Pravo na zdravstvenu zaštitu imaju svi, no istodobno gotovo pola milijuna građana nema izabranog liječnika! Točnije, riječ je o ukupno 456.640 osiguranika HZZO-a, prema podacima iz travnja 2016., otkad se stanje nije bitno promijenilo. Pedijatrijsku skrb nije imalo 5868 djece, liječnika opće, tj. obiteljske medicine nije odabralo 57.313 osoba, a ginekologa čak 393.459 žena.
Treba reći da se u ginekološku kategoriju pacijenata broje i djevojčice od 12. godine. Prema tim podacima, broj ugovorenih liječničkih timova za obiteljsku je 2342, za pedijatriju 280, a za ginekologiju 278 timova. Upisivanje novih pacijenata rijetko se događa.
Intervencija iz HZZO-a
– Htjela sam se prebaciti bilo kojem obiteljskom liječniku iz centra na Jarun, ali u HZZO-u su me odbili s obrazloženjem da su ordinacije u tom dijelu grada pune – iskustvo je jedne Zagrepčanke.
Njezina kolegica žalila se HZZO-u da je u ginekološkoj ordinaciji nisu htjeli primiti “jer su prepuni”, a nakon intervencije iz HZZO-a primljena je. Mama dvoje djece koja su morala napustiti pedijatrijsku ordinaciju došla ih je prijaviti u ordinaciju obiteljske iako su joj telefonom prethodno kazali da ne primaju nove pacijente. “Rekla sam sestri da su mi u HZZO-u rekli da ih moraju upisati. Bez riječi upisala je djecu”, rekla je.
Propisane kvote znatno premašuju standardni broj pacijenata. Tako je za ordinaciju opće, odnosno obiteljske medicine predviđeno najmanje 1275 pacijenata, standardno je 1700, a maksimalno 2125. Pedijatrima je propisano minimalno 715 pacijenata, standard je 950, a najviše 1190. Kod ginekologa to je 4500, standard 6000 pa do 9000 upisanih pacijentica. Stomatolozima je propisano od 1425 pacijenta do 1900, odnosno 2375.
– Mi smo protiv tih kvota koje donosi HZZO, a ne struka! Do prije koju godinu ginekolozi su imali maksimalno 7200 pacijentica, onda su povećali kvotu da bi pokrili manjak doktora, ali to nije rješenje! Ako ginekolog ima 9000 pacijentica, to znači manje dostupnu i manje kvalitetnu zdravstvenu uslugu. Tako se stvaraju liste čekanja u primarnoj – kaže dr. Marija Divić, ginekologinja iz Splita.
U jednoj ginekološkoj ordinaciji koja je nedavno primala nove pacijentice navode da to čine do maksimalnih 9000 jer je doktorica prešla iz statusa zaposlenice doma zdravlja u koncesiju, dakle u privatnike, te da je domskim liječnicima svejedno imaju li 4000 ili 8000 pacijentica jer primaju istu plaću. Naime, razlika u mjesečnoj glavarini koju od HZZO-a prima ginekolog po pacijentici je 17,42 kune pa tako razlika u glavarini za standardnih 6000 pacijentica u odnosu na tim s 9000 pacijentica iznosi 4355 kuna mjesečno.
To je 52.260 kuna godišnje. Činjenica je i da toliki broj pacijentica znači i dulje čekanje na prvi pregled pa tako u ovoj ordinaciji trenutačno naručuju za prosinac. Međutim, uvidom u podatke HZZO-a o ugovorenim sadržajima primarne zdravstvene zaštite vidljivo je da “domski” ginekolozi prema broju pacijentica ne zaostaju baš za koncesionarima, odnosno da se te brojke kreću najčešće oko 6000 pacijentica, uz neka odstupanja.
Hrvatska udruga koncesionara primarne zdravstvene zaštite stalno ponavlja da u primarnoj zdravstvenoj zaštiti radi 19% liječnika koji su već trebali otići u mirovinu te da u obiteljskoj medicini nedostaje 1200 liječnika, odnosno oko 45%, prema Eurostatu, dok ginekologa nedostaje oko 40% i pedijatara 42%.
“Pacijentu se ne ponudi više od pet minuta, što je ispod dostojanstva i liječnika i pacijenata”, kazala je nedavno obiteljska liječnica dr. Josipa Rodić, predsjednica udruge, uz napomenu da je dnevni normativ oko 40 pacijenata, a pregleda ih se od 80 do 120. Međutim, ni tu nema pravila. Liječnica opće medicine u koncesiji dr. Jelena Ević ima čak 2519 upisanih pacijenata, dakle više od maksimalno propisanih, no posao odrađuje mirno i bez presinga.
Najteže u malim mjestima
– Ključ je u iskustvu, brzini rada, poznavanju pacijenata i stalnoj edukaciji. Moraš se usavršavati da bi više znao, radio brže, bio sigurniji u sebe i brže uočavao te manje slao na dodatne pretrage. Bilo bi lakše da je broj pacijenata manji, više bi im vremena mogao posvetiti. Nekome u pet minuta pregledaš grlo, limfne čvorove i daš terapiju. Ako netko otežano diše, žali se na bolove u trbuhu, trebaš bar deset minuta, a ima li netko psihičkih problema, moraš s njim porazgovarati bar 15 minuta – navodi dr. Ević.
Broj pacijenata povećao joj se zahvaljujući djeci i članovima obitelji koje su k njoj dovodili prvotni pacijenti s nekadašnje Studentske poliklinike. Problem otežane dostupnosti liječnika daleko je izraženiji u manjim sredinama koje nisu atraktivne mladim liječnicima. Nerijetko im samo u određene dane dolazi liječnik iz susjednog mjesta, a često i to samo privremeno pa osiguranici ondje nemaju kontinuiranu zdravstvenu skrb.
>> Pogledajte zašto je ova izjava saborske zastupnice šokirala javnost
U cemu je problem? Manje lijecnika, duze liste cekanja. Tako ce biti kod svih lijecnika, ne samo kod ginekologa. Mozete vi prosvjedovati koliko hocete, ali lijecnika ce i dalje nedostajati. Osim ako ne dodju ISIL-ovi lijecnici. Njih ce dovesti nasa vlada.