Zbog kneza Branimira priznao nas je i Vatikan

Preksinoć su svečano otvorene, a od jučer je posjetiteljima dostupno obići dvije nove izložbe u zagrebačkom Arheološkom muzeju. Posvećene su one znamenitom hrvatskom vladaru – knezu Branimiru. I to s velikim razlogom. Otkriva ga već i sam zajednički naziv cijelog projekta – “Hrvatska u vrijeme kneza Branimira – povodom 1130. obljetnice od godine uklesane uz ime kneza Branimira na oltarnu gredu iz Gornjeg Muća”. Poseban dodatak naslovu pak sažima i ističe značaj i vrijednost samog događaja, a on glasi – Branimirova godina.

Uskoro i treća izložba

Prva izložba nazvana “Hrvatska u vrijeme kneza Branimira – pisana svjedočanstva o knezu Branimiru i arheološka istraživanja Gornjeg Muća” nalazi se na prvom katu muzeja i može se razgledati sve do 31. listopada, dok će ona druga “Graditeljstvo Branimirova vremena i materijalna kultura u ranosrednjovjekovnoj kneževini Hrvatskoj”, smještena na drugom katu, za obilazak biti otvorena sve do 30. prosinca. I nije to sve. U utorak 4. rujna u 19 sati u Galeriji Arheološkog muzeja u sklopu istog projekta bit će otvorena i treća izložba – “Pleterni ukrasi nekad i danas”. Njeni izlošci znatiželjnike će dočekivati do 18. rujna. Ponovno podsjećanje na vrijeme vladavine kneza Branimira, ali i svojevrsno premijerno objavljivanje preliminarnih podataka o samom istraživanju i rezultatima istraživanja u Gornjem Muću, možemo zahvaliti autoricama izložbi Aniti Dugonjić i Maji Bunčić, kustosici i višoj kustosici srednjovjekovnog odjela zagrebačkog Arheološkog muzeja, te Maji Petrinec iz Muzeja hrvatskog arheoloških spomenika Split. Prve dvije provele su nas jučer dvjema izložbama detaljno nas upućujući u ostavštinu kneza Branimira i motive da se javnost iznova “susretne” i s tim hrvatskim vladarom i njegovim vremenom.

– Radi se o cjelogodišnjem programu jer se obilježava 1130. obljetnica od 888. godine koja je uklesana na jednom od najvažnijih hrvatskih spomenika, i to uz ime jednog hrvatskog vladara, a to je knez Branimir. To je prvi pronađeni spomenik koji je spominjao nekog hrvatskog vladara, a pronađen je 1871. u Gornjem Muću kraj Splita, i to baš između 20. i 30. kolovoza. Krenuvši obnavljati staru crkvu svetog Petra, posve slučajno pronašao ga je tadašnji župnik Mijo Jerko Granić, inače arheolog amater, i na izložbi se može vidjeti originalno Granićevo pismo koje je, navodeći svoje otkriće, uputio ondašnjem ravnatelju arheološkog Narodnog muzeja Šimi Ljubiću. Čim je spomenik pronađen, svi su odmah saznali za to jer je Granić 22. rujna 1871. informaciju objavio i u zadarskom Narodnom listu – uvodno nam je kazala Anita Dugonjić dodajući kako je zanimljivo zašto je Granić spomenik, odnosno ulomak oltarne grede iz crkvice s uklesanim Branimirovim imenom, odlučio dati Zagrebu.

– Radi se o tome da je i Split htio taj spomenik, no kako je u to vrijeme u Dalmaciji prevladala autonomaška struja, zalažući se za odvajanje Dalmacije od Hrvatske, Granić je smatrao da je bolje da spomenik bude u Zagrebu gdje je tada već bujao nacionalni preporod s idejom o hrvatskom identitetu. Sam taj spomenik kasnije je dao elan da se počnu više istraživati i otkrivati nalazišta rane hrvatske povijesti. Taj je spomenik zapravo pokrenuo lavinu istraživanja – objasnila je Maja Bunčić kako se original kamenog ulomka oltarne pregrade na kojoj je na latinskom jeziku uklesano “U vrijeme gospodara kneza Branimira, 888. godine od kada je Krist uzeo Sveto Tijelo od Svete Djevice i šeste indikcije” našao u Zagrebu.

