Subota 11. ožujka
Obožavatelji petokrake podmeću ustaštvo
Crveno duštvance iz Saveza antifašističkih boraca svoga počasnog predsjednika Đuku Hrženjaka htjelo je za njegov 100. rođendan počastiti crvenom tortom u obliku petokrake, no nije im dopušteno da je unesu u zagrebačko Dverce. Premda je sam Hrženjak opovrgnuo da je to nedjelo zagrebačkoga gradonačelnika te rekao da takvo što zabranjuje protokol, žestoko su Milana Bandića optužili “antifašisti”, a najžešće neizbježni Zoran Pusić. Isti ti “antifašisti” danima i tjednima izražavaju ogorčenje zbog spomenika poginulim braniteljima u Jasenovcu na kojem je legalni znak ratnih postrojba HOS-a s pozdravom “Za dom spremni!”. Zašto bi petokraka pred tim pozdravom imala prednost? Zato što tako hoće agresivni lijevi mediji i zato što “antifašisti” iskorištavaju osjećaj krivnje zbog ustaštva nametan Hvatima pola stoljeća. I koji paradoks! Za taj osjećaj golema većina Hrvata nema razloga, jer nema veze s ustaštvom dok joj ga podmeće obožavatelj petokrake Zoran Pusić, koji se rukama i nogama svojedobno borio za nedužnost svoga oca koji je bio sudac u NDH.
Nedjelja 12. ožujka
Haagom zamijenio Gole otoke i Stare Gradiške
Nevjerojatno je s kojom bezobzirnošću u javnosti u Hrvatskoj istupa Dejan Jović, savjetnik “zmije s Pantovčaka”, bivšeg predsjednika Ive Josipovića, čovjek čiji su stavovi neprijateljski prema svemu što tvori temelje samostalne Hrvatske. Za njega je zločinačka Jugoslavija bila “najbolje rješenje za male narode”, zanijekao je valjanost hrvatskog referenduma o neovisnosti koji mu je bio neliberalan, neslobodan, nepošten, ponavlja četničku propagandu o Oluji i protjerivanju Srba... I premda ga podupiru neki krugovi u inozemstvu, i tamo ga objektivni znanstvenici odbacuju zbog “ekstremnih antihrvatskih, antibosanskih i velikosrpskih teza”. Jović je još u omladinskim listovima osamdesetih godina udbaški prozivao drznike koji bi se ogriješili o “tekovine revolucije”, a tu denuncijantsku crtu zadržao je sve vrijeme do danas.Tako je izbor povjesničara Ive Lučića u Vladino Vijeće za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima popratio riječima: “Šef obavještajne službe Herceg-Bosne u ratno doba nas uči kako se treba odnositi prema prethodnim režimima. Umjesto da je u Haagu”. Haagom je Jović zamijenio Gole otoke i Stare Gradiške svoje komunističke Jugoslavije, ali je jednako važno što piše kako Lučić “nas uči”. Tko su to “mi”, to jest oni? Tko drugi nego velikosrbi i četnici u ime kojih govori. A tako i predaje na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu!!!
Možda bi plačljivu likvidatoru Borasu slavni otac sada rekao – srami se!
Ponedjeljak 13. ožujka
Nek’ ministar objavi svoje slike u braniteljskoj odori
Jedan dnevni list prepričava i djelomice objavljuje ratna sjećanja smijenjenog ravnatelja bolnice Dubrava u Zagrebu dr. Tonija Kolaka, s nekoliko fotografija s bojišta na kojima je u vojničkoj odori i s oružjem u ruci te u društvu svojih suboraca. Kolak tvrdi da ga je ministar Milan Kujundžić smijenio jer ga je “prokazao kao dezertera i lažnog branitelja”. Svojedobno je o Kujundžiću Andrija Hebrang rekao kako je “provjerio u stožeru saniteta, brigade i civilne zaštite i u sanitetu hrvatske policije i ustanovio da Milana Kujundžića nije bilo nigdje”. I dalje: “Potražio sam njegov pravi životopis i ustanovio da je on 1991. i 1992. proveo na stručnom usavršavanju u Njemačkoj, 1993. i 1994. u SAD-u, a 1995. u Mađarskoj”. Kujundžić je opovrgnuo i Kolaka i Hebranga, ali kao što je prije Hebrangova oca ocrnio kao boljševika, tako i sada Kolaka optužuje da naplaćuje svoje ratništvo i domoljublje. Ali bilo bi najpoštenije da i ministar objavi slike na kojima je u braniteljskoj odori, s oružjem, sa suborcima. No možda ga štiti i tješi što takve fotografije nije objavio ni Plenković.
