Logika suvremenih Nostradamusa logika je upornih, vrijednih i komunikativnih mrava. Odgovor na to kako će izgledati budućnost sasvim se sigurno barem dijelom može dobiti gledajući kako izgleda sadašnjost i kako je izgledala prošlost. Samo trebamo dovoljno pažljivo promatrati, prikupljati informacije i analizirati.
Samo u zadnjih nekoliko godina više vrlo uglednih znanstvenika napisalo je nekoliko nevjerojatno uvjerljivih futurističkih knjiga s fantastičnim, pa čak i pomalo zastrašujućim vizijama budućnosti, a svi su svoje vizije ili prognoze pomalo prozaično temeljili upravo na onome što se već događa oko nas. Ako pročitate "Abundance: The Future is Better Than You Think", shvatit ćete da ta impresivna analiza P. H. Diamandisa i Stevena Kotlera socijalne, ekonomske i tehnološke budućnosti čovječanstva počiva na pozornom proučavanju očiglednih statističkih podataka, implementaciji postojećih ekonomskih i socijalnih teorija, kao i na pomnom praćenju tehnološko-inovativnih proboja. Pojedine futurističke knjige koje su nastale po istom obrascu – "The Singularity Is Near: When Humans Transcend Biology" Raya Kurzweila – u manje pola desetljeća prerasle su u pokret. A bez dubljeg shvaćanja, Kurzweilova osnovna ideja čak je pomalo zastrašujuća: za samo nekoliko desetljeća mogli bismo se približiti točki singularnosti, mjestu na kojem će inteligencija superiornija od ljudske početi dominirati životnim oblicima na Zemlji i u svemiru. Čovjek će se prilagoditi singularnosti samim time što će stvoriti osnove za njen nastanak. Jednom kad zbog napretka tehnologije računala zaista postanu pametnija od čovjeka, mi ćemo postati dio te nove inteligencije koja će nadrasti sadašnju ljudsku pojavnost. Ljudska vrsta postat će neki drugi oblik života u kojem ćemo biti sjedinjeni s računalima, strojevima i svime što će stvoriti nove tehnologije. Danas već postoji sveučilište Singularity, a mnogi bogati velikani silicijske ideje objeručke su prigrlili ideju singularnosti kao sudbinu čovječanstva, kao jedini i prvi način kontrole do tada nepredvidljivog evolucijskog procesa.
No po mnogima je najupečatljivija od svih futurističkih knjiga zadnjih godina ona vrhunskog fizičara Michiua Kakua. Nakon čitanja knjige imate dojam da vas je Kaku uveo u svijet budućnosti upoznavši vas sa svim najbitnijim istraživanjima današnjice koja mogu voditi do novih velikih tehnoloških rješenja u budućnosti. Kaku je za pripremu svoje knjige "Fizika budućnosti" razgovarao s više od 150 vrhunskih znanstvenika, među kojima je i više desetaka nobelovaca te nas je, kako sam kaže, poveo na nevjerojatno hipotetsko putovanje kroz razvoj računala, biotehnologije, umjetne inteligencije, nanotehnologije... u idućih stotinu godina. I pritom je zadržao neobičnu popularnu lakoću objašnjavanja i uvjeravanja u najsloženije tehnološke izazove današnjice. Radovi Diamandisa, Kotlera, Kurzweila i posebno Kakua bude nevjerojatan optimizam. Čini se da će čovječanstvo ipak pronaći odgovore na izazove pred kojima se nalazi. Kakuove su vizije fascinantne.
Nakon samo 50-ak stranica uspio je hrabro zaključiti: "Do kraja stoljeća računalima ćemo upravljati izravno umom. Poput grčkih bogova pomislit ćemo na neke naredbe i one će se izvršavati". Kaku nije pretjerani optimist, donosi i sve ograde vezane uz to gdje bi u sljedećih sto godina moglo zapeti na tom nevjerojatnom putu. Ali polazi od činjenice da su još 1998. godine na sveučilištima Emory i u Tubingenu umetnuli elektrodu u mozak paraliziranog čovjeka. Taj je čovjek pomoću te elektrode mogao vidjeti strelicu na ekranu računala te je kontrolirati svojim biološkim reakcijama. Na sveučilištu Brown otišli su još dalje razvivši uređaj BrainGate – omogućili su ljudima s oštećenjima mozga da iznova komuniciraju. Žrtvama moždanog udara umetnuli su u dio mozga koji kontrolira motoriku 4-milimetarski čip koji analizira moždane signale i šalje poruku prijenosnom računalu. Nepokretni s vremenom nauče kontrolirati miš pa čak i pisati e-mailove ili upravljati televizorom. Ubuduće će tako paralizirani kontrolirati svoje nove mehaničke udove.
