U gradskoj jurnjavi s jednoga mjesta na drugo većina ljudi ne pronalazi vremena za kuhani obrok, zbog čega popularni pizza trokuti postaju jedan od najčešćih odabira doručka, ručka ili večere. Iako mnogi gurmani imaju predrasude prema 'pizza cutovima' koji svakako ne zaslužuju titulu ni najzdravijega ni najkvalitetnijega jela, kušački tim Večernjega lista upustio se u potragu za najboljim komadom izvorno talijanske delicije koji se u gradu može pojesti 's nogu'.
Među pekarnicama i ugostiteljskim objektima koji su ušli u testiranje bili su pekarnica Feniks, Fries Factory, Dubravica, Pan pek, bistro Dolac, Fini griz na Savskoj, Mlinar, Fini griz u Importanne centru, pekarnica Dinara te pekarnica Klara.
Ljubav na prvi griz
Dok je na nekima bilo previše sira, premalo šunke, nimalo sosa od rajčice ili dok su, pak, 'plivale' u ulju, pobjedu je uvjerljivo odnijela kukuruzna pizza iz Pan peka. Hrskavo kukuruzno tijesto koje se pokazalo pozitivnim odmakom od klasičnoga, sasvim dovoljno sira, komad pancete i mješavina povrća od tikvica, paprike i kukuruza zalogaju daju posebnu draž, zbog čega se može reći samo: ljubav na prvi griz!
Posebno se cijene mjesta koja rade do ranih jutarnjih sati, kada po svoje jelo dolaze svi koji su noć proveli tulumareći u nekom klubu. Jedno je od takvih mjesta i pekarnica Feniks u Radićevoj, čija su vrata otvorena od 0 do 24. Za cijenu od 12 kuna može se dobiti zaista velik komad koji je gotovo dvostruko veći od većine pizza koje su ušle u testiranje. Prva jednoglasna reakcija kušačkoga tima bila je da je omjer cijene i veličine i te kako opravdan. No, iako je i tijesto izgledalo dobro, ni pretanko ni predebelo, nije došlo do efekta oduševljenja.
– Nisam znao da sira može biti previše, ali ovdje ga je zaista puno, zbog čega je pizza gumena – bio je jedan od komentara.
Trokut za koji je omjer cijene i veličine također opravdan jest pizza kebab iz Fini griza u Importanne centru. Kombinacija se činila kao zanimljiva fuzija talijanske i turske kuhinje, ali komadi kebaba previše su dominirali. Da izgledom ne podsjeća na pizzu, ne bi se moglo reći da je riječ o kraljici talijanske kuhinje. Fast food Fini griz ima poslovnicu i na Savskoj cesti, ali primjetno je kako se kvaliteta u kebab pizzi i miješanoj, koja je bila testirana u tom drugom lokalu, i te kako razlikuje. Njihova je miješana pizza, naime, manja, a tijesto se činilo kao da nije dovoljno pečeno. Osim toga, nedostaje i kečapa ili sosa od rajčice u podlozi te se zapravo ni po čemu ne ističe.
Nezaobilazna postaja u patroli bio je Fries Factory, franšiza koja se specijalizirala za krumpiriće i pizze. Komad je manji nego prije nekoliko godina, a već se na prvi pogled vidjelo da je premasna. Omjer sira, podloge od rajčice i peperoni salame bio je dobar, ali prevelika količina ulja uzela je okus cijeloj pizzi. Uzeti ga mogu i začini, kojih je u Dubravicinu komadu bilo previše. Kada bi se smanjila količina origana i drugoga bilja, pizza od 8,70 kuna mogla bi biti pun pogodak za brzi obrok. Za sve one koji bi, pak, pojeli samo komad pizze, ali bi sjeli kao da su u restoranu, odličan je odabir bistro Dolac u kojem trokut izgledom nije najreprezentativniji, ali mu je okus najsličniji domaćoj pizzi koju rade mame i bake. Bilo je i pizza koje su, nažalost, poslužene hladne, a na takve komade naišli smo u Dinari i Klari. Koliko god da su potencijalno dobre kada su svježe iz pećnice, u ledenoj pizzi jednostavno se nije moglo uživati.
Ja samo ovom debelom vjerujem. Taj se kuži u pizze