Već neko vrijeme muku mučimo s vrećicama za biootpad, onim smeđima koje djelatnici Čistoće dostavljaju pred vrata građana, količinu koja po stanu podrazumijeva dvije vrećice tjedno. Obitelji koja kod kuće kuha i odvaja otpad to je nedovoljno, a čak i da je dovoljno, vrećice se u zadnje vrijeme raspadaju i prije nego što se napune. I ne govorimo ovdje o (prebrzom) razgrađivanju biovrećica već o tome da se razderu bočno već pri samom pokušaju stavljanja biootpada u vrećicu. Ne pucaju po spoju, pucaju posred materijala od kojeg je vrećica izrađena. Uočili smo to i sami, a požalilo nam se i više čitatelja. Sredinom siječnja poslali smo prvi upit Čistoći, Gradu Zagrebu i Zagrebačkom holdingu. Pa drugi, pa treći, na koji smo iz Holdinga napokon dobili odgovor, iako djelomičan. Čistoću, Holding i Grad pitali smo jesu li u zadnje vrijeme mijenjali dobavljača, odnosno proizvođača vrećica za biootpad. Zanimalo nas je i tko proizvodi biovrećice koje se dijele građanima Zagreba i koja je cijena po komadu za Zagrebački holding. Koliko ih proizvođač Holdingu godišnje isporuči? Nadalje, pitali smo kako građani koji nisu dobili vrećice za bio i plastični otpad ili oni koji trebaju dodatne vrećice mogu doći do njih. Nadali smo se i savjetu na koji bi način građani, u nedostatku vrećica, trebali odlagati biootpad. U odgovoru koji je napokon stigao navodi se ovo:
"Od svibnja 2021. godine Zagrebački holding ima istog dobavljača smeđih vrećica za biootpad koji godišnje isporuči 300.000 paketa vrećica po cijeni od 2,55 eura za pakiranje od 52 vrećice. Početkom listopada Zagrebački holding na svojoj je mrežnoj stranici i putem medija objavio raspored podjele prema gradskim četvrtima, s vremenskim rokom za zaprimanje reklamacija. Svakom korisniku koji je u naznačenom razdoblju za zaprimanje reklamacija prijavio da nije zaprimio vrećice na kućnu adresu, one su bile dostavljene. Građani koji potroše namjenske vrećice biootpad mogu odlagati u papirnatu vrećicu ili u bilo koju drugu ambalažu izrađenu od biorazgradivog materijala.
VEZANI ČLANCI:
Ukratko, tko je propustio u zadanom roku požaliti se da su mu susjedi pokupili vrećice, do novih ne može do idućeg dijeljenja. U međuvremenu, biootpad može odlagati u papirnatoj ili nekoj drugoj biorazgradivoj vrećici. Ove koje Čistoća dijeli stoje 0,049 eura po komadu. Nisu nam odgovorili tko ih proizvodi, već samo da se dobavljač nije mijenjao. Za odlaganje biootpada možete koristiti i druge biorazgradive vrećice, ne samo Čistoćine, a te druge mogu se kupiti u trgovinama robom široke potrošnje. Kako bismo provjerili boluju li i one od iste bolesti kao i ove smeđe, usporedno smo testirali još i vrećice za biootpad iz DM-a i Spara. DM-ove Profissimo vrećice za biootpad, njih deset, stoje 1,45 eura. Jedna je, dakle, 0,145 eura. Zapremine su deset litara, imaju ručke i djeluju prilično čvrsto. Proizvode se u Njemačkoj. Piše da su namijenjene higijenskom zbrinjavanju biootpada kao što su ostaci voća, povrća, taloga čaja i kave s papirnatim filtrom, ljuski od jaja i vrtnog otpada. Svaka vreća ima vezicu za jednostavno zatvaranje i praktično nošenje. U opisu proizvoda stoji: biorazgradive, nepropusne i otporne na kidanje. Vidjet ćemo! Dimenzijama su Profissimo vrećice poput smeđih, Čistoćinih, jer i te su 10-litarske i imaju ručke. Na njima ne piše tko ih proizvodi, nalazimo tek upute što u vrećice za biootpad ide, a što ne ide. Treća ''udavača'' vrećica je kupljena u trgovini Spar, marke Paclan. Ta je biorazgradiva vrećica nešto veća, zapremine je 12 litara i u paketu koji stoji 2,79 eura dolazi ih 15. Dakle, ovdje jedna vrećica košta 0,186 eura. Na opip jako je slična Čistoćinoj, a za razliku od preostale dvije, ova nema ručke. Zato ima oznaku austrijskog TÜV certifikata, napomenu da je 100% biorazgradiva, prikladna za kućno kompostiranje, te da je treba zamijeniti novom svaka 3-4 dana. Proizvodi se u Poljskoj.