Primjer drugi: Kaku uopće ne dvoji da postoji pitanje hoće li računalo moći čitati naše misli. EEG-om danas možemo snimiti moždane valove; spavanje, uzrujanost, ljutnju... I proizvođači igračaka već su iskoristili EEG za igračke kojima bez dodira možete pomaknuti stolnotenisku lopticu. Sofisticiranija tehnologija – fMRI (functional magnetic resonance imaging) očitava moždane elektroimpulse pa se može odrediti njihovo ishodište. Ako fMRI može otkriti kretanje misli u mozgu do razlučivosti manje od oštrice igle, hoće li se pojaviti fMRI koji će ih otkrivati na razini neurona, pita se Kaku.
S obzirom na to da su na Berkeleyu već povezali skenove fMRI-ja sa slikama koje su gledali snimani ljudi, hoće li se jednog dana moći stvoriti karta obrazaca i slika na temelju koje bi se moglo rekonstruirati nečije vizualno iskustvo? Je li to put do snimanja struje svijesti pojedinca? Hoćemo li jednog dana moći fotografirati svoje snove? Prvi koraci i tu su napravljeni, objasnio nam je Kaku. U laboratoriju za napredna komunikacijska istraživanja u Kyotu različitim osobama pokazane su različite točkice svjetla na različitim mjestima, a fMRI-jem je snimljeno mjesto pohrane informacije. Tako su stvorili kartu različitih položaja točkica u mozgu. Ono što je fascinantno jest to da su znanstvenici projicirali predmete od 10x10 točaka u obliku potkove te su računalom i analizom kasnije vidjeli obrazac pohrane potkove u mozgu. Ti znanstvenici tvrde da svaka vizualna misao ili san mogu biti zabilježeni fMRI-jem.
Je li to istina? Što ako jest? Koliko je daleko čitanje misli računalom bez obzira na to što nam misli i snovi nikad nisu kristalno jasni?
Već se sada fMRI-jem lako može pratiti naš "sat" u mozgu kojim odbrojavamo. Naime, kad odbrojavamo sekunde, na fMRI-ju svijetli sitna točka iza našeg nosa. Koliko je to daleko od čitanja misli? I što će biti kad budemo živjeli okruženi minijaturnim fMRI napravama, veličine mobilnog telefona?
Ukratko, u današnjem svijetu naći ćemo, barem nam tako dokazuje Kaku, osnove za to da se usudimo tvrditi tako neobične stvari poput mogućnosti čitanja misli ili toga da ćemo svijetom upravljati poput grčkih bogova. Naravno, i to da će se obistiniti gotovo sve što smo kao djeca gledali u Zvjezdanim stazama. Pitanje telekineze danas je za Kakua stvar sasvim ozbiljne rasprave, a on je vrlo ozbiljan fizičar i futurolog. Dobro, u dijelu Kakuove knjige o telekinezi pronašli smo samo vrlo nategnute poveznice sa sadašnjim idejama, ali ne i rješenjima koja naznačuju telekinetičku budućnost. Ali što je tu je. Vjerujmo futurolozima. Pogotovo da je budućnost bolja nego što očekujemo. Zamislite suprotno: da nas suprotno volji budućnost uveže u strojeve.
