Ivo Špigel hrvatski je poduzetnik s, za hrvatske prilike, gotovo maratonskim stažem u IT-u. Član je uprave tvrtke Perpetuum Mobile koja se bavi projektiranjem i proizvodnjom informacijskih sustava. Špigel je visokoprofilirani poduzetnik i zbog svoje aktivnosti na društvenim mrežama, ali i zbog sudjelovanja u Zagrebačkom inkubatoru poduzetništva koji odnedavno surađuje i sa Styrijom. Ivo Špigel uskoro će izdati knjigu pa je i to bio razlog da ga intervjuiramo.
Europa zazire od rizika
Pišete knjigu koja se zove European startup revolution. Zašto, startupi su ovdje već nekih 15 godina, pa i više?
Okruženje i poduzetnički ekosustav u Europi, pa i u Hrvatskoj, znatno su se izmijenili u proteklih pet godina, otkad sam počeo intervjuirati europske poduzetnike za različite medije u kojima objavljujem, od Forbesa i Mreže u Hrvatskoj pa do portala Tech.eu kojeg sam i suosnivač te, dakako, za knjigu koja je pri kraju. Prije nekoliko godina pokrenuti startup u Hrvatskoj značilo je biti kao Pale sam na svijetu, bez razumijevanja ili interesa poslovne ili stručne javnosti, bez mogućnosti da radite u nekome od coworking prostora, da dobijete stručan savjet mentora i, naravno, s gotovo nikakvim mogućnostima za financiranje. I Europski tehnološki centri poput Londona, Berlina, Pariza i Stockholma danas tehnološkim poduzetnicima pružaju daleko više mogućnosti nego prije pet ili šest godina. Europa danas ima sve više kompanija koje po tržišnoj vrijednosti prelaze "magičnih" milijardu eura, a i hrvatski startupovi počinju prikupljati ozbiljnije uloge. Moj autorski rad u medijima i na knjizi velikim je dijelom usmjeren upravo na to – da istaknem, zajedno s drugim europskim autorima, europske priče o uspjehu te analizu njihova puta i načina razmišljanja.
Iz vaših napisa stječe se dojam da Europa ne percipira startupove na način kako je to u Americi, odnosno da nema dovoljno hrabrosti riskirati investicijama u nešto novo. Ili sam možda u krivu?
Spomenuo sam da se i Europa mijenja. Ono što se, dakako, sporo i teško mijenja jest kultura, način razmišljanja i percepcije, osobito u široj javnosti. Europa danas i mentalno i formalno, zbog regulatornog okruženja, zazire od rizika.
U Europi se neuspjeh stigmatizira, za mnoge je neuspjeh isto što i propast. U SAD-u, puno češće nego u Europi, neuspjeh znači iskustvo, gorku školu koja u idućem projektu može donijeti iznimno vrijedna znanja. To ne znači, naravno, da je neuspjeh na neki način poželjan, nego da su Amerikanci onome tko je doživio neuspjeh puno spremniji pružiti drugu, treću ili četvrtu priliku. Startup zajednica, tehnološka zajednica, međutim, ima svoj način razmišljanja, pa i u Europi. Europski i hrvatski startup poduzetnici odavno su usvojili, neću reći "američku", nego "startup" kulturu i način razmišljanja, po čemu su puno sličniji jedni drugima, bez obzira na to jesu li Estonci, Amerikanci, Tajlanđani ili Argentinci, nego okruženju u kojemu fizički žive, rade i borave. U tom "svijetu za sebe" rizici su poželjni, dapače, jer svi znaju i razumiju da jedino velik rizik otvara mogućnost za veliki uspjeh.
Kakva je situacija kod nas? Imamo nekoliko doista uspješnih mladih kompanija, ali ne stječe se dojam da je riječ o organiziranom trendu, nego o entuzijazmu. Ima li tu nekih pomaka?
Hrvatska startup zajednica svake je godine sve jača i sve bolje organizirana. Kao što ste mogli čitati u izvještaju koji je pripremio moj kolega, suosnivač ZIP-a Mihovil Barančić, u hrvatske startupove prošle su godine strani investitori uložili više od dvadeset milijuna eura. To je vrlo konkretan podatak i vrlo ozbiljan novac u jednoj ekonomiji za koju znamo kako funkcionira, u kolikoj recesiji i krizi, i koliko su rijetki primjeri stranih investicija. Prije nekoliko godina nije se moglo govoriti o nekoj organiziranoj "zajednici" ili ekosustavu, a danas imate ne samo ZIP u Zagrebu, nego i druge coworking prostore, događanja, konferencije. Split organizira odličnu konferenciju "Shift". U Osijeku su se softveraši i startupovci okupili oko udruge "Osijek Software City". Dovoljno je spomenuti da su hrvatski startupovi Bellabeat i Oradian dvije godine za redom, 2012. i 2013., pobijedili globalnu konkurenciju na izrazito zahtjevnom i iznimno kompetitivnom natjecanju Pioneers Challenge u Beču.
