Odjeveni u toge, imućni zemljoposjednici Trgom bana Josipa Jelačića šetali su se dok današnje popularno okupljalište još nije ni bilo u planu. Nisu Rimljani mogli znati da će na tom mjestu tisućama godina poslije nastati glavni trg hrvatske metropole. Umjesto po današnjoj popločenoj plohi, oni su se kretali po svojim gospodarstvima koje su tamo podigli. Na Jelačić placu, naime, nekoć su stajale rimske vile, odnosno vikendice stanovnika koji su živjeli u Andautoniji, gradu smještenom u mjestu Ščitarjevo pokraj Velike Gorice. Manje rimsko naselje vjerojatno je sezalo preko Petrinjske sve do Zrinjevca.
Središte Zagreba u antičko je doba tako bilo mjestašce izvan tadašnjih urbanih središta i mjesto u koje se odlazilo na izlet, a dokaz da je tamo postojao život, i mramorna je glava bradatog muškarca iz 3. stoljeća pronađena 1870. godine prilikom kopanja zdenca u Petrinjskoj 3. Pronašao ju je posjednik Poličanski, a glava koja najvjerojatnije prikazuje jednog od rimskih careva toga doba kasnije je dospjela u posjed Ivana Kukuljevića Sakcinskog, koji ju je potom darovao Arheološkom muzeju. Više od 120 godina kasnije te su se glave sjetila dva arheologa i arhitekt koji su Zagrepčanima odlučili prikazati kako je njihov grad izgledao prije 1094., godine kada je osnovana zagrebačka biskupija. Izradili su repliku i postavili je upravo ispred dvorišta Petrinjske 3 kako bi svatko tko onuda prolazi mogao saznati da je život u glavnom gradu postojao puno prije nego što je grad uopće osnovan. Jedna je to od 12 lokacija, koliko ih je trenutno označeno u Zagrebu, iako postoji puno više nalazišta. Točnije – njih 120. I sva su uglavnom pronađena – slučajno.
– Većina pronalazaka nađena je dok su se kopali temelji za kuću, garažu i slično, iako je sustavnih istraživanja bilo nekoliko tijekom godina. Oni dokazuju da Zagreb kao grad nema kontinuitet urbanog života od antike, ali postoji kontinuitet življenja na ovom prostoru – kaže Nenad Jandrić, jedan od inicijatora uređivanja najvažnijih arheoloških i paleontoloških lokaliteta diljem Zagreba. Ovaj arheolog zajedno je s još jednim kolegom, pokojnim Zoranom Greglom te arhitektom Željkom Kovačićem, pokrenuo akciju “Zagreb dok ga još nije bilo – prije 1094.”.
Gregla je nedavno zamijenio Ozren Domiter, a svi oni zajedno rade na tome da potaknu prolaznike da, nakon što vide spomenik na ulici, ostatak daleke zagrebačke povijesti potraže u Arheološkom i Prirodoslovnom muzeju, u kojima čuvaju originale. Iznimka je jedino nadgrobni spomenik pronađen na Gornjem Bukovcu. Postavili su ga na ogradu dvorišta obitelji Milčec, a ploča je bila uzidana u temelje njihove pradjedovske drvene kuće.
>>Pogledajte video - Sajam u Sesvetama: Zovu ga drugim Hrelićem
– Zapravo, gdje god zakopate, pronaći ćete Rim – kaže Jandrić. Nadgrobni spomenici su, uz novčiće, najčešći nalazi pa je tako poznato i da je u Kerestincu pokopan izvjesni Poncije i njegova obitelj. Na ploči piše “Poncije postavio sebi i supruzi i Marku”.
– Rimljani nisu bili skloni iskazivanju emocija, stoga je neobičan spomenik koji je obilježavao mjesto ukopa Akonije Salvije iz razdoblja 1. do polovine 2. stoljeća, uočen u vrtu gospodarske zgrade Nadbiskupije na Kaptolu. Muž, koji je podigao spomenik, uz njeno je ime dao urezati i natpis “supruzi kakvih je malo” – kaže Jandrić. U središtu parka Ribnjak, pak, pokopan je Eugnatej Florentin, kojem su čak i isklesali lik, pa je tako jasno da je pokojnik imao bradu i kovrčavu kosu. Tridesetih je u Banjavčićevoj pronađen i mali brončani kip rimskog boga Jupitera, kojeg su inicijatori akcije prozvali “bog koji nestaje”.
– Odmah nakon što je pronađen vrlo je brzo i izgubljen i nikad nije došao do zagrebačkih muzeja. Iza njega je ostala tek fotografija, po kojoj smo izradili repliku. Kipić je od 1993., otkako je postavljen, s mjesta u Banjavčićevoj otuđivan pet puta, no opet ga namjeravamo postaviti – priča Jandrić. U blizini Zarazne bolnice na Mirogojskoj cesti stoji i prvi najraniji dokaz kršćanstva u Zagrebu – otkrivena je tamo lampica iz 4. ili 5. stoljeća.
Tijelo joj ima oblik janjeta, a na vrhu stoji Kristov monogram – prekrižena slova P i X, koja označavaju izreku “Pax Christi”. No najstariji trag u Zagrebu čovjek je ostavio još prije 45 tisuća godina, kada su neandertalci obitavali u spilji Veternici na Medvednici. Podsusedom je, dok je ovo područje prekrivalo Panonsko more, plivao beba kit dugačak šest metara. Poznato je to zato što se tamo očito nasukao s obzirom na to da su u Podsusedskom Dolju pronađene njegove kosti.
– Prema mjestu nalaženja, u stručnu je svjetsku literaturu uveden kao Mesocetus agrami, odnosno “zagrebački kit” pa je tako Zagreb postao jedini kontinentalni grad po kojemu je nazvan jedan morski sisavac – priča Jandrić. Frankopanskom je, pak, hodao vunasti mamut. Kost kuka toga mamuta pronađena je dok su se kopali temelji za kazalište Gavella, a bio je velik gotovo kao današnja zgrada.
>>Pogledajte video - Ovako će izgledati rekonstruirani zagrebački rotor
Kako nije bilo Zagreba, što ovi znanstvenici lupetaju? Zagreb postoji oduvijek, na čelu s našim Velikim Voljenim Vođom. Kakvi su ovo podli napadi na njegov lik i djelo? Baš zbog ovakvih stvari Bandić ne želi imati posla sa stručnjacima, onii uvijek smisle nešto bez veze samo da bi podmuklo umanjili njegov značaj u svjetskoj i zagrebačkoj povijesti.