* Iz knjige Michiua Kakua donosimo vam sažetak manjeg broja njegovih viđenja budućnosti na polju računalstva
Naočale i leće
Još devedesetih Michio Kaku imao je priliku u tvrtki Media Lab na MIT-u isprobati "internetske naočale" – obične naočale s dodatkom valjkaste leće duge 1,25 cm koja je bila spojena na desni ugao naočala. Kroz tu leću mogao je vidjeti računalni zaslon, a tipkama je kontrolirao kursor na zaslonu. Prije tri godine isprobao je pak američku vojnu kacigu Land Warrior koja je na zaslonu prikazivala bojno polje, prijateljske i neprijateljske trupe, informacije o vremenu, strategiji, taktici... Pod dojmom tih iskustava i nakon razgovora sa znanstvenicima Kaku najavljuje razvoj superiornih kontaktnih očnih leća (na kojoj već rade u Seattleu) kojima ćemo moći pristupati internetu, gledati dugometražne filmove, očitati razinu šećera u krvi... Naravno, iz naslonjača ćemo se preko leće spajati na svoje uredsko računalo, a svojim prijateljima ili šefu moći ćemo trenutačno pokazati što taj čas gledamo ma gdje se nalazili. Uz pomoć programa za prepoznavanje na tulumima ćemo od superleća moći dobiti informaciju tko je tko.
Danas su računalni čipovi već toliko mali da se mogu ugraditi u polimerne leće. Pariz je, piše Michio, već ugradio LED diodu u kontaktnu leću. Želi stvoriti leće kojima će se upravljati bežično, a imat će 3600 piksela razlučivosti.
Ekrani – svakakvi i svugdje
Zbog sve jeftinijih i naprednijih čipova i novih računalnih tehnologija komunikacija i način pristupanja informacijama doživjet će, po Kakuovoj viziji, potpunu preobrazbu. "Ekrane" ćete moći imati pred sobom zahvaljujući specijalnim lećama, a ekrani će biti i zidovi koji vas okružuju. Svi zidovi vašeg doma, slike, ogledala... omogućit će kontakte s vašim bližnjima, praćenje videosadržaja ili bilo kakvih vizualnih ili zvučnih sadržaja. Telekonferencije će postati zastario pojam. Michio već najavljuje "teleprisutnost" – sastanak će se uz pomoć leća moći održati između zaista prisutnih ljudi i onih koje trodimenzionalno samo vidite na praznim stolicama. Već vidimo kako se strmoglavljuje cijena "suvremenih" tehnoloških rješenja kad su u pitanju ekrani. Superlaki i ekstremno tanki ekrani postajali su cjenovno prihvatljivi nevjerojatnom brzinom. U sljedećem koraku postat će i savitljivi. Tehnologija OLED (organska svjetleća dioda) podrazumijeva povezivanje svjetlećih dioda temeljenih na organskim sastojcima u savitljive polimere. Svaka točka bit će povezana s tranzistorom koji će kontrolirati karakteristike svjetla. Na ovoj tehnologiji u partnerstvu s HP-om i američkom vojskom već radi Flexible Display Center. U budućnosti ćemo tako ekrane jednostavno zarolati kao papir i spremiti u džep, a računala ionako nećemo morati nositi sa sobom zbog "računalstva u oblaku".
Na MIT-u se već pod imenom AixtSense razvija virtualni ekran koji bi se projicirao s malog medaljona obješenog o vrat. Tako bi sve ispred nas moglo biti ekran ili tipkovnica.
>> Kaku: Starenje se događa zbog pogreške u genima i stanicama
Auti bez vozača
Michio neće općoj javnosti otkriti nešto nepoznato ako spomene DARPA-u (Defense Advanced Research Agency). Ta pentagonska agencija već godinama organizira natjecanja automobila bez vozača. Prvo su organizirali utrku u pustinji, a nakon toga i u urbanim sredinama Podsjetimo da je Pentagon "kriv" i za stvaranje interneta.
Iako su DARPA-ina natjecanja neslavno počela 2004., sada je već jasno da će američka vojska već do 2015. godine imati autonomne motorizirane jedinice. A ako si to vojska bude mogla priuštiti, pitanje je vremena kad ćemo mi, civili, moći tijekom vožnje gledati filmove ili jednostavno buljiti u krajobraz ne zamarajući se upravljanjem. Michio je i sam isprobao automobil koji se samostalno kretao autocestom uz pomoć snažnih i robusnih računala, GPS sustava povezanog sa tri ili četiri GPS satelita koja emitiraju specifične radiovalove i jedni drugima korigiraju pogreške, odnosno odstupanja, kao i ugrađenih radara u branicima zaduženim za otkrivanje prepreka.
