Pa naravno da serijski ima parkirne senzore straga! Da nema, bili bi ga
puni servisi. Prva nam je to pomisao pri pogledu na serijsku opremu
testnog Audija Q7. Jer, automobil je zaista impresivnih dimenzija (što
za sobom vuče i otežano snalaženje u gradskom prometu i na
parkiralištima). Zapravo je Audi majstorski uspio uklopiti obiteljske
crte i atraktivan dinamičan dizajn u ovakav automobil. Robustan je, ali
ne i grub. Velik je, ali ne i nezgrapan. Na tom polju zaista - palac
gore!
Drugi je zanimljiv “detalj” na testnom primjerku dizelski pogonski
agregat. Moćni trolitreni 6-cilindraš s turbopunjačem i common rail
tehnologijom fantastično vuče. Buka motora zanemariva je, potrošnja se
može oprostiti ako se uzme u obzir u kakvom je vozilu. Taj dizelaš
ovdje je došao uparen sa 6-stupanjskim automatskim tiptronic mjenjačem,
koji vozaču omogućuje da i sam mijenja brzine i to preko tipki iza kola
upravljača.
Mjenjač je posebno prilagođen motorima s velikim okretnim momentom.
Izmjene brzina brze su i nježne, prijelaz se gotovo ne osjeti.Q7 donosi
quattro pogon, pa se njime može i izvan asfalta - iako sumnjamo da će
se na grublji teren odlučiti prosječan vlasnik velikog Audijeva SUV-a.
No, quattro je i te kako upotrebljiv i na asfaltu. Stalni pogon na sve
kotače, ojačan obiljem elektronskih pomagača, raspoređuje sile - ovisno
o potrebi - između prednje i stražnje osovine. U praksi, Q7 dopušta
bitno dinamičniju vožnju nego što se pogledom na automobil može
zaključiti.
Komfor je također kategorija u kojoj bismo malo što imali dodati. Ali
ipak imamo - smatramo nedopustivim što u automobilu tog segmenta i te
cijene vozač serijski mora ručno podešavati visinu sjedala. Sitnica,
ali smeta. Drugi je “nedostatak” zapravo previše kuna u ukupnoj cijeni.
Testni primjerak imao je dodatne opreme vrijedne čak 294.260
kuna, što je početnu cijenu sa 479.039 podignulo na čak 773.299 kuna.
POGLED IZNUTRA
