Nekad elitno naselje u Zagrebu, a sada žive izolirano, dijele WC-e...

Iako žive gotovo u centru Zagreba, stanovnici naselja na Radničkoj cesti kao da su zaostali u vremenu kada je oko njih postojala tek livada i vrtovi, a u njihovu susjedstvu ustaška policija. Kućice koje su okružene Vukovarskom i Heinzelovom ulicom i broje 152 stana jedini su dokaz prošlosti okružen visokim poslovnim zgradama i neboderima te modernim stambenim zgradama.

Amazonsko pleme

– Mi smo vam kao amazonsko pleme koje još nitko nije otkrio – smije se Tomislav Gabrić koji svakodnevno s “domorocima” popije kavu ili barem porazgovara, a okupljaju se na južnoj strani naselja, na samom njegovu ulazu. U Plinarskom naselju, koje stanovnici od milja zovu “gradske kuće”, postoji dvadesetak “starih” obitelji čiji su se članovi tamo i rodili.

– Kućice su sagrađene 1927. za gradske oce, odnosno one koji su radili u gradskim tvrtkama. Tada je ovo mjesto bilo poznato kao elitno naselje, a danas su ovdje uglavnom obitelji slabijeg imovinskog statusa. Gradsko zemljište i stanove neki su i otplatili, no još ima i kuća u vlasništvu grada – kaže Vladimir Kobeščak kojeg su stanovnici proglasili gradonačelnikom.

– To se oni zezaju – dodaje Kobeščak – jer, ako treba nešto ići rješavati u grad, idem ja – rekao je. Da je naselje uistinu “grad sa svojim zakonima”, vidi se po neasfaltiranim cestama koje ga sijeku, a čak imaju i mjesta za parkiranje koja ne plaćaju, što je rijetkost prošeće li se malo izvan naselja.

– Ruše nas već 45 godina, ali nikako da to ostvare. Kad se sagradila zgrada Hitne pomoći u Heinzelovoj, koja stoji odmah uz nas, trebalo je na mjestu naselja staviti prilaz za vozila, ali ne znam gdje je zapelo – kaže Kobeščak i dodaje da su im jednom nudili stanove u zamjenu, ali zamjenska lokacija bila je Sopnica-Jelkovec pa su ljudi odlučili pričekati bolju ponudu. Osim dobre lokacije, u naselju nemaju ništa, žale se stanovnici...

Nemaju ni asfalta

– Nemamo asfalta otkako su nam kopali kanalizaciju, grijemo se na struju koju plaćamo petstotinjak kuna, a i voda je skupa – kaže Dragica Krištović koja živi u 30 kvadrata, a zidovi stana popucali su zbog gradnje okolnih zgrada. U istom je naselju, kako sama kaže, još od NDH.

– Kad su minirali postojeće zgrade, ovdje se treslo kao da je potres, a bilo ih je nekoliko takvih – kaže gospođa Dragica te pokazuje WC i tuš koje dijeli sa susjedom Marijom Marjanović.

– Svi stanovi imaju te dvije prostorije spojene u jednu i dijele ih sa susjednim stanom, a žalosno je da u takvim uvjetima i u tako malim stanovima plaćam režije više od 1200 kuna – ističe Marjanović dodajući da su se u većini naselja ilegalno nastanili Romi. Grad je dio romske populacije već preselio u stanove u svom vlasništvu, međutim, čim se isele jedni, usele se novi. Da to mora prestati, apelirao je i gradonačelnik Bandić prije nekoliko godina kada je Romima u naselju zbog neplaćanja računa isključio struju. Prema riječima pročelnika Ureda za izgradnju grada Davora Jelavića rušenje starih i gradnja novih stambenih zgrada u Plinarskom naselju predviđeni su u strateškom razvoju, no kada će to biti, nije znao reći.