Još nam malo fali za veliku promjenu političkog kalendara, jer
nastavimo li ovako, ubrzo će se vrijeme u Hrvata dijeliti na doba kada
smo bili ljudi i branitelje pokapali s doličnim počastima, kako i
priliči herojima, i na doba kada smo ih ponizili do razine da smo im
mrtvima oduzeli čast da na Mirogoj krenu ponosno, kao heroji, kao da ih
kažnjavamo što su stvorili državu.
Jer, Mesićeva inicijativa da se od svih mogućih rastrošnosti ove države
štedi na trenutku dok mrtve branitelje spuštamo u zemlju, kako tvrde
ovih dana u Hvidri, doista je dno dna. Ministrica branitelja odlučila
se za nomotehničko, formalno, objašnjenje rekavši da je ideja
neprovediva jer zakon govori drugačije i da želi li netko mijenjati
zakon, neka dade inicijativu.
Uzaludno sam tražio mrvicu emocije u toj birokratskoj hladnoći vrha
Ministarstva branitelja, uzaludno sam danima tražio po novinama bijesnu
reakciju nekog političkih lidera. Nigdje ni riječi, samo grobna tišina
hrvatske političke mrtvačnice. I taj trenutak valja zapamtiti ne samo
kao još jedan Mesićev ekshibicionizam, ne čak ni kao «još jednu pobjedu
partizana», premda su partizani još u ranim radovima pokazali da imaju
problema s političkom nekrofilijom.
Mržnja prema ideološkim neprijateljima bila je tolika da su nakon 1945.
doslovno preoravali upravo ona groblja na kojima su im neprijatelji
bili pokopani. Dakle, ima se odakle crpiti tradicija političke
nekrofilije.
No, velim, nije poanta ni u tome. Ono što u ovoj priči boli i budi
nespokoj jest nevjerojatna šutnja svih mogućih političkih lidera te
poruka ministrice branitelja da eto zakon sada dopušta pokope s
počastima i da, dok se zakon ne promijeni, primjena nove inicijative
nije moguća.
Glede njezina osobnog mišljenja o inicijativi mediji su prenijeli
njezino mišljenje da bi «to mogla biti tema za eventualno razmišljanje
kada bi situacija uistinu bila katastrofalna, a ona to nije». Nije,
dakle, nemoguće da se ta stvar promijeni niti da ona tu promjenu
prihvati.
Ova bizarna inicijativa u osnovi je dobar podsjetnik na sustavnost
kojom se kao u streljani ruše jedna po jedna ikona ove države, to je
podsjetnik da Titovi politički diverzanti uspješno postavljaju
eksploziv pod svaki važniji potporni stup na kojemu počiva ova sve više
«nomotehnička» država.
Ima li i jedne relacije koja nije promijenjena nakon 3. siječnja? Iste
te branitelje najprije su poput zvijeri hvatali ne bi li svakome
dokazali barem po jedno ubojstvo nedužnog Srbina pa je otvorena hajka
pod egidom «lažni branitelji» te su poput nesretnog Bešteka invalidi
morali Račanovima ministrima pokazivati proteze! Onda su generali
postali drugo ime za zločince pa su uz pomoć medija koji su zdušno
pružili svoje eskort usluge, generali medijski likvidirani poput
glinenih golubova.
Onda su Domovinski rat zapravo tretirali kao džentmenski dogovor Tuđman
– Milošević pa je postalo logično da se ne zna tko je kome agresor.
Sada imamo film o Vukovaru, gdje Siniša Glavašević više nije hrabri
heroj, sada po Vukovaru otkrivamo srpske Schindlere, a zadnjih se dana
tvrdi i to da prva žrtva balvan-revolucije nije Hrvat, već Srbin.
Sve smo, dakle, mitove srušili, svu smo povijest preorali, nemojte se
čuditi ako se sutra probudimo u zajednici balkanskih suverenih država.
Jer, ako ne uspije ova lavovska borba Ive Sanadera da pod svaku cijenu
uđemo u Europsku uniju, na drugoj je strani sve spremno za rezanje
vrpce.
Mitrovićeva Pink televizija već postavlja odašiljače po Hrvatskoj. Svi
su, dakle, grubi poslovi već odrađeni, sva je povijest promijenjena,
ostaje još samo zadnja nada: hoće li u kontranapadu ove utakmice svih
utakmica Ivo Sanader zabiti gol u 90. minuti i tako nas spasiti od
ispadanja u drugu ligu!
VRIJEME APSURDA
Besramna vremena