Sve tri vrećice objesili smo kukicom na drvenu ogradu, zaštićene od vremenskih (ne)prilika i padalina. Kod vješanja Čistoćine i Proffisimo vrećice nije bilo problema jer imaju ručke, dok smo kroz Paclanovu vrećicu u tu svrhu morali probiti dvije rupice. Bojali smo se da će se zbog toga razderati kad krenemo u nju trpati biootpad, jer naknadne rupice postaju slaba točka, no to se nije dogodilo. Vrećica je ostala u komadu do kraja testiranja. Na opip najrobusnija Profissimo vrećica takvom se i dokazala. Tijekom pet dana testiranja više puta svaki dan otvarali smo je, širili, stavljali nešto unutra, zatvarali, skidali s kukice i na nju vraćali. Pritom nismo ništa posebno pazili, rukovali smo vrećicom normalno, rutinski. Nigdje nije popustila, nije se razvukla, ni popucala. U Čistoćinu smo glatko uspjeli staviti prvu turu biootpada. Kad smo je pola sata kasnije pokušali raširiti da ubacimo još nešto, razderala se vertikalno, kao i ranije, kako nama tako i čitateljima koji su nam se javili. No, kako je i dalje mogla biti obješena ručkama na kukici, spustili smo je na klupu, nježno u nju stavili drugu pošiljku biootpada te je objesili nazad. Tek što smo to napravili, puknula je i tik ispod ručke, pa je ostatak testiranja odradila na klupi. Zadržana je ''u timu'' jer nas je zanimalo i hoće li neka od ove tri vrećice nakon nekog vremena početi propuštati tekućinu. Pet dana kasnije, kad smo okončali testiranje, nijedna vrećica nije propuštala tekućinu. Sve tri po tom su pitanju bile dobre.
Periodično, vagali smo vrećice. U trenutku kad je Čistoćinoj puknula ručka težila je 303 grama. Paclanova je tada na vagi pokazala 308 grama, a Profisssimo vrećica 312 grama. Na završnom vaganju, nakon punih pet dana, u Paclanovoj je vrećici bilo 1184 grama otpada, u vrećici Profissimo 1202 g, a u Čistoćinu zbog razderotine po boku nismo uspjeli staviti i zamotati više od 702 grama ostataka od voća, povrća, kruha, ljuski jaja. Smeđa vrećica je najslabija. Najniža joj je i cijena po komadu, no to je razumljivo jer se nabavlja na veliko. Njezinu je proizvođaču tržište osigurano i stabilno – od 2021. godine. Na godišnjoj razini, ta tvrtka od Holdinga, dakle od nas, dobije 765.000 eura na temelju isporučenih smeđih vrećica za biootpad – 300.000 paketa, po cijeni od 2,55 eura za pakiranje. Nije malo, mogli bi se oko izrade više potruditi.
Za nešto gnjecaviji dio otpada bio je zadužen sokovnik iza kojega kora i pulpa ostanu blago vlažne, no, kako smo naveli, nijedna od vrećica nije propustila tekućinu. Iznenadilo nas je što se Paclanova vrećica pod težinom otpada nije razderala od rupica koje smo probušili zbog kukice, pa prema vrhu. Dojma smo da bi se to dogodilo da smo u nju nastavili trpati otpad, no pet dana korištenja i 1184 grama biootpada i više je nego dovoljno za vrećicu na kojoj stoji da je treba zamijeniti nakon četiri dana. Najzadovoljniji smo čvrstoćom Profissimo vrećice: po završetku testiranja u nju smo ugurali još i ovu smeđu, s pripadajućim otpadom, i sve zajedno odložili u smeđi spremnik za biootpad.
* Stavovi izneseni u ovom tekstu su neovisna mišljenja ljudi koji su sudjelovali u analizi i nisu službeni stav Večernjeg lista.
Zemem jednu plastičnu kantu s poklopcem i metnem vrećicu u nju. Može stajati na kiši i kad treba može se odnesti kam hočeš bez da vrećica pukne