izbačen Bog, kršćanska tradicija i druge vrijednosti na kojima se Europa temeljila stoljećima. I kad bi me netko neupućen pitao kojeg je spola hrvatski premijer, odgovorio bih – ne znam što je, ali znam da u odnosima s Bruxellesom nije muško.

Srijeda 4. srpnja

Proslava hrvatskih tragedija gdje i Boga mora biti

Dok je u Banskim dvorima održavana sjednica Vijeća za demografsku revitalizaciju Hrvatske, kojoj je prvi put prisustvovala predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, jedan je portal objavio podatak da “doznake hrvatskog iseljeništva 50 posto premašuju strana ulaganja u Hrvatsku”. Svak zna da samo radikalna promjena stanja u gospodarstvu, povratak ekonomske i financijske suverenosti zemlje te izlazak Hrvatske iz kolonijalnog položaja, što znači i izlazak iz siromaštva, mogu zaustaviti iseljavanje, no ni tih promjena ni tog povratka i izlaska s ovom Vladom neće biti. Ali ona iseljeništvom i iseljavanjem može biti zadovoljna – svaki zaposleni Hrvat vani znači jedan nezaposleni u zemlji manje, iseljenici pune devizne zalihe države i na mnoge druge načine (brigom o obitelji itd.) pomažu domovini, potvrda su slobode i mogućnosti u zapošljavanju diljem Europe, što je jedno od dobročinstava Europske unije, pa su oni Plenkoviću više rješenje nego problem. I Crkva je s iseljeništvom na dobitku, u inozemstvu su Hrvati za hrvatsko svećenstvo mnogo vezaniji nego u domovini, a kaptolski čelnici rado odlaze na proslave okruglih obljetnica hrvatskih katoličkih misija, koje su zapravo proslave hrvatskih tragedija, ali i u tragedijama Boga mora biti.

Četvrtak 5. srpnja

Koliko je doista sposoban Ante Ramljak

Ante Ramljak bio je poznat i prije nego što je imenovan Vladinim povjerenikom za Agrokor. Među ostalim i po svom ljubavnom životu pa je fotografiran s krasoticama s kojima je dijelio sretne trenutke. Za takve užitke potreban je i obilan novac, a da ga je Ramljak sposoban zaraditi, pokazao je i na dužnosti u Agrokoru. I valja se nadati da je to činio kao sposobna i moralna osoba kakva je za taj posao potrebna. Jer, spašavao se posrnuli gospodarski div i radna mjesta desetaka tisuća ljudi. Od kojih je, istina, većina imala plaće između 2500 i 3000 kuna, dok je Ramljakova bila tridesetak puta veća. Koliko je bio moralan i djelotvoran te brižljiv za tu sirotinju, podosta se znalo i prije, a sada su objavljene i brojke. Texo management, njegova tvrtka u suvlasništvu s Tomislavom Matićem, u prošloj je godini, kad je obavljala savjetničke poslove za Agrokor u kojem je Ramljak stolovao, prijavila 8,8 milijuna kuna prihoda, a godinu prije prihod joj je bio 1,3 milijuna kuna. Što o tome misle Plenković, Dalićka i drugi koji su ga bili imenovali? Ništa posebno, po njihovim plaćama i obiteljskim primanjima, po skrbi za zapošljavanje rodbine, svojte i prijatelja – s njim su u istom moralnom i sposobnom društvu koje je spašavalo i još spašava radničku bijedu od 2500 kuna mjesečno.

Petak 6. srpnja

Iz ponora nas izvlače oni koji su nas u njega gurnuli

Vjerujete li obećanjima Vlade da će brisanjem dijela dugova, smanjenjem broja ovrha i na druge načine olakšati život određenom broju od 320.000 ljudi kojima su blokirani računi? Da će smanjiti iseljavanje? Da će učiniti bilo što za boljitak građana Hrvatske? Razloga za vjerovanje nema jer je za sve što se događa u Hrvatskoj kriva je Vlada bilo zbog zakona koje je donijela ili onih koje nije mijenjala. Ne može nas iz ponora izvući onaj tko nas je tamo gurnuo, netko tko je po zakonima toliku bijedu izazvao ne može nas iz nje izvući.

I dok se na sve strane piše o “mjerama” koje vlast čini za sirotinju, pripremao se zakon, što ga je sročila Vrdoljakova stranka, HNS, koji bi broj te sirotinje uvećao, ali su se protiv tog bešćutnog nauma liberala iz HNS-a i HDZ-a, koji su sve sličniji, pobunili neki partneri u vladajućoj koaliciji – Dodig, Hrg, Kosor i Pupovac (napokon i od njega neka korist). Riječ je o prijedlogu zakona o deložaciji po kojem bi stanovi u kojima žive zaštićeni najmoprimci bili vraćeni vlasnicima, a tisuće ljudi ostale bi bez krova nad glavom. Kriminalni vrhunac tog prijedloga jest u činjenici da je to nekim državnim dužnosnicima bio osobni interes jer bi im stanovi iz kojih bi izbacili sirotinju bili vraćeni. Vlast koalicije – vlast batine.

Pogledajte Plenkovića, Jandrokovića, Marića... u akciji na nogometnom terenu: