Dragan Petric izvršni je urednik Buga, stručnog tehno magazina, a tehno novinarstvom bavi se više od dvadeset godina. U posljednje vrijeme predstavlja se kao influencer, moderator i LinkedIn mastermind. Zapravo, usporedo s razvojem tehnologije, odnosno društvenih mreža, Petric se prilagođavao medijskim kanalima putem kojih svoje znanje i svoju misiju demistificiranja tehnologije prezentirao i promovirao. Tako je ovaj, inače diplomirani matematičar koji je rano završio u novinarstvu, sada širio svoje medijske kompetencije te osim tiska postao i TV voditelj i autor emisije, a po novom je autor na poslovnoj društvenoj mreži LinkedInu, gdje je u više od godinu dana skupio više od 11.000 pratitelja koji i dalje pristižu. Uz novinarstvo, direktor je konferencije BFS i debug, te startup natjecanja Idea Knockout. No, mi smo s njim razgovarali o ovom kreatorskom djelu, odnosno influencanja na društvenim mrežama, kritikama i planovima, ali i tehno trendovima.
Nedavno ste na LinkedInu objavili da ste u godini dana prikupili 10.000 pratitelja i ustvrdili da sada imate iskoristivu moć. Osim samog dosega, vrednijim ste istaknuli vještinu vladanja algoritmom. Zbog čega je to vrednija vještina?
LinkedIn ima vrlo kompleksne algoritme kreirane ne način da kvalitetni i svrsishodni sadržaji budu pretpostavljani banalnim i beskorisnim sadržajima, koji na svim ostalim društvenim mrežama dominiraju. Da bi se takva prednost održala, algoritmi se vrlo dinamično mijenjaju i nije ih stoga lako niti „prokljuviti“ ni pratiti. Analizirao sam svoje uspješnije postove, koji su imali doseg veći od 30.000, ali samo one „friške“, koje sam objavio nedavno i na temelju toga derivirao aktualne algoritme LinkedIna, pa zahvaljujući dobivenim rezultatima te analize uspijevam i dalje povećavati svoj doseg i broj pratitelja. Takvo „vladanje“ algoritmima osigurava mi daljnji rast utjecaja na toj mreži, pa zato mislim da je ta vještina vrjednija i od trenutačnog, ionako već velikog dosega koji imam.
Kako zapravo sve planirate iskoristiti moć koju imate na LinkedIn mreži?
Više od 20 godina bavim se primarno tehnološkim novinarstvom i taj poriv da demistificiram nove tehnologije onima koji me čitaju i gledaju imam i dalje. Utoliko „moć“ vladanja LinkedInom planiram podijeliti sa svima koje to zanima, s obzirom na to da će samim time i LinkedIn zajednica u Hrvatskoj i regiji postati kvalitetnija. Objavit ću svoju detaljnu analizu LinkedInovih algoritama na svojem profilu, s naglaskom na one koji će vrijediti i u 2022. godini, a dogovorio sam i održavanje predavanja o tome kako koristiti veliki doseg na LinkedInu za B2B marketing, izgradnju osobnog brenda i drastično povećanje utjecaja u vlastitoj niši s dvije velike međunarodne tehnološke konferencije.
Usto, osvježili ste i svoju web-stranice, mora li ‘pravi’ influencer imati i svoj web, odnosno koji su sve ‘sastoji dobrog influencera?
Danas smo svi „influenceri“, svi imamo krug ljudi na koje imamo stanovit „utjecaj“ i kojima promoviramo ono u što vjerujemo (proizvode, usluge, stavove, vjerovanja, iskustva…), najčešće putem društvenih mreža. Oni kojima je taj krug ljudi na koje imaju „utjecaj“ dovoljno velik u prilici su svoje „utjecanje“ i monetizirati, tj. naplatiti promoviranje onoga u što vjeruju (ili – ako su loši influenceri i onoga u što ne vjeruju). Ne bih rekao da je time nužno imati i svoj web ako si taj tip influencera koji od toga i nešto zarađuje. Ja imam svoj web kao portfolio svojeg novinarskog rada u Bugu i na N1 televiziji, te svojih objava na društvenim mrežama, kako bi i oni koji me ne poznaju, a s kojima započinjem suradnju (najčešće strani tech mediji i organizatori međunarodnih tech konferencija) znali s kime konkretno imaju posla.
Na stranici ste se predstavili kao influencer, govornik te LinkedIn mastermind, ipak, vi ste više od 20 godina izvršni urednik Buga, a imate i svoju tehno emisiju, kako je sve to spojivo i što je sada prvo ili što je najprihodnija djelatnost i s kakvim izgledima?