Već sada računala i senzori u automobilu otkrivaju da ste umorni (prateći pokrete očiju) ili da ste pijani (detektirajući alkoholne pare). Sve su to samo, čini se, prijelazna rješenja do našeg najboljeg prijatelja za putovanja u budućnosti – automatskog vozača.
Virtualno kao stvarno
"Cilj je sveobuhvatnog računalstva dovesti računala u cijeli naš svijet: postaviti čipove posvuda. Svrha virtualne stvarnosti upravo je suprotna: postaviti nas u svijet računala", piše Michio i objašnjava da je i u tome (trenirajući pilote na simulatorima) revolucionarnu ulogu imala američka vojska. Danas svi znaju što je Second Life, a s rastom snage računala ubrzano raste uvjerljivost virtualnih svjetova u kojima možemo postati što god želimo, koristiti avatare. Virtualne trgovine ili muzeji, hod po mjesecu ili Marsu... vjerojatno će s vremenom prerasti u novi segment industrije zabave i turizma. Posjetitelji virtualnih svjetova neće biti ograničeni samo na pogled. Razvoj dodirnih tehnologija omogućit će punu uvjerljivost predmeta u virtualnoj stvarnosti. Pod tehnologijom dodira ne misli se na grubo prepoznavanje predmeta dodirom, nego i na vrlo profinjeno prepoznavanje teksture. U svojim lećama moći ćete vidjeti svakakva čuda u virtualnim svjetovima, a kad ih poželite dodirnuti, posebne naprave dignut će se u zrak i simulirati oblik te teksturu predmeta. Za hod kroz današnje uvjerljive virtualne svjetove – poput onoga na sveučilištu Rowan u New Jerseyu gdje se simulira virtualni špiljski okoliš ili Proving Grounda u Marylandu gdje vojska razvija hologramsku dvoranu – potrebne su vam naprtnjače računalne opreme i druga nezgodna pomagala. U budućnosti zaboravite naprtnjače.
Zdravstvo sutra
Budućnost računala umnogome će predodrediti način funkcioniranja zdravstvenih sustava. Tehnologija će ponuditi mogućnosti koje će odlazak liječniku uvelike učiniti nepotrebnim. Michio zamišlja kupaonicu u kojoj će ogledalo imati DNK čipove, baš kao i odjeća, a pomoć njih će se otkrivati karcinomi u najranijem stadiju razvoja. U samo nekoliko četvornih metara svoje kupaonice i odjeće imat ćete, piše Michio, više senzora nego neke od današnjih najsuvremenijih bolnica, a oni će otkrivati mutacije proteina P53. Te mutacije, naime, uzrokuju više od pola slučajeva raka. Senzori i čipovi bit će ugrađeni i u vaše tijelo. Oni će slati obavijesti o svakom detalju vašeg zdravstvenog stanja te dijagnosticirati svaku poznatu bolest. U slučaju da doživite prometnu nesreću, zvonit će na uzbunu. Ako baš poželite otići liječniku zato što to volite, cinično primjećuje Michio, vjerojatno ćete završiti u virtualnoj ordinaciji u kojoj će vas dočekati virtualni 3D "liječnik", zapravo program koji će vas intervjuirati iako mu to možda neće biti ni potrebno jer će već imati popis svih vaših genetskih rizika.
Već danas, upozorava Michio, razvijene su minijaturne tabletice koje sadrže čip, kameru i radijski tranzistor, a pomoću kojih se rade pregledi utrobe. Potencijali nanotehnologije takvi su da ćemo vjerojatno imati razvijenu vojsku minijaturnih nanorobota koji će se na razne načine obračunavati s bolestima u našem tijelu.
Što će uopće biti stvarnost?
