Na prvi pogled Eugene Goostman običan je 13-godišnji dječak. Voli hamburgere i slatkiše, živi u Ukrajini. Otac mu je ginekolog, a on pohađa lokalnu školu. Bar su tako mislili suci koji su s Eugenom “chatali” prošlog vikenda.
Prijeđena granica
No, riječ je o računalnom programu, prvom u povijesti koji je uspješno položio čuveni Turingov test i zavarao ljude koji su pomislili da razgovaraju sa stvarnim čovjekom. Na natjecanju koje je organiziralo sveučilište Reading u Britaniji prvi je put jedno računalo, svojom logikom razgovora i slaganjem rečenica, uspješno navelo suce da pomisle kako s druge strane ekrana imaju čovjeka, a ne računalni program. Ovo je golem iskorak u stvaranju istinske umjetne inteligencije, korak koji se očekuje već godinama.
Tvorci Eugena Goostmana - Vladimir Veselov (Rus koji živi u SAD-u) i Ukrajinac Eugene Demchenko - pribjegli su, doduše, nekolicini malih trikova. Prije svega, odmah na početku razgovora definirali su program tako da suci ne ocjenjuju razgovor s odraslom osobom nego sa 13-godišnjim dječakom, čime su izbjegli cijeli niz složenijih pitanja, od pitanja o filozofiji do pitanja o trenutačnoj političkoj i ratnoj krizi kroz koju Ukrajina, Goostmanova navodna domovina, trenutačno prolazi. Drugo, izborom ukrajinske nacionalnosti ograničena je i složenost pitanja koje su suci mogli postaviti. Pitanja su prilagođena razini znanja engleskog jezika koja se očekuje od prosječnog 13-godišnjeg dječaka. Ipak, unatoč ovim sitnim varkama, nedvojbeno je da je tim ukrajinskih programera svojom programskom kreacijom napravio odličan posao i prešao granicu koja je do sada bila potpuno nedirnuta.
Turingov je test osmislio još 1950. godine poznati britanski matematičar, programer i stručnjak za šifre Alan Turing. Cilj je ove procedure testirati sposobnost stroja da se “inteligentno ponaša”, odnosno daje odgovore na pitanja onako kako bi na njih odgovarali ljudi na njegovu mjestu. Smatra se da je test položio onaj stroj, računalo ili uređaj koji bi zavarao najmanje 30 posto sudaca zaduženih za procjenjivanje odgovora. Eugene Goostman ostvario je nešto bolji rezultat, čak 33 posto ljudi koji su s njim razgovarali putem chata tijekom vikenda bili su potpuno uvjereni da dječak s druge strane ekrana doista postoji negdje u Ukrajini.
Ovo su kameleoni
– Neki od Eugeneovih odgovora nisu bili točni, poneki su bili smušeni, ali bilo je sasvim za očekivati da 13-godišnjak, za kojega sam mislila da mi je s druge strane mreže, ne zna odgovore na pitanja koja sam ponekad postavljala. S druge strane, njegovi odgovori u rečeničnom smislu bili su dobri. Bila sam sigurna da je Eugene stvarni dječak koji sudjeluje u natjecanju, a ne računalo, kaže jedna od sutkinja koja je sudjelovala u eksperimentu.
Iako je Turing svoj test osmislio 1950. godine, neposredno nakon završetka Drugoga svjetskog rata u kojem je kao član obavještajne službe razbijao neprijateljske šifre, bio je svjestan kako ovaj ispit još dugo neće položiti nijedan stroj. Njegova predviđanja govorila su da će prvo računalo zavarati suce tek oko 2000. godine, a prevario se za desetljeće i pol. Sada, kada je granica prijeđena, nameće se pitanje mogu li strojevi, odnosno računala, misliti? Približava li se umjetna inteligencija ljudskoj, mogu li nas računala “nadmisliti”... Ne nužno, smatraju računalni stručnjaci, jer sam Turingov test nije test inteligencije i znanja nego svojevrsni test mimikrije.
– Pri ispitivanju se uopće ne uzima u obzir jesu li odgovori na pitanja točni ili ne te koliko imaju smisla. Programi rađeni da prođu Turingov test nisu “superpametni” programi, nego svojevrsni računalni kameleoni. Cilj im je zavarati ispitivače, uvjeriti ih da razgovaraju sa živom osobom. To je još daleko od inteligencije kakvu imaju ljudska bića. Eugene može biti umiljat, ali ne donosi odluke kao što to čine ljudi – kaže računalni stručnjak Ivica Pokrajić.