To je vrlo spojivo i kompatibilno, s obzirom na to da su digitalne tehnologije i društvene mreže „preobratile“ novinare, koji su prije najčešće bili specijalizirani za jedan tip medija, u „generatore sadržaja“ koji moraju – da bi opstali – istovremeno svoj sadržaj stvarati i u svim tipovima tradicionalnih (tisak, TV, web…) i u svim tipovima modernih medija (društvene mreže, podcasti, konferencije…) Meni je sasvim prirodno da kao netko tko pretendira biti vodeći tech novinar u regiji radim i kao izvršni urednik Buga i kao direktor sadržaja Bugovih tehnoloških konferencija i kao influencer na društvenim mrežama. Kroz sve te kanale, zapravo, svojim pisanjem „influenca“ prema onima koji konzumiraju moj sadržaj. Ne postoji, utoliko, djelatnost koja mi je „prva“ ili prihodovnija – sve su jednako prva i od svih podjednako zarađujem.
LinkedIn već dugo postoji, no, angažirali ste se jače tek prije godinu dana, što vas je na to potaknulo, do tada vam je, ipak, glavno mjesto objava bio Facebook?
Slučajno sam primijetio da ljudi na LinkedInu reagiraju intenzivnije na moje objave nego na objave većine preostalih korisnika mreže – više su „lajkali“, više su komentirali i više „shareali“ moje objave, pa me to motivirali i na veću aktivnost na LinkedInu. Vrlo brzo je to rezultirali rapidnim rastom količine ljudi koji me prate na toj mreži i samim time je rastao i moj doseg, koji sam dodatno povećao – kako sam već naveo – analizirajući algoritme LinkedIna. Na Facebooku sam aktivan otkad postoji ta mreža, s tim da su moje objave na toj mreži nerijetko i privatne prirode, a ne isključivo vezane uz sadržaj kojim demistificiram tehnologiju.
Twitter mnogi zovu mrežom intelektualaca, tamo su političari, znanstvenici, novinari, ipak nije vas osvojio? Zašto?
Twitter u našim krajevima nikada nije zaživio kao u SAD-u i nekim drugim zemljama i zapravo je zajednica stalnih korisnika iz naše regije na Twitteru odveć mala da bih aktivnost na toj mreži smatrao smislenim. Ako, primjerice, objavom YouTube linka na novu epizodu mojeg televizijskog talk-showa na LinkedInu i Facebooku privučem nekoliko stotina, a katkada i tisuća novih gledatelja, a na Twitteru svega desetak, onda je prirodno da mi se oko Twittera ne da truditi – tamo niti nema nekoliko stotina ili nekoliko tisuća aktivnih korisnika iz Hrvatske i okolice. Tako razmišljaju i drugi, pa je stoga Twitter u nas, zapravo, mreža koja samo životari.
Snapchat je jedno vrijeme bio moderan, sada je TikTok posljednja brzorastuća mreža, a bilo je i nekih dodatnih pokušaja stvaranja mreža poput Clubhousa? Što je po vama, ključno za uspjeh društvene mreže?
Ključno je da se u samom početku „zakače“ kvalitetni kreatori sadržaja, koji ga k tome stvaraju kontinuirano, jer će oni generirati sljedbu novih korisnika te mreže koji će se zbog njih vraćati i koji će je zbog njih koristiti redovito. Clubhouse je krenuo dobro, s kvalitetnim sadržajima, ali je izostao kontinuitet. Snapchat je imao kontinuitet, ali ne i kvalitetu sadržaja. Na TikToku se može naći sadržaj koji ne bih nužno nazvao kvalitetnim, koliko „zabavnim“ ili „zanimljivim“ i postoji kontinuitet takvih objava, pa se potencijalno radi o mreži koja će imati dugi vijek. Ipak, trenutačno se najkvalitetniji sadržaji mogu pronaći na LinkedInu i upravo zato je LinkedIn najodrživija i najbrže rastuća društvena mreža.
Interakcija s pratiteljima je bitan dio influencanja, koliko je zapravo to zahtjevan dio posla?
Ja uživam u interakciji s pratiteljima, volim razmjenjivati mišljenja, argumente, stavove… Drago mi je katkada se i „porječkati“ s nekima od njih, no na LinkedInu to nikada ne prelazi granice dobrog ukusa, pa sve ostaje u okvirima civiliziranog i bez onog grozomornog zadaha „hejta“ po kojem bazdi Facebook. Ispod mojih postova na LinkedInu se u prosjeku pojavi oko 80 komentara, što je taman optimalna brojka koja je probavljiva svakome tko želi pročitati kvalitetnu i argumentiranu raspravu o određenoj temi, ljudi koji o toj temi imaju u startu drugačija stajališta.
Osim onih koji vas ‘vole’, vjerujem ima i onih drugih koji ‘hejtaju’. Što vam zamjeraju hejteri i kako na to gledate?
