Tražeći brisovnicu iz HSLS-a, Dražen Budiša podsjetio je ne samo na
sebe nego i na nekadašnji te na sadašnji HSLS, na njegov “sjaj i
bijedu”. Dok jedni uvjeravaju da je traženje brisovnice kraj Budišine
političke karijere, drugi su uvjereni da je upravo to njegov novi
politički početak.
I jedni i drugi ne daju se “krstiti”, uvjeriti da je moguće i
suprotno onome što oni misle. Otkad se povukao iz politike i otišao na
selo, Budiša se u javnosti povremeno pojavi kao politički komet,
bljesne i opet nestane. I ovoga se puta pojavio i nestao, a sve
malobrojniji zainteresirani za “zvijezde repatice” ostali su zatečeni
razglabati o razlozima Budišine pojave. Kako su politički hilijasti i
suprot njima, neskloni Budiši, u njegovoj javnoj pojavi odčitali ni
manje ni više nego najavu kandidature za budućeg predsjednika Hrvatske,
a kao glavnog patrona Budišine kandidature proglasili vlasnika Školske
knjige Antu Žužula, poduzetnik je ljutito opovrgnuo da se bavi takvim
naumom.
Kani li ili ne kani još jednom pokušati postati hrvatskim
predsjednikom, Budiša nije objašnjavao. Samo je Žužul objašnjavao da ne
skuplja sponzore za Budišinu kampanju. Kao da bi potpora Budiši bila
nešto neprimjereno!? Podsjetimo li se tko je sve želio biti
predsjednikom Hrvatske – zašto bi to bilo neprispodobivo Draženu
Budiši? Zato što se povukao iz politike? Pa i Stipe Mesić, prije nego
što je postao predsjednikom, zapravo je već bio otišao u političku
penziju. Drugo je, pak, žele li “nevidljivi igrači” nekog poput Budiše
vratiti na vidjelo i u političku igru.
Da u političkoj igri i dalje namjeravaju ostati, pokazuju i “ostaci
ostataka” nekoć i Budišina HSLS-a. Uz HSP, koji je sebe doživljavao kao
tvrdi grad, a pretvorio se u ruševinu, HSLS je druga građevina koja se
već dugo urušava. Poslije izbora lucidni je Željko Pervan staru
uzrečicu “sam kao prst”, preinačio u “sam kao Đapić u Saboru”. Lako se
mogla dogoditi i inačica: sam kao Đurđa, odnosno – sam kao Čehok.
Da se to, a možda i gore, valjda ne bi zbilo nakon idućih izbora,
pročulo se da se nekadašnja Budišina stranka priprema za simbiozu s
HNS-om. Toj se mogućnosti Budiša toliko razveselio da je zatražio da ga
ispišu iz HSLS-a. Kako se ondje već odavno “priženio” bivši Budišin
“osmi povjerenik” Jozo Radoš, i preostali se iz HSLS-a valjda uzdaju da
im je budućnost s Vesnom Pusić i Radimirom Čačićem, da mogu opstati u
simbiozi poput moruzgve i raka samca.
Koliko su Đurđa Adlešič i Vesna Pusić jedna drugoj simpatične, nisu
nakon izbora krile. No, jedno je simpatija, a drugo politika. Nakon što
se nekad brojni HSLS s vremenom pretvorio u političku ubožnicu iz koje
su se svi razišli kao rakova djeca, sve je izglednija budućnost da bi
HSLS mogao postati svojevrsni rak samac. Dražen Budiša je definitivnim
političkim samcem postao kada su ga za šaku vlasti prodali “njegovi
ljudi”. Vjerovao je u njihovu čast, no njima je bila draža Račanova
vlast.
S gotovo jednakim objašnjenjem mogao je Budiša još tada tražiti da ga
se briše iz članstva HSLS-a. Već se tada mogao slutiti mogući put
HSLS-a. Budiša je pak sada valjda procijenio da je to neslavni kraj
stranke. Da i sam ne bi, barem formalno, završio u stranci gdje bi mu
stranački predsjednik mogao biti Stipe Mesić, Budiša se iščlanio. Tek
taština ili doista priprema za predsjedničke izbore?
Ako Stjepan Mesić poslije predsjedničkog mandata namjerava postati
liderom lijeve opozicije, Dražen Budiša može planirati postati
predsjednikom Hrvatske. Legitimno je i jedno i drugo. Realnije je pak
da će Mesić postati vođa lijeve oporbe. Odluči li se Budiša kandidirati
za predsjednika, podrška HSLS-a možda izostati će – jer tko zna hoće li
ga više biti.
BIJEDA POLITIKE