Inače, današnja crkva svetog Petra apostola i u Branimirovo je doba također bila posvećena svetom Petru, čemu svjedoči još jedan pronađeni kameni ulomak. Na istom je lokalitetu također otkriveno i puno kamenog crkvenog namještaja iz Branimirova vremena te mnoštvo zlatnog, srebrnog, brončanog i pozlaćenog nakita, kao i konjičke opreme, što je pronađeno na grobljima koja se nalaze na više razina.

– Do sada su iskopana ukupno 304 groba od kojih je 39 grobova sadržavalo nakit, dijelove nošnje i konjičku opremu. Upravo su i ove brojke dio preliminarnih podataka i rezultata istraživanja u Gornjem Muću koji su sad prvi put pokazani na ovoj izložbi, a njih će kolegica Petrinec uskoro i objaviti – istaknula je Anita Dugonjić podsjećajući i na to da je prema Ivanu Đakonu iz 11. stoljeća Branimir došao na vlast maknuvši svog prethodnika, Zdeslava, koji je bio hrvatski knez, ali u vazalskom odnosu s Bizantskim Carstvom. Posebno zanimljiv dio izložbe su i pisana svjedočanstva, odnosno svi izvori u kojima se spominje knez Branimir. To su epigrafski spomenici, diplomatička i ostala diplomatička vrela te Čedadski evanđelistar. Epigrafski spomenici odnose se na čak sedam kamenih spomenika s uklesanim imenom kneza Branimira, od kojih su posljednja dva pronađena 2002. i 2015. Diplomatička vrela uključuju pet pisama pape Ivana VIII. koje je papa uputio u Branimirovo vrijeme, a dva pisma je uputio direktno knezu Branimiru.

Blagoslovljen u Rimu

– Od ta dva pisma prvo je najzanimljivije. Poslano je 7. lipnja 879. i u njemu papa obavještava kneza Branimira da je njega, njegov narod i njegovu zemlju blagoslovio na oltaru rimskog svetog Petra na blagdan Uzašašća. Taj je čin imao veliki značaj jer je na taj način papa priznao autoritet hrvatskog kneza, a to je ujedno bilo i prvo političko priznanje samostalnosti hrvatske države u tadašnjim srednjovjekovnim okvirima, i zato se taj datum, 7. lipnja, i danas slavi kao Dan hrvatske diplomacije. I knez Branimir pisao je papi Ivanu VIII., no ta pisma nisu sačuvana niti se zna njihov broj. No zna se da ih je Branimir pisao papi zato što, kad mu papa uzvraća, onda navodi da mu odgovara na njegova pisma – kazala je A. Dugonjić.

A kada smo zakoračili na drugu izložbu, o postavljenoj rekonstrukciji oltarne pregrade starohrvatske crkve svetog Petra u Gornjem Muću, na kojoj se točno može vidjeti mjesto na kojem se nalazio kameni ulomak na kojem je uklesano Branimirovo ime, iscrpno nam je govorila Maja Bunčić, navodeći usput i ostalih šest kamenih natpisa koji spominju kneza Branimira, one iz Nina, Ždrapnja, Šopota, Otresa, Lepura i Bribirske Glavice. Na kraju obje su nam kustosice iznijele i svoja razmišljanja o knezu Branimiru.

– Branimir nam je zanimljiv jer je u njegovo doba izgrađena crkva dosegla vrhunac, pa se čak njegovo vrijeme naziva “Branimirova renesansa”. Zato mi danas i imamo toliko tragova, kamenih ulomaka iz tog vremena. Branimir je vladao kratko, tek 13 godina, no njegova je ostavština iznimno velika. Zato i očekujemo da će nalaza s njegovim imenom biti još – sažela je Anita Dugonjić, dok je Maja Bunčić zaključila:

– Fascinantna je Branimirova popularnost koju pratimo kroz te brojne spomenike. Je li zaista bio baš toliko cijenjen vladar ili je imao, današnjim rječnikom rečeno, dobar PR, upitno je. Ipak, doista je impresivan broj spomenika koji ga spominju.