Podatak o 595 osoba poginulih lani na hrvatskim prometnicama zvuči
strašno, ali manje je strašno ima li se na umu da je lani najmanje
ljudi poginulo na cestama u posljednjih 40 godina. Preklani je poginulo
608 ljudi, pa je lanjska druga godina zaredom u kojoj je najmanje
ljudi poginulo u prometnim nesrećama otkad je hrvatske države.
Međutim, taj podatak ipak upozorava na omjer od 13,45 poginulih na
100.000 stanovnika, pa nam se čini nedostižnim prosjek najsigurnijih
europskih zemalja sa sedmero-osmero poginulih na 100.000 stanovnika.
Postoje dakle znatne rezerve za poboljšanje sigurnosti prometa, pa smo
na osnovi MUP-ove statistike analizirali kako se Hrvati "ubijaju" na
cestama, želeći upozoriti na najčešće pogreške i ono što bi mladim
vozačima možda trebalo malo bolje objasniti u autoškolama.
To se ponajprije odnosi na prolaženje zavojima, ali i držanje
smjera na ravnom jer je ostajanje na cesti jedna od većih
nepoznanica hrvatskim vozačima. Kako drugačije objasniti činjenicu da u
nesrećama sa stradalima slijetanja vozilom s ceste imaju najveći udio u
raspodjeli prema vrstama nesreće (oko 23 posto), a još je strašniji
udio poginulih u takvim nesrećama, oko 30 posto. Podatke smo izvukli iz
neslužbenih izvještaja za prošlu godinu, a potvrđuju ih i brojke iz
MUP-ova biltena za 2004. godinu, kad je stanje bilo slično.
Gledaju li se sve nesreće (i materijalke i one sa stradalima),
izlijetanja čine oko 15 posto, a još su brojniji bočni sudari (20
posto) i sudari pri vožnji u slijedu (19 posto), ali u njima ne pogiba
ni upola manje ljudi nego u slijetanjima.
Druga najsmrtonosnija kategorija nesreća izravni su sudari iz suprotnih
smjerova. Ukupno ih je oko 12 posto, ali gledajući samo sudare sa
stradalima omjer im se udvostručuje i iznosi oko 25 posto udjela u svim
pogibijama.
Spomenute dvije vrste nesreća, slijetanja i izravni sudari, najčešće su
u kombinaciji s neprimjerenom brzinom i nepropisnim pretjecanjem.
Upravo su te pogreške vozača među najčešćima koje bilježe prometni
policajci u slučajevima smrtonosnih nesreća. Naime, brzina je
zabilježena kao pogreška u čak 59 posto nesreća s mrtvima.
Nepropisno je pretjecanje bilo kobno u 6,5 posto slučajeva (33
pogibije), ali još više zabrinjava nepoštivanje prednosti prolaza. Ta
je pogreška uzrok pogibije u 8,5 posto slučajeva, a još je gori omjer u
odnosu na ukupan broj nesreća sa stradalima, koji je čak 15 posto. Čini
se da naši vozači misle kako su uvijek u prednosti, ali nesreće
dokazuju suprotno i pozivaju na oprez.Tre?a po smrtnosti vrsta nesreća
su naleti na pješaka. Prema još neslužbenim podacima, poginulo je lani
oko 90 pješaka, a bilo je oko 2300 nesreća u kojima su stradali. Za
najveći dio tih nesreća krivci su vozači, pa je nužno upozoriti ih da
više pripaze na pješake kao najranjiviju kategoriju sudionika u
prometu, osobito u školskim i vrtićkim zonama, na neosvijetljenim
prometnicama ili cestama bez pločnika.
Međutim, gotovo 700 nesreća skrivili i sami pješaci. Svjedoci smo da
pješaci ponekad hodaju kao kamikaze, izbjegavajući zebre i pothodnike i
ne mareći za svjetlo na semaforu.
Tako je, prema nepotpunom podacima, skoro 30 pješaka skrivilo svoju
pogibiju.
PROMET Analizirali smo kako su se događale prometne nesreće u 2005. godini
Najsmrtonosnija su slijetanja