Dugo ste u IT-u, a meni se čini da smo ovdje možda i najuspješniji. Istodobno, prepoznajem da država ne mari previše, barem ne toliko koliko je zanima turizam, no isto bi se moglo reći i za korporacije koje su ovdje prisutne. Ima li načina da se to preokrene?
Nema nikakve sumnje u to da je ICT sektor jedan od najpropulzivnijih uopće u hrvatskom gospodarstvu. Predsjednik HUP-ove granske udruge za ICT Adrian Ježina iznio je nedavno pokazatelje poslovanja u našem sektoru. Zapošljavamo više od 22.000 ljudi, premašili smo 21 milijardu kuna prihoda. Izvoz softvera i IT usluga narastao je u protekle dvije godine za 45% i dosegnuo gotovo dvije milijarde kuna! Golem problem ICT-a u Hrvatskoj je nedostatak stručnjaka. Prošle je godine samo na portalu MojPosao objavljeno više od 2000 radnih mjesta u ovom području, a iz naših fakulteta godišnje izlazi jedva 1500 ljudi. Što se tiče države, nažalost, u proteklih 25 godina sve vlade, bez obzira na stranačku pripadnost, učinile su sve što su mogle da ICT ograniče i unazade. Mogli bismo nadugačko i naširoko govoriti o prijedlozima, inicijativama i zahtjevima HUP-a, CISEx-a i općenito struke koje godinu za godinom formuliramo, ističemo itd. Jedino što dobivamo zauzvrat su tapšanja po ramenu, deklarativne izjave o tome kako nam je ICT "strateški važan" i poneki ceremonijalni izlet predsjednika Vlade u Silicijsku dolinu iz kojega, bojim se, nije ništa posebno naučio. Da ne bude sve tako crno, vidimo ipak i poneku dobru inicijativu. Konačno su napravljeni barem minimalni pomaci na projektu e-građana, a otvorene su i određene mogućnosti financiranja inovativnih rješenja i proizvoda kako za startupove tako i za jače i etablirane kompanije.
Gdje je po vama budućnost hrvatskog gospodarstva, izgleda da nismo u mogućnosti više podupirati velike sustave poput Agrokora?
Perspektiva hrvatskog gospodarstva točno je tamo gdje i perspektiva svakog drugog gospodarstva – u inovacijama i ekonomiji utemeljenoj na znanju. Hoće li nas ekonomska politika ove ili neke potencijalne nove vlade, iza izbora koji dolaze, tamo odvesti? Ne znam, procijenite sami. Na najjačim sveučilištima u svijetu, u Velikoj Britaniji, Švicarskoj, Sjedinjenim Državama, inovacije, znanje i napredne tehnologije nastaju privlačenjem najtalentiranijih mladih ljudi iz cijelog svijeta.
Gradonačelnik San Francisca nedavno se za posjeta Meksiku pohvalio da čak 40% stanovništva tog grada čine doseljenici – dakle imigranti ili, mogli bismo reći, "izbjeglice znanja". Prošećite se aulama naših fakulteta – PMF-a, FER-a, FOI-ja, Pravnog ili Medicinskog fakulteta, pa pogledajte boju kože tih studenata i poslušajte kojim jezikom govore. Rektor, koji je nota bene završio ETF kao i ja, bavi se srednjovjekovnim ceremonijama i pompoznim inauguracijama.
Pobuna zbog profesora
Ministar znanosti odlazi na Kaptol po svoje vlastito mišljenje i prosipa dragocjen novac na propale sportske televizije. Razgovarao sam nedavno s jednim sveučilišnim profesorom o mogućnosti da, recimo, na neki od naših tehnoloških fakulteta dođe kakav ugledni strani profesor. Objasnio mi je da je to nemoguće čak i zamisliti, nastala bi pobuna među ostalim profesorima ako bi se tako poželjna sinekura dodijelila nekome izvan "naše" zajednice! Kad je riječ o velikim sustavima poput Agrokora, Atlantica ili npr. Orbica, to su iznimno respektabilne kompanije, ali ne trebamo biti previše opsjednuti velikim korporacijama.
U ekonomiji pobjeđuju brzi, agilni i konkurentni bez obzira na to jesu li veliki ili mali. Jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, Amancio Ortega, vlasnik Zare, počeo je kao skromni krojač, od nule. Što je potrebno nekome od domaćih tekstilaca da postane nova Zara? Puno toga, ali za početak potrebne su hrabrost i ambicija vlasnika i uprave. Moj prijatelj i suosnivač ZIP-a Saša Cvetojević često citira Henryja Forda: "Ako misliš da možeš, ili ako misliš da ne možeš, sigurno si u pravu!"
>> Prpić i Bandalo podijelili svoja iskustva, na idućoj Startup srijedi Mirando Mrsić
Imam dva startupa (50% uspjeha) i pokrećem treći. Ali ne pada mi na pamet družiti se s ljudima koji su zauzeli nekakave kvazimenadžerske autoritativne pozicije u poduzetnišvu. Niti s poslovnim anđelima koji su zapravo vragovi. Hvala lijepo. Špigel dobro citira Forda, a ja ću samo dodati da Ford nije išao u startup inkubator po mišljenje.