Gledam u Red Carpetu najpoznatijeg transvestita na ovim prostorima Salomea. Ako je Woody Allen jednom opisao biseksualce kao skupinu koja ima dvostruko veće šanse da se dobro zabavi u subotu navečer, onda osobama poput Salomea dopišite na to još minimalno trideset posto. Njemu je dovoljno tu večer naći curu ili dečka i odmah imate grupni seks - mogućnosti za koje biste inače trebali skupiti tri osobe različitih spolova, a sa svakim daljnjim partnerom/icom kombinacije se počinju umnožavati na n-tu potenciju. E sad, sve ovo govorim potpuno svjestan da bi me neki mogli odmah proglasiti homofobom jer je odnos prema homoseksualcima (ili ako hoćete gejevima, premda mi ih je smiješno tako zvati) ovih dana ponovno postajao lakmus papir za određivanje količine primitivizma u pojedincu, a što uopće ne mora biti točno. Ako je netko, primjerice, protiv toga da se homoseksualnim parovima daje pravo da posvajaju djecu, nije nužno ni skinhead ni psihijatar Vladimir Gruden.
Ozakonjivanje imovinsko-pravnih odnosa u homoseksualnim zajednicama apsolutno je legitimno, ali njihovu želju da ulaze u klasične brakove mogu usporediti samo s apsurdnošću proizvođača vegetarijanske hrane da svojim proizvodima daju ista nazivlja kao ona u omraženoj im mesnoj industriji: tofu steak, veggie burger, mushroom kobase... Sad sam se posve nehotično upleo u diskusije koje su se posljednjih tjedana na račun ozakonjivanja homoseksualnih veza i njihovih prava vodile u „Dvoboju“, pa desetak dana kasnije u Merlićevu „Kontraplanu“. Nota bene, kod Merlića s identičnim gostima; valjda na stranu homoseksualaca ima stati još netko osim Lučina – uvijek mi je bio sumnjiv onaj glasić koji curi iz tijela grizlija – a Grudena i hadezeovca Marijana Mlinarića protiv njih. Nije mi to, velim, bila namjera, ali samo još da kažem, prije onoga što me zapravo muči, kako smo svi dovedeni u situaciju da ako imamo za postaviti nekoliko pitanja na tom planu, i još se k tomu odlučimo zafrkavati kao ja sada, možemo o sebi stvoriti sliku koja ne stoji, a ja se stvarno ne bih volio dovesti u situaciju da više nikada ne mogu pronaći stilista u ovom gradu. Dakle, jasno i glasno: nemam ništa protiv homoseksualaca, ima ih među mojim prijateljima, s nekima od njih znao sam i izaći navečer (do trenutka kada je bilo očito da će svaki morati na vlastitu stranu), a napad one sabornice, ako se dobro sjećam čak liječnice, koja je išla dotle u svojoj mržnji da je čak i svemir proglasila heteroseksualnim, smatrao sam bez ikakve ironije jednom od najgnusnijih demonstracija primitivizma i gluposti ljudi koji odlučuju o našim životima. Uostalom, da je svemir heteroseksualan, vjerujte da bi to već davno prije dotične gospođe otkrio Freud jer je taj bio malo pametniji od nje, a pronalazio je, kao što dobro znate, seksualnost u svemu. U sudoperu, u šparogi i drvenoj klompi. Možete zamisliti kako je njemu buran seksualni život bio, posvuda objekti žudnje. Ali, svemir baš nikada nije spomenuo! Osim toga, ako je svemir heteroseksualan, zašto onda Luka Nižetić, dečko koji voli nositi haljine, pjeva: „Od sreće bih zagrlio svemir”?!
Uz to, čini se da je heteroseksualnost danas u pojedinim dijelovima svijeta objektivno puno veća prijetnja za život na Zemlji. Sjetite se problema prenapučenosti. Hrane nema dovoljno za sve, cijene su visoke, zemlja je sve zagađenija, pojavljuju se ozonske rupe, pa bi možda u pojedinim afričkim zemljama upravo bilo rješenje da se pravo na vjenčanje daje isključivo homoseksualnim parovima. Barem dok problem gladi ne bude doveden u neke normalne okvire. Bob Geldof i Bono Vox, sramite se što se toga već niste sami sjetili!
Konačno da se vratim na Salomea koji sebe smatra ženom, tako izgleda, ali nije operirao onu stvar. Stvarno mi nije jasno tko osim ekshibicionista želi u krevet s takvim osobama. Ako ih privlači njegov/njezin ženski dio, zašto onda ne izaberu pravu ženu? Ako su to muškarci koji su već izabrali da ne vole žene, nego druge muškarce, što će im onda njegov ženski izgled? Nije li to sve ipak malo previše neodlučno, ha? Samo sam to htio reći.