Utorak 14. ožujka
Most hoće svu vlast bez legitimiteta u narodu
Mostov potpredsjednik Vlade i ministar uprave Ivan Kovačić, koji se sada razgnjevio pa ucjenjuje ostavkom jer je Josip Đakić rekao da je zapošljavanje dviju dužnosnica u njegovu Ministarstvu “podla odluka”, prije nešto manje od godinu dana je izjavio: “Ukoliko je budućnost HDZ-a u starim isluženim kadrovima, onda mogu samo reći “‘ko vas jebe!’” Nešto poslije, kad je Plenković izabran za predsjednika HDZ-a, reče kako ta “kozmetička promjena ne znači ništa” i da će se novi čelnik morati jako potruditi da dokaže kako u HDZ-u nema više onih “koji su zdušno rušili Vladu i podržavali mito i korupciju”. Plenković se nije baš potrudio, ali se Kovačić našao u njegovu korumpiranom timu, uvalio se u fotelju potpredsjednika Vlade i svojim principima koje je tako junački branio rekao – ‘ko vas jebe! To je tipični Most, izigravanje moralnosti i čestitosti, a na kraju bi mu narod iz njegova kraja, da budem u Kovačićevu stilu, mogao reći – ne možeš biti jeben i pošten. A mogao bi reći i cijelom Mostu, provincijskoj strančici koja bi, poput ustaša i komunista, htjela imati svu vlast bez legitimiteta u narodu, i koja u svakoga upire prstom umjesto da ga odsiječe zbog vlastitih nepodopština.
Srijeda 15. ožujka
Orepić hitar kao i njegovi policajci na Poljudu
Hrvatska je policija brza, djelotvorna i brutalna kad u ovrhama iz stana izbacuje sirotinju s djecom koju vuku kao životinje. Takva je i prema ženi koja je nepropisno prelazila ulicu. Isti čas kad su zalijepljeni protusrpski plakati u Vukovaru, na Facebooku je reagirao ministar policije Vlaho Orepić, a krivac je uhićen rekordno brzo... Ali kad je maskirani nasilnik na Poljudu na utakmici Hajduk - Rijeka ušao na travnjak i sa šipkom u ruci stao ganjati suca, policije nigdje. Došla je tek pošto je huligan završio trijumfalnu predstavu u kojoj je pokazivao tko je gazda. Nigdje ni ministra, koji se javio nakon dva dana da sramotnu pasivnost policije – opravda! Hvali je što je odgođenim reagiranjem spriječila još veći nered i što nije ispala represivna, te što su policajci “u roku od dvije i pol minute uklonili počinitelja s terena”. Koja hitrost! Jedine policije u svijetu koja ne želi biti represivna! Nego, šećući danas jarunskom plažom primijetio sam da je netko u pijesku napisao “Za dom spremni!” Ministre, požurite, istražite dok voda tu ustašku provokaciju nije izbrisala, pokažite da ste zasluženo imali čin zastavnika u JNA!