Michio predviđa da ćemo do sredine stoljeća živjeti u proširenoj stvarnosti, bit će to "potpuno funkcionalan kibernetički svijet koji spaja stvarni svijet s računalnim prikazima". Zašto to činiti osim za potrebe zabave ili zbog umjetničkih pobuda, zašto bismo nešto željeli učiniti prividno vidljivim, a nešto nevidljivo vidljivim, pita se Michio. Primjerice, vozači ili piloti bi uz pomoć te tehnologije mogli cijelo vrijeme vidjeti 360 stupnjeva u krug, nestat će bilo kakve stijenke u vozilima. Neprijateljski zrakoplovi bit će pred očima pilota bez obzira na to gdje se zrakoplov nalazio. Kad astronauti, pripovijeda Michio, budu nešto popravljali, moći će vidjeti čak i kroz oplatu broda. Tako nešto vrlo će dobro doći i sasvim običnim vodoinstalaterima ili električarima, osim ako njihovu ulogu potpuno ne preuzmu roboti. Geolozi će, primjerice, zahvaljujući posebnim lećama i satelitskim snimkama uz pomoć UV i infracrvenih zraka gledati ravno u podzemne nakupine minerala šećući se običnim poljima. Upravo ta proširena stvarnost, uvjeren je Michio, dovest će do potpune revolucije u umjetnosti, šopingu, ratovanju ili turizmu. Informacije koje će kroz leće dobivati turisti kretat će se od osnovnih informacija o lokaciji do punih rekonstruktivnih prikaza starih povijesnih građevina na mjestu ruševina. Neslućene mogućnosti nudit će se studentima, kirurzima, sportašima...
Prevoditelj
Još sredinom devedesetih prve naprave za prepoznavanje govora prepoznavale su oko 40.000 riječi s preciznošću od 95 posto, a u svakodnevnom govoru koristi se od 500 do 1000 riječi. Ipak, izazov je zbog stavljanja riječi u kontekst i kolokvijalnog govora veći nego se činilo. Da bi se to riješilo, softverski treba definirati sofisticirano shvaćanje jezika, objašnjava Michio. Danas sveučilište Carnegie Mellon razvija naprave za prijevod s kineskog na engleski i s engleskog na španjolski i njemački, ali uz pomoć elektroda na vratu koje očitavaju kontrakcije mišića. Ideja je da izgovarate riječi na svom jeziku, ali bez glasa, a računalo izgovara prijevod. Tako vi govorite na svom jeziku, a vaš sugovornik (Kinez, Španjolac, Eskim...) čuje svoj jezik. Jezična je barijera u pravom smislu nestala. O onim kulturološkim još možemo razmišljati.
Ključni problem za nadvladavanje jezičnih barijera u komunikaciji još neko vrijeme bit će pisanje programske podrške. Ukratko, i komunikacija na drugim jezicima sutra će biti lagana, dio proširene stvarnosti koju nam omogućavaju nove tehnologije, ali, smatra Michio, pojavu zaista proširene stvarnosti "morat ćemo pričekati još nekoliko desetljeća". Ma koliko nam neka rješenja trenutačno izgledaju blizu.
Trodimenzio-nalnost, hologrami
Danas s dvije polarizirane leće koje dopuštaju prolazak svjetlosti u jednom smjeru lako stvaramo 3D učinak. U dućanima nam već nude 3D televizore, tu su i 3D televizori za koje neće biti potrebne posebne naočale. TV ekran šalje za svako oko dvije različite slike koje stvaraju iluziju trodimenzionalnosti. Istina, položaj glave mora biti precizan. Stižu i hologrami, naprednija inačica trodimenzionalnosti, kaže Michio. Danas se hologrami rade tako da se laserske zrake razdvajaju; jedna pada na predmet projekcije te se odbija i ide na ekran, dok druga pada izravno na ekran. Dolazi do miješanja zraka i interferiranih valova koji čine 3D prikaz predmeta, a projiciranjem još jedne zrake tog obrasca uhvaćenog na vrpci na ekranu dobiva se 3D prikaz u realnoj veličini. Naravno, prikaz je iluzija. Ne možete ga dodirnuti. Zasad je, što se tiče razvoja 3D hologramskih TV-a, količina informacija koju treba obraditi da bi se stvorili hologrami zastrašujuće velika. – Do sredine stoljeća mogao bi se riješiti taj problem ako brzina prijenosa informacija s interneta nastavi rasti eksponencijalno – tvrdi Michio.
>> VIDEO Računala će moći vidjeti, mirisati, dodirivati, okusiti i čuti
>> FOTO Hoće li ovako izgledati autobusi budućnosti?