Uvjerljivo najčešće kritika koju dobivam je „ovo nije tip sadržaja koji je primjeren za LinkedIn“, a redovito takve kritike stižu kada pišem o temama o kojima se nitko drugi ne usudi pisati ili kada pišem rječnikom kakvim i inače svakodnevno razgovaram, a ne ulickanim leksikom kakvim se pišu poslovni dopisi, a kakav neki smatraju jedinim primjerenim za „ozbiljnu“ mrežu poput LinkedIna. Istina je, zapravo, da LinkedIn nama nikakva pravila o primjerenom i neprimjerenom sadržaju (sve dok se ne radi o nečemu što ne bi bilo primjereno niti na bilo kojoj drugoj društvenoj mreži) i zapravo svojim algoritmima u prvi plan gura sadržaje koji su svrsishodni i kvalitetni. Mislim da su moji sadržaji upravo takvi, baš zato što ih pišem prizemnim rječnikom i što pokrivam i prizemne, ljudima itekako zanimljive teme.
Kako spajate novinarski posao, usto posao organiziranja konferencija i influencanje, ima li tu sukoba interesa i kako ih rješavate?
Nema sukoba interesa, sve dok se sva tri posla obavljaju čestito, odnosno s vjerovanjem u ono što se piše. To je jedini održivi model obavljanja posla kreatora sadržaja. Pišem isključivo o temama koje sam proučio, recenziram samo one proizvode koje vrijedi recenzirati, konferencije organiziram tako da predavači budu isključivo ljudi čijim predavanjima vjerujem i za kojem vjerujem da će biti zanimljivi sudionicima konferencija i influencam samo one proizvode i usluge koje i sam stvarno koristim i koje smatram vrijedne moje preporuke. Više ponuda za influencanje sam odbio nego što sam ih prihvatio jer bi preporuka nečega što zapravo smatram lošim instantno dovela do rušenja mojeg kredibiliteta i rasipanja moje publike.
Pojavu i ulogu društvenih mreža mnogi kritiziraju, optužuju za degradaciju društva, kako vi na to gledate? Mislite li da društvene mreže treba bolje regulirati?
Svi civilizacijski dosezi u povijesti čovječanstva su imali svoje dobre i svoje loše posljedice, od izuma kotača, preko izgradnje električne mreže, do interneta i društvenih mreža. Preživljavaju oni civilizacijski dosezi kod kojih je omjer dobrih i loših posljedica pretežito na strani dobrog. Očigledno je da društvene mreže donose određenu količinu loših posljedica za društvo, ali je obim dobrih strana, vjerujem, puno veći i zbog toga opstaju. U onom trenutku kada loše karakteristike počnu kod neke mreže sustizati dobre, započinje stagnacija te mreže i moguća dugoročna neodrživost. Mislim da se to upravo događa Facebooku.
Bi li trebalo regulirati i influencere i njihov posao?
Ne bi, jer korisnici i followeri sami reguliraju njihov posao. Ako počneš promovirati nešto u što i sam ne vjeruješ, vrlo brzo ćeš biti razotkriven i više nećeš biti „influencer“ jer ćeš izgubiti kredibilitet. Dok god nastupaš na društvenim mrežama posve iskreno i dok biraš što ćeš promovirati, tvoj utjecaj će samo rasti. Tako i treba biti i to ne treba regulirati nikakvim propisima ili zakonima.
Zuckerberg planira Facebook u sljedećih deset godina pretvoriti u metaverzum, kakav je vaš stav po tom pitanju?
Zuckerberg se suočio sa starenjem korisničke baze svojeg ključnog proizvoda – društvene mreže Facebook. Puno više korisnika Facebooka umire no što ih dolazi novih i to je dugoročno vrlo opasno za opstanak te mreže. Stoga on nastoji osmisliti modifikaciju Facebooka koja bi privukla mlađe generacije, no bojim se da „metaverzum“ nikako nije nešto što je novim generacijama zanimljivo. Mladi danas žele sadržaj brzo, instantno, „na pomak palcem po ekran prema gore“, a koncept virtualnog svijeta u kojem živi naš digitalni alter-ego nikako ne udovoljava toj njihovoj težnji. Uostalom, ovo je već tisućiti pokušaj plasiranja tog koncepta kao digitalne budućnosti čovječanstva – nikada prije nije upalilo, pa neće ni sada.
Posebno ste angažirani i na promociji startupa, kako vidite našu scenu i tko bi mogao postati budući jednorog?
Imamo dinamičnu i razigranu startupašku scenu, no u usporedbi s nekim sredinama gdje potpora države mladim poduzetnicima postoji na stvarnoj, a ne fiktivnoj razini, količina takvih entuzijastičnih i inovativnih malih tvrtki je dramatično manja. Ipak, i u takvoj maloj, ali zdravoj startupaškoj konstelaciji snaga, postoje oni perspektivniji. Mislim da Orqa i Revuto imaju potencijal jednog dana biti jednorozi, kao i neke razvijenije tvrtke poput Photmatha i Microblinka, a svakako vjerujem da će se u velike međunarodno uspješne tvrtke razviti i pobjednici Idea Knockouta, sportreact, Iron Bull, CircuitMess, STEMI i Delta Reality. •
