Nedavno je u Kini završena instalacija najvećeg radioteleskopa na svijetu. FAST (Five-hundred-meter Aperture Spherical Telescope ili sferični teleskop promjera leće 500 metara) velik je kao 30 nogometnih igrališta, ugrađen je u planinu u jugozapadnoj kineskoj provinciji Guizhou, a tanjur mu se sastoji od 4450 ploča.
Početak rada teleskopa najavljen je za rujan, a radoznalost mnogih zagolicala je izjava Zhenga Xiaoniana, zamjenika šefa Nacionalne astronomske promatračnice (NAO), da projekt između ostalog ima potencijal za jačanje globalne potrage za izvanzemaljskim životom.
I Tesla pričao o “marsovcima”
Eminentni hrvatski astronom Korado Korlević smatra, međutim, da je riječ o kineskom PR triku.
– Službeni posao mu je sve, samo ne potraga za izvanzemaljcima – kaže. Kako je objavila kineska agencija Xinhua, FAST ima niz zadaća, između ostalog istraživanje neutralnog vodika u udaljenim galaksijama, kao i uočavanje slabih pulsara, neutronskih zvijezda snažnoga magnetskoga polja koje mogu pomoći u istraživanju gravitacijskih valova. Potraga za izvanzemaljcima istaknuta je kao nešto najzanimljivije “običnim” ljudima. Poznavatelj istraživanja svemira Ante Radonić kaže da će ovaj teleskop biti važan u detekciji neutralnog vodika, čime će se istraživati galaksije i njihova struktura, formiranje i evolucija. Skeptičniji je kada je u pitanju mogućnost pronalaska izvanzemaljaca.
– Danas postoji niz radioteleskopa koji se povremeno upotrebljavaju za potragu za signalima i ne mislim da će ovaj kineski radioteleskop biti presudan u slučaju da stižu kakvi signali od izvanzemaljaca. Tim prije što se ovaj kineski radioteleskop ne može okretati u bilo kom željenom smjeru – kaže Radonić.
Ne treba čuditi da je baš potraga za izvanzemaljcima najviše zaintrigirala širu javnost jer se mnogi pitaju postoje li “svemirci”, kako izgledaju i hoće li ljudska rasa ikad stupiti u kontakt s njima. Potraga za inteligentnim izvanzemaljskim životom (SETI ili search for extraterrestrial intelligence) svoj je zametak imala početkom 20. stoljeća pojavom radijske tehnologije. Nikola Tesla zapravo je još 1896. godine iznio tezu da bi se inačica njegova sustava za bežični prijenos električne energije mogla koristiti za komunikaciju s bićima na Marsu.
Međutim, smatra se da je prvi moderni eksperiment na tom području izveo Frank Drake, astronom američkog sveučilišta Cornell 1960. godine. U sklopu projekta Ozma pričvrstili su poseban prijamnik na radioteleskop promjera 26 metara ne bi li uhvatili radiosignale potencijalnih inteligentnih bića u svemiru. Teleskop je bio usmjeren prema dvije zvijezde udaljene 11 svjetlosnih godina od Zemlje, Epsilon Eridani i Tau Ceti, koje nalikuju na Sunce i za koje postoji vjerojatnost da imaju nastanjive planete. Međutim, konkretnih rezultata do danas nije bilo.
– Drake je otišao u mirovinu a da ni on ni drugi iz projekta SETI nisu našli ništa što bi bila potvrda neke druge civilizacije u svemiru – kaže Korlević.
Slika potencijalnih izvanzemaljaca u našoj je kulturi uvelike oblikovana znanstvenofantastičnim filmovima i serijama, u kojima se izvanzemaljci nekad prikazuju kao miroljubiva bića, a nekad kao ratoborni agresori koji žele uništiti ljude. Koja je slika ispravna i trebaju li ljudi strahovati od prijetnje iz svemira? Na to da ovaj drugi scenarij nije tako nemoguć upućuju i izjave slavnog fizičara Stephena Hawkinga, koji već godinama upozorava da napredna izvanzemaljska civilizacija ne bi imala problema s uništenjem ljudske rase.
Vrijedni kao bakterije
– Ako pogledate povijest, kontakt između ljudi i manje inteligentnih organizama često je bio katastrofalan za ove druge, a susreti između civilizacija s naprednim i primitivnim tehnologijama bili su loši za manje napredne. Civilizacija koja čita jednu od naših poruka mogla bi biti milijarde godina ispred nas. U tom slučaju bila bi puno snažnija i možda nas ne bi smatrala vrednijima no što mi smatramo bakterije – rekao je Hawking na jednom lanjskom panelu. Dakle, trebamo li strahovati? Radonić smatra da je takva opasnost jako mala s obzirom na udaljenosti potencijalnih civilizacija.
– Ako postoje mnoge civilizacije u svemiru, pitamo se koliko vremena može trajati jedna civilizacija. Ako se razvila neka civilizacija, to je moglo biti prije 100 tisuća godina, moglo je biti prije milijun, 10 milijuna, 100 milijuna, milijardu godina, više milijardi, ima toliko mogućnosti u vremenskom smislu. Zato je mala mogućnost da baš sada uhvatimo signale civilizacije – smatra Radonić.
Korlević je sličnog mišljenja i kaže da je vjerojatnost da se pronađe izvanzemaljska tehnološka civilizacija minimalna, ali ne zbog samog teleskopa. Dok Radonić smatra da bi potencijalni izvanzemaljski život također bio baziran na atomima ugljika, Korlević kaže da bi to bili – strojevi.
– Izgleda da biološka faza civilizacija ne bi trebala trajati dugo, tek toliko da razvije inteligentne, samoreplicirajuće strojeve. Nakon toga sami evoluiraju i kreću u svemir – zaključuje Korlević.
>> Počeo 38. SFeraKon, velika konkurencija za najbolji cosplay
nisam znao da u 500 metara stane 30 nogometnih igralista...hahaha