Unatoč tome što je prva polovica rujna bila iznadprosječno topla, meteorolozi su s početkom jeseni najavili zahlađenje te dolazak kišnih dana. Već sutra očekuje se prvi pravi “jesenski vikend” i, dok on za većinu znači manje vremena u prirodi, neki su baš to čekali da bi uzeli svoje torbe, ruksake i košare te krenuli u šume, u pohod na – gljive!
– Ne kaže se bez razloga da nešto raste kao gljiva poslije kiše. Da bi gljive počele rasti, trebaju zaredati pljuskovi i dobro natopiti zemlju. Također, mora biti visoka vlažnost u zraku i ne smiju biti previsoke temperature, idealno je do 24 Celzijeva stupnja. Neke gljive mogu rasti ako je malo toplije, ali iznad 30 stupnjeva nikako – objašnjava Zvonko Vuk, predsjednik Gljivarskog društva “Kamilo Blagaić” iz Zagreba te dodaje da gljive počinju nicati već dva dana nakon pljuskova, a u veliku se berbu može ići nakon otprilike deset dana. Kaže da sada, s obzirom na vremenske uvjete, još nema puno lokacija na kojima se može ubrati veća količina gljiva, no može ih se naći dosta ako se zna gdje tražiti.
– Zapravo nemamo u Hrvatskoj neke lokacije koje su svake godine jednako dobre ili loše. To se mijenja iz sezone u sezonu. Tako je, primjerice, oko Zagreba ove godine jako slabo, a bilo je godina kada su gljive bile posvuda. Također, podbacila je Petrova gora – govori Zvonko Vuk te dodaje da su ove sezone hit lokacije oko Karlovca, Koprivnice, Virovitice te u Zagorju oko Trakošćana. U Slavoniji još uvijek nema baš gljiva, kao ni na jugu, a sezona lagano kreće u Istri.
Najbolje je u društvu
– Jedna ekipa bila je prije nekoliko dana u šumama pokraj Karlovca i u svega nekoliko sati nabrali su više od 30 kilograma vrganja, tako da se to uistinu isplati – kaže Vuk, no upozorava da pri branju gljiva treba biti jako oprezan jer to nije igra. Već se djecu u školi, naime, uči da postoje jestive, ali i otrovne gljive, a laiku ih je jako teško razlikovati. Iskusni gljivari stoga upozoravaju da se ni u kojem slučaju ne bi trebalo pouzdati u informacije i slike na internetu jer su mnoge lažne. Umjesto toga, treba pročitati stručnu literaturu, no čak ni tada amater se ne smije sasvim pouzdati u svoje znanje. Ima, naime, mnogo sličnih vrsta gljiva i treba puno iskustva da bi se mogle sa sigurnošću raspoznavati. Postoji čak i narodna šala među gljivarima koja kaže da je “svaka gljiva jestiva, no neke su jestive samo jednom”.
– Glavu gljive morate moći raspoznati kao svoju djecu, tu ne smije biti zabune jer s otrovnim gljivama ne smije biti šale – upozorava pak Romano Božac koji glasi za najvećeg stručnjaka za gljive u Hrvatskoj. On vodi i Muzej gljiva u Zagrebu koji broji više od 1500 vrsta i sve ih raspoznaje.
– Naravno da ne moraju svi koji idu brati gljive naučiti sve vrste na svijetu, ali neke osnove moraju se znati. Zato se amaterima preporučuje da prvih nekoliko puta nipošto ne idu sami, nego u sklopu organiziranih izleta raznih gljivarskih društava – kaže Zvonko Vuk. U Hrvatskoj ih djeluje 50-ak u svim krajevima zemlje, a imaju više od 4000 članova. Gljivarsko društvo “Kamilo Blagaić” najstarije je takve vrste, a Vuk objašnjava da je ljubav prema gljivama poseban hobi, a za branje i prepoznavanje gljiva treba imati i talenta.
U šumu ne treba ići sam jer postoji i velika opasnost od toga da se gledajući stalno u pod i tražeći gljive osoba izgubi, na što HGSS u ovom razdoblju godine uvijek upozorava. A na zajedničkim je izletima i uvijek odlična atmosfera, pa tako iskusni gljivari uče novake kako koja gljiva izgleda, koje su najukusnije, kako ih pravilno brati i koja je oprema za to potrebna. Nije dobro gljivu samo otrgnuti ili je odrezati nožićem. Pravilno je, naime, lagano joj uvrnuti stručak te je cijelu iščupati iz zemlje.
Prijete kazne
Još jedna prednost gljivarskih društava to je što njihovi članovi ne moraju od Hrvatskih šuma tražiti dozvolu za branje gljiva. Svi ostali berači koji u šumama skupljaju plodove za osobne potrebe moraju kupiti dozvolu kojoj cijena varira od 10 do 150 kuna, ovisno o tome za koliki period vrijedi. Također, pravilnikom je određeno koliko se kilograma po osobi može ubrati, za gljive ona iznosi oko tri kilograma, a kazne za nepoštivanje pravila penju se i do nekoliko tisuća kuna.
– Kad je riječ o branju gljiva, berači u Hrvatskoj još uvijek uglavnom “igraju” na sigurno pa su tako najpopularniji vrganji, lisičarke i sunčanice iako ima i mnogih drugih ukusnih gljiva. Jako su ukusne i kvalitetne, primjerice, jestive gljive iz roda krasnica – kaže Branko Vuk te dodaje da mu se ljudi često javljaju s pitanjima o tome koje su gljive najbolje, ali i kojih se najviše treba paziti. U Hrvatskoj je to, ističe, prije svega zelena pupavka. Samo jedna može usmrtiti čovjeka od 70-ak kilograma.
– Jako se teško spasiti ako je netko pojede. Nekad je to bilo nemoguće, a danas smo s napretkom medicine došli do toga da je postalo “samo” jako teško – ističe Vuk te upozorava i na smrtonosne panterovke koje je već vidio na brojnim lokacijama u Hrvatskoj ove sezone. Objašnjava i da ima više otrovnih vrsta koje nisu smrtonosne, ali mogu izazvati teške probavne smetnje, bolove, vrućicu...
Ako imate osjetljiv želudac...
– Ima čak i jestivih gljiva koje nisu za svakoga. Maglenka je primjer jako ukusne gljive koju ne može svatko probaviti te se ne preporučuje ljudima osjetljiva želuca jer će osoba koja je konzumira imati iste simptome kao da je pojela otrovnu gljivu. Također, ima jako ljutih gljiva koje će nekim osobama teško sjesti i bit će im loše – nabraja Branko Vuk te kaže da je kod gljiva jako važno i njihovo skladištenje. Ako ih se samo donese kući i ostavi da stoje preko noći, propast će i moći će se samo baciti. Gljive jako brzo trunu pa ih je potrebno odmah pripremiti ili ih konzervirati. Najjednostavniji način je da se gljive samo očiste i zamrznu, no mogu se i sušiti ili ukiseliti.
Uffff Zagrepci u Zagorju... Dođe, napravi nered, ostavi sve iza sebe prljavo, još ako ima neku rodbinu u okolici najede se i napije do zlaboga, vrati se kući i onda punog želuca govori drugima kako su Zagorci užasan narod i širi neugodne stereotipe... Ne preporučujem im da idu više u Zagorje, zagađujete ga!