Kao da stanovnicima jedne od najvećih južnoameričkih zemalja nisu bile dosta razne ekonomske krize koje su ih potresale (posljednja je trajala od 1999. do 2002.), sada cijelom Argentinom, a naročito prijestolnicom Buenos Airesom, vlada jedna naizgled bezopasna, ali vrlo neugodna i prilično ozbiljna kriza – nedostatak novca. Ne papirnog novca, nego – kovanica. Novćić od jednog pesoa (oko 1,6 kuna) zbog toga u svakodnevnom plaćanju vrijedi više od papirnate novčanice od 2 pesoa, ma koliko to neobično zvučalo. Ni s kovanicama od 50 centavosa, pola pesoa, a ni s onima od 20 i 10 centavosa, situacija nije ništa bolja.
Prodavači odbijaju prodati razne sitnice, ili zaokružuju cijenu na ne samo višu nego i nižu znamenku, samo da ne bi morali vraćati kovanice. Ulični svirači koji ovise o sitnišu moraju istaći natpis "imam sitno za vratiti", inače im nitko ne bi dao novac. Tvrtka koja upravlja podzemnom željeznicom u Buenos Airesu je početkom listopada, zbog nestašice sitniša za karte, morala dva dana putnike prevoziti – besplatno.
Pojavila se prava crna burza kovanog novca, na kojoj se papirni novac mijenja u kovani uz naknadu od 10 posto vrijednosti, što još više pogoršava situaciju. Vlada optužuje građane da prave kućne zalihe kovanica (što je činjenica, ali ih kriza na to prisiljava), a građani vladu da ne proizvodi dovoljno kovanica – premda je državna kovnica novca ove godine izbacila rekordan broj kovanica, ali to nije nimalo ublažilo krizu sitnog novca koja je sve gora i gora.
Mnogi upiru prstom u autoprijevozničke tvrtke (Buenos Aires ima oko 140 autobusnih linija, koje drži nekoliko privatnih tvrtki, a u svim autobusima vožnja se može platiti isključivo kovanicama) kao jednog od glavnih krivaca za "krizu kovanica". Naime, te tvrtke jednu rupu u zakonu iskorištavaju i vode sa strane mjenjačke poslove: mušterijama mijenjaju papirni novac u kovanice naplaćujući pri tome 3 posto od vrijednosti transakcije. U listopadu je u skladištu jedne od tih tvrtki otkrivena skrivena hrpa od 13 milijuna kovanica u ukupnoj vrijednostti od 5 milijuna pesoa. Te kovanice su zaplijenjene, a tvrtka je dobila natrag svojih 5 milijuna pesoa u papirnom novcu, što mnogi već smatraju dovoljnom kaznom. Nakon toga su vlasti savezne države Buenos Aires donijele propis po kojem će se autobusne tvrtke za preprodaju kovanica kažnjavati sa 2000 pesoa i zabranom obavljanja djelatnosti.
Argentinska nacionalna banka je na tri glavna kolodvora otvorila štandove na kojima se iznos do 20 pesoa može promijeniti u kovanice, ali redovi su užasno dugi i ljudima se ne da ćekati. Po procjenama banke, na svakog stanovnika Argentine u optjecaju je oko 125 kovanica, što je još uvijek prilično malo u usporedbi s npr. 1000 kovanica po stanovniku u SAD-u.
Mnogi ekonomisti za novčanu krizu krive inflaciju, koja je u rujnu službeno bila 8,7 posto (ali se prema procjenama stručnjaka stvarno kreće oko 25 posto). Naime, u svakom novčiću od 50 centavosa je 5,3 grama bakra i 0,5 grama aluminija, koji vrijede oko šestinu nominalne vrijednosti novčića. Međutim, u slučaju da inflacija zagalopira i prijeđe u hiperinflaciju (što je većina Argentinaca već doživljavala u životu), kovanice bi mogle postati vrednije kao metal nego kao novac. Kako kažu strućnjaci, tek obuzdavanjem inflacije mogla bi biti obuzdana i neobična kriza kovanica koja potresa Argentinu.
Za dotičnu krizu moglo bi se reći da se čak i preselila u virtualni prostor: na službenoj internetskoj stranici argentinske kovnice novca, ako odete na stranicu na kojoj bi trebala biti slika kovanice od jednog pesoa, naletjet ćete na - 404 Page not found. Ni na internetu nemaju tu kovanicu...
