Vrganja “ni za lijek”. Kralj gljiva koji obično u ovo doba godine preplavi štandove zagrebačkih tržnica ove je jeseni, izgleda, adbicirao. Barem zasad. Jer dok su ga prošle godine gljivari već u rujnu naveliko prodavali, ove ga godine, svjedoče prodavači na placevima, jednostavno nema.
Bilo ih je na proljeće
”Kad će vrganji?”, glavno je pitanje kupaca koji se svakodnevno nadaju da će omiljenu jesensku namirnicu naći kod gospođe Barbare na Dolcu.
– Kupuju se i druge gljive, kojih je također malo, ali najviše se traže vrganji. Sve što naberem u šumi u Kupinečkom Kraljevcu, gdje živim, donesem na Dolac. Svaki dan prehodam minimalno dvadeset kilometara, no od polovice srpnja nijednog vrganja nisam vidjela. Prije četiri tjedna bilo ih je s područja Ozlja i Križevaca, no to je potrajalo tek tjedan dana – priča gospođa Barbara koja ima dozvolu za branje gljiva.
Po branju iz šume smije odnijeti po deset kilograma na prodaju. Toliko je lani i uspjela prodati svaki put kad bi došla na Dolac, i to u roku dva do tri sata, a sada, kaže, ne nabere ni dva kilograma. Ovih dana uglavnom na najveću zagrebačku tržnicu donese puze i pečurke, kojih pola kilograma prodaje za dvadeset kuna. Određene vrste vrganja, koje se beru u kasnu jesen, jednako kao i maglen, ove su godine rodile na proljeće.
– Vrijeme kao da je poludjelo. Zato niti nema jesenskih vrganja jer prave jeseni još nije niti bilo – kaže gospođa Barbara.
Zabranjeno bez dozvole
Da su topliji dani razlog zašto se sezona branja gljiva sve više pomiče prema zimi, potvrđuje i Zvonko Vuk, predsjednik Gljivarskog društva Kamilo Blagajić. Vrganja bi, kaže, moglo biti već ovaj tjedan. Na najpoznatijim mjestima za berbu – Petrovoj gori i Šamarici kod Dvora na Uni već su počeli nicati.
– Lani ih je bilo puno više nego ove godine. Znali su ih doslovce kolima voziti iz okolice Karlovca. No da bi se neka vrsta gljive pojavila, moraju postojati određeni klimatski uvjeti – priča Zvonko Vuk.
Da bi vrganji izvirili, govori gljivar koji prodaje na tržnici u Utrini, potrebna su dva dana kiše, kako bi se tlo dobro natopilo vodom. On na svojem štandu prodaje nekoliko vrećica suhih vrganja koje je ubrao preko ljeta, a pet dekagrama prodaje za 35 kuna. Jednako toliko košta i teglica ukiseljenih vrganja, a na njegovu štandu najviše ima grmačica, kojih 70 dekagrama košta 15 kuna. Osim toga, kažu prodavači, ove je godine Ministarstvo zaštite okoliša zabranilo brati još pet vrsta vrganja. Trenutačno se, prema Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama, ne smiju brati creski, glatki, sjajnocrveni, Fechterov, kestenjasti, pustenasti i teški vrganj.
Ja nemam dozvolu za varganje pa ih ilegalno kupujem u Lidlu.