Prije gotovo tri godine na terasi Centra mladih Ribnjak, u sklopu Park in Zagreb festivala, Hrvoje Šalković je održao predavanje. Književnik i putopisac govorio je o svojim putovanjima i blogu. Na postavljeno pitanje kako financira ta silna putovanja po cijelom svijetu, šeretski se nasmijao i odgovorio: “Jeste li čuli za Facebook?” Uslijedio je vrlo zanimljiv govor o tome kako je najbitnije skupiti što više ‘lajkova’ na svom Facebook pageu jer onda na sastanku s potencijalnim sponzorom možete reći: “Imam 35.000 ‘lajkova’! Zar ne bilo od interesa vašoj tvrtki da svi ti ljudi svaki put kad se javim iz Saudijske Arabije vide kako se hladim baš vašim osvježavajućim pićem? Pali svaki put!” Zvuči sjajno zar ne?
‘Lajkovi’ su postali stvar prestiža i pokazatelj koliko ste vi ili vaš brand uspješni. Što ih više sakupite, to ste utjecajniji i prezentirate se drugima kao veliki igrač. Samim time stavljate se u poziciju da zaradite više novaca. Svi koji su to spoznali krenuli su u bespoštednu borbu za pridobivanje korisnika najveće društvene mreže. No kako to obično biva, postoje i igrači koji pokušavaju zaobići pravila i olakšati si put do postolja. Postoje oni koji misle da će bez truda i rada doći do istih rezultata kao što postoje i oni koji ‘griju stolicu’. Postoje cvrčci i postoje mravi.
Za sve cvrčke te 2010. godine postojale su neke opcije kako doći do velikog broja 'lajkova'. Morali su biti dosadni i spamati svoje prijatelje, ali je stvar funkcionirala. Facebook je već tada onemogućio slanje page like zahtjeva svim frendovima odjednom, ali su se dovitljivi developeri i hackeri snašli i zasuli internetske forume i blogove raznim skriptama i kodovima putem kojih su cvrčci mogli varati i dalje zaobilazeći ograničenja svim frendovima. Nakon toga su slali privatne poruke tim prijateljima da oni to isto naprave sa svojim prijateljima. Na taj način se u relativno kratko vrijeme moglo doći do toliko željenih palaca gore. To je funkcioniralo neko vrijeme, ali je stvar vrlo brzo razotkrivena i blokirana. Cvrčci su se ponovo našli u situaciji da su korisnici morali dolaziti do njih, a ne obrnuto. Kako nisu imali kvalitetnog sadržaja znali su da moraju naći druge načine pridobivanja ‘lajkova’. I tada je krenulo! Era kupovanja ‘lajkova’. Kao na tržnici kad se oni smutljivci u balonerima deru: “Ajmo, ajmo! Satova, satova!”
Kako se kupuju ‘lajkovi’? Postoje aplikacije koje će same odraditi cijeli posao. One su u svojoj suštini skripte koje se logiraju na lažne Facebook profile, traže vaš ciljani page koji želite ‘nabildati’ i stisnu 'like' gumb. Odmah nakon toga idu na slijedeći lažni profil i ponavljaju proces onoliko često koliko to želite i koliko ste za to platili. Cijene variraju od nekoliko stotina do nekoliko tisuća dolara. Kako bi zavarali sigurnosne alate Facebooka, možete limitirati broj lajkova u određenom periodu ili namjestiti stanke između klikova da ispadnu više ‘ljudskiji’. Ti lažni profili (u IT svijetu često zvani i ‘zombie profili’) uglavnom su identični, izdani na nasumično generirane hotmail adrese i jedina stvar koja ih razlikuje je drugačija fotografija i profilno ime. Iako im profilne slike prikazuju mlade razgolićene Europljanke, najčešće zemlje iz kojih dolaze ‘zombie profili’ su Indija, Bangladeš, Filipini i Indonezija.
Kad je kupovanje ‘lajkova’ bilo u punom zamahu, digitalne agencije sumnjivog morala vrebale su tvrtke i obećavale im brda i doline što se tiče ‘bildanja’ Facebook publike. Naivni vlasnici istih s oduševljenjem su prihvaćali te ponude i drage volje im uplaćivali tražene svote na račune. Kroz tjedan, dva imali su velik broj ‘lajkova’ na temelju kojih su se hvalili koliko je njihov proizvod ili brand popularan. Jer kako drugačije objasniti toliku popularnost u tako kratko vrijeme?
No onda su se polako počeli objavljivati tekstovi kako na ‘Fejsu’ ima puno lažnih profila. U jednom se trenutku dogodio val kritika na račun Zuckerberga gdje su ga tvrtke koje su uredno i legitimno plaćale oglašavanje (opravdano) pitale: “Što to mi plaćamo, ako je toliko lažnih profila i ako je naše ciljano oglašavanje usmjereno u slijepu ulicu?” Mark je u početku lukavo izbjegavao odgovore, nijekao odgovornost i istovremeno unutar svojih redova krenuo u rješavanje ovog problema.
U kolovozu prošle godine objavljeno je kako na Facebooku postoji 83 milijuna lažnih profila. Krenulo se u obračun s lažnim ‘lajkovima’ koji su rapidno bivali brisani. Neki su ‘pageovi’ izgubili i do 100.000 ‘lajkova’ u jednom danu! Pred sam kraj prošle godine tiho se uvela mogućnost segmentiranja korisnika po regiji u API-u (application programming interface), preko kojeg će tvrtke koje se bave ‘social media monitoringom’ moći pronalaziti nepravilnosti u broju fanova ‘brandova’ i tvrtki. Ako ste kupovali ‘lajkove’ da prikažete svoj tvrtku ili brand boljim i većim nego što uistinu jest – budite u strahu!
Time je Facebook počeo zatvarati usta onima koji su sumnjali u učinkovitost platforme. Ujedno, eliminirajući lažne profile, omogućava tvrtkama i brandovima bolji uvid u to koliko su njihovi fanovi aktivni i koliko ih je uključeno u aktivnosti tvrtke na dnevnoj bazi. I naravno, dobivaju preciznije podatke o učinku i dosegu svojeg oglašavanja.
I na kraju, kolika je uistinu vrijednost ‘lajka’? Isplati li se uopće ulagati toliko vremena, novca, kreativnosti i truda samo zato da netko stisne taj gumb? Naravno da se isplati, ali jedino ako imate razrađenu strategiju sadržaja koji će sam po sebi stvarati dodanu vrijednost korisniku. Društvene mreže omogućavaju nesmetanu dvosmjernu komunikaciju u realnom vremenu između vas i vaših korisnika, što generira daljnju prodaju i oglašavanje. Zbog toga je bitno da imate dobru korisničku podršku i responzivno vrijeme. Ne odgovarate na komentare? To je isto kao da se ne javljate na telefon u uredu! Ako ne odgovarate na upite i komentare, šaljete poruku da vas baš briga za korisnike i stvarate pogodne uvjete za negativne komentare i ‘trollove’ koji samo čekaju pravu priliku da naprave kaos na vašem Facebook-zidu.
Ipak, najvažnije je da pokažete da ste ljudi! Da ste netko s kime se korisnici mogu poistovjetiti i u koga se mogu pouzdati. I koga će, na kraju krajeva, voljeti! Koga će ‘lajkati’...
