Grozim se videći da ponegdje po izlozima ili uz blagajnu i poslije Nove godine još razvlače bakalar, suh kao drvo. Badnjak je odavna minuo, a, eto, badnja se delicija još prodaje.
Ne čudim se zapravo što se ta uvozna riba sjevernih mora prodaje, drago mi je, jer će se moći birati, osim sušene ima je i svježe, ali nervira me što se ama baš sve što se zove bakalarom, čak i kad nisu posrijedi Dalmatinci, smatra nečim gotovo natprirodnim. Nedodirljivim. Naraslo je to do takvih razmjera da se svako uvozno i sušeno smeće iz mora naplaćuje kao najkvalitetnija roba. Bakalar je nekad bio sirotinjska hrana, ali zacijelo nije bio prijevara kakva je sada.
U njegovoj ga domovini, Norveškoj primjerice, čak i ne cijene toliko koliko smo se njime nacjenjkali mi, sve tamo negdje idući od Splita do metropole, od kućne teće ili kakva bronzina do počasnog mjesta hrvatske kulinarike i gastronomije. Tko se ne sjeća početnice paštete, bakalara na bijelo ili na crveno, jušnoga bakalara s krumpirom ili bakalara iz pećnice...?
Nije da ne volim bakalar oduševljena sam što, primjerice, ima 167 lokalnih imena od Kanade, preko Grenlanda do Skandinavije ali pomorska smo zemlja, koja uza sva nastojanja i uz to što je u pola države tradicionalno mediteranski način prehrane jede simbolično ribe po glavi stanovnika, busa se u prsa ribom dalekih, hladnih mora. Pri tome puši kako joj stoje peraje odnosno "uši", je li ili nije osušena s nametnicima i slično. Čitatelji će se sjetiti da smo ih još prije nekoliko godina ustrajno kanili uputiti u biologiju te ribe, naučiti kako od nekoliko srodnih vrsta bakalarki, podvrsta iz dalekih i iz našega mora odabrati uistinu kvalitetan, pa i najkvalitetniji bakalar.
Ali kome je do toga kad svi pokušavamo uvjeriti jedni druge da jedemo uvijek samo onaj najbolji i najskuplji ulovljen oko norveškoga otočja Lofotena? A ni jedan od viđenih u nas nije se ni približio rekordnoj dvometarskoj dužini i stokilogramskoj težini. Mi samo nastojimo biti in, makar o badnjem postu koji, na kraju krajeva, jednako ukusan može biti i na drugoj ne samo osušenoj, tako rijetko domaćoj ribi.