Četvrtak 16. ožujka
Srbi u BiH slave četnike, a Bošnjaci hvale vehabije
Četnici sa šubarama na kojima su kokarde, “zauzeli” su Višegrad u BiH, gdje se postrojavaju svake godine. Slave (!!!) događaje iz proljeća 1992. kad je JNA prepustila grad srpskoj paravojsci, a Bošnjaci su, kako podsjećaju mediji, odvođeni, strijeljani i bacani u Drinu. Četnici pod vodstvom osuđenog ratnog zločinca Milana Lukića vadili su im bubrege, sakatili ih, mučili u logoru, silovali i spaljivali u kućama. Na suprotnoj strani toga okupljanja je islamski ekstremizam. Hrvatski mediji su potkraj prošle godine citirali izvješće obavještajne agencije BiH SIPA-e (što je neuvjerljivo demantirano) kako je BiH zemlja u kojoj radikalni islam vehabijsko-selefijske ideologije, kakvu imaju najkrvoločnije terorističke organizacije kao što su ISIL i Al-Qa’ida, naglo raste, a više od 300 Bošnjaka otišlo je na ratišta na stranu terorista u Irak i u Siriju. I dok srpska politička elita blagonaklono gleda na četnička okupljanja, tako i vjerski čelnici među Bošnjacima poput Mustafe Cerića časte vehabije kao “dobre i plemenite ‘nove muslimane’”. Jedino Hrvati u BiH nemaju ništa slično, bit će da zato imaju i najmanja prava!
Petak 17. ožujka
Bi li likvidatoru slavni otac sada rekao srami se?
Rektor Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras, sin legendarnog profesora Rimskog prava Mile Borasa, svojedobno je u intervjuu na podsjećanje da je plakao poslije izbora za tu časnu dužnost, to i potvrdio: “Jesam. Od sreće... Bio sam svjestan da biti rektor zagrebačkog Sveučilišta nije nešto što je dano svakome... Sjetio sam se i svog dragog dobrog oca... Znam koliko bi on bio sretan što mu je sin rektor.” Vrlo je često u naravi tako sentimentalnih i emotivnih ljudi – okrutnost i bešćutnost. Po svoj prilici iz osvete zbog prijave ministra Barišića za plagiranje i sukoba sa samim rektorom, Boras i Senat Sveučilišta ukinuli su studij filozofije na Hrvatskim studijima, jer je uz još dva, na Filozofskom fakultetu – leglu ljevičarstva – i Fakultetu Družbe Isusove, nepotreban. Profesori toga studija ali i drugi iz filozofskog miljea su ogorčeni, a Neven Sesardić kaže: “Dobro, možda ima nekog rezona tvrditi da na Sveučilištu nisu potrebna tri studija filozofije. Ali zašto onda ukidati baš onaj studij koji je, prema objektivnim pokazateljima..., zapravo najbolji u cijeloj Hrvatskoj?” Možda bi plačljivu likvidatoru Borasu slavni otac sada rekao – srami se!
>> Z. Pusić: Oni o kojima govori Markovina jesu politički šljam
>> Hrženjak demantira Jakovčića: Nije Bandić zabranio tortu s petokrakom, a ona ni ne spada u Dverce
Prikaz Damira Borasa na ovaj način sam po sebi je sraman, jer su svi razlozi protiv njega, osim onoga da je trošio javni novac, čisto politikantske konstrukcije. A prava osnova za ocjenu njegova rada trebala bi biti koliko je Zagrebačko sveučilište napredovalo za njegova prvog rektorskog mandata, odnosno, ako nije dovoljno ili čak uopće nje napredovalo, što je Damir Boras poduzimao da makne prepreke koje su ga kao rektora onemogućavale u njegovim pozitivnim nastojanjima. Jedna od izjava koja bi mogla objasniti Borasov položaj jest da država nje davala dovoljno novca za otvaranje dovoljno projekata čiji bi rezultati poboljšali položaj sveučilišta. No to izaziva protupitanje tko je za to kriv? Drugo je pitanje, je li Boras pravilno postupio kad je predložio izmjenu zakona po kome Ministarstvo nije imalo nikakve kontrolne funkcije nad radom Sveučilišta. Osobno smatram da onaj tko daje novac mora imati tu funkciju, ali istovremeno i istančan osjećaj kako da tu funkciju obavi poput srednjevjekovnih sveučilišta koja su dobivala novac za svoj rad od bogatih feudalaca, koji su znali da u tom pogledau imaju konkurenciju drugih feudalaca te da stoga moraju biti jako oprezni u direktnom nametanju svoje volje u radu sveučilišta koja financiraju.