Ministarstvo financija u posljednje je vrijeme u središtu zanimanja javnosti zbog mirovinske reforme i reforme u platnom prometu, a posebice zbog prijedloga proračuna za iduću godinu. U saborskoj raspravi o proračunu najviše kritika upućeno je osnivanju novih fondova za razvoj i zapošljavanje. Neki političari, ali i stručnjaci, očekuju probleme s Međunarodnim monetarnim fondom zbog osnivanja tih fondova. Zamjenik ministra financija Damir Kuštrak to, međutim, opovrgava.
- To nipošto nije u suprotnosti s MMF-om. Predstavnicima MMF-a predstavili smo svrhu i način osnivanja tih fondova. Nemaju ništa protiv. Ti su fondovi pridruženi proračunu, ulaze u javnu potrošnju, točno su im određeni izvori financiranja i o njima se izjašnjava Sabor... Prema tomu, kritike ne stoje. To više što su u financijskome planu tih dvaju fondova projekti iza kojih stoji nekoliko ministarstava. U prvoj godini dio projekata zapravo se prebacuje iz proračuna u te fondove, pa su tu djelomice i obnova, neke subvencije, dio za zapošljavanje, sredstva za otoke, vodoprivredu, a u taj će se fond ubuduće slijevati i sredstva od donacija, pomoći Europske unije za prilagodbu i slično. S obzirom na to, uvođenje fondova u biti i nije neka revolucionarna promjena.
Ako nije riječ o revolucionarnoj promjeni, čemu tolike kritike zbog osnivanja tih fondova?
- Dosad smo trpjeli žestoke kritike jer su prihodi od privatizacije išli u tekuću potrošnju, a sada smo ponovno pod paljbom, premda smo preokrenuli cijelu priču, pa prihodi od privatizacije ne služe za tekuću potrošnju. Sada su rashodi dvaju fondova uklopljeni u proračun i potpuno transparentni. Ciljano ulažemo u razvoj isključivo iz prihoda od privatizacije i djelomice iz transfera proračuna.
Zaobilazi li se osnivanjem tih fondova Riznica, postoji li opasnost od dodatnog zaduživanja države preko fondova i koliko će se novca uopće sliti u njih?
- Privatizacijski su prihodi jednokratni, plaćaju se odjednom i do njih dolazi jednom ili dvaput godišnje, ovisno o tomu što se privatiziralo. U tom smislu ti prihodi nisu bitni za funkcioniranje Riznice. Fond će imati svoj račun, neće se smjeti zadužiti više od četvrtine financijskog plana, osim u slučaju mosnoga finaciranja kakav smo imali, primjerice, kod HT-a.
Fondovi ne mogu stvarati obveze i zaduženja mimo financijskoga plana. Ministar financija po funkciji je predsjednik Upravnoga odbora, pa je zapravo infrastruktura odlučivanja ista kao i kod proračuna - plan potvrđuje Sabor, projekti su strukturirani prema ministarstvima, ne smiju se stvarati obveze itd.
Ukupno će u te fondove ući 3,6 milijardi kuna, od čega bi 2,5 milijardi kuna bili prihodi od privatizacije, a 1,1 milijarda kuna transferi iz proračuna. U fondove će se slijevati i prihodi od prodaje manjih državnih portfelja u poduzećima, a tu je i cijeli niz hotelskih poduzeća za privatizaciju.
Još nisu ostvareni planirani prihodi od privatizacije. Kako se planirate pokriti, to više što se špekulira da su zapeli pregovori s UniCreditom?
- Najvjerojatnije ćemo prodati preostalih 25 posto dionica u Splitskoj banci, čija je vrijednost oko 40 milijuna eura. Ne stoje špekulacije da je tu nešto zapelo jer je Upravni odbor DAB-a već dao suglasnost za prodaju udjela Unicredita u toj banci. No, Talijani još pregovoraju sa zainteresiranim kupcima za Splitsku banku, a među njima su Bayerische Landesbank, HypoVereinsbank i belgijska KBC banka. Očekujem da će se to pitanje razriješiti u prosincu. Uz to, očekujemo prodaju Croatije banke, a neke su banke, od navedene tri, zainteresirane za kupnju i Splitske i Croatia banke. Od prodaje Croatia banke može se očekivati 20-ak milijuna eura.
Pri kraju je i due dilligence u Dubrovačkoj banci, koji provodi bivši Regent fond. Ima nekoliko opcija koliko će država dobiti od prodaje Dubrovačke banke, što ovisi o portfelju Dubrovačke banke. Što portfelj bude čišći, to će veća biti cijena i obrnuto.
U javnosti se mnogo špekulira i o većim privatizacijama u idućoj godini, primjerice, o Ini. Čini se da su jake struje koje se protive privatizaciji naftne kompanije.
- U idućoj se godini prihodi od privatizacije planiraju na 2,5 milijardi kuna, a za privatizaciju je već praktično spremno Croatia osiguranje. Kad je riječ o Ini, potrebno je donijeti odluku o konceptu privatizacije, jer Ina ima nekoliko biznisa - plinski, naftni itd. Onim strujama koje su protiv privatizacije premijer Račan poručio je da je to određeno farizejstvo jer dok su prihodi od privatizacije bili u proračunu, svi su se trudili da ih napušu što više, a sada ih, kada su u fondovima za razvoj, proglašavaju velikima i nesigurnima, iako su tri puta manji nego u ovoj godini. Poruka je jasna - osnovani su fondovi, a prihodi su potrebni ako želimo financirati to što je u te fondove stavljeno.
Što će nakon svega biti s Hrvatskom poštanskom bankom?
- Država je ove godine u HPB uložila 200 milijuna kuna. U proračunu za iduću godinu predviđeno je 300 milijuna kuna za dokapitalizaciju HPB-a, pod stavkom izdaci za dionice i udjele u glavnici, i nismo dobili nikakve zamjerke MMF-a zbog toga.
Što se, pak, privatizacije banke tiče, to još nije posve dogovoreno. Može se očekivati da će banku dokapitalizirati neki inozemni partneri, što znači da će Poštanska banka djelomično ući u privatizaciju. Država će vjerojatno još neko vrijeme biti većinski vlasnik. No, čim neki strani partner uđe u banku, ona prestaje biti ekskluzivno državna banka.
Osobno držim da u zemlji u kojoj je više od 90 posto kapitala u bankama privatizirano, i to s jakim inozemnim strateškim partnerima, HPB s oko dva posto aktive na bankarskom tržištu ne može igrati neku bitniju ulogu, pa čak i kada je državna. Stoga smo odabrali kombinirani model dokapitalizacije, kako bi banka mogla normalno funkcionirati, i privlačenja inozemnih partnera, a čim oni uđu unutra, tu više neće biti puno petljanja - ili će banka krenuti dalje u privatizaciju, ili će strani partner otići.
Hoće li stoga Hrvatska pošta izgubiti Hrvatsku poštansku banku?
- Hrvatske pošte, prema novom zakonu, neće biti ovlaštene za platni promet, a to znači da platni promet mogu obavljati samo ugovorno u dogovoru s Poštanskom, ali i drugim bankama. Ima i ideja da se dio poslovnica ZAP-a iskoristi kao infrastruktura za Poštansku banku. Treba reći da su i neke inozemne komercijalne banke zainteresirane za tu infrastrukturu. Ima i drugih opcija, ali konačna odluka još nije donesena, osim o dokapitalizaciji HPB-a i privlačenju stranih partnera.
Može li se očekivati odgoda u primjeni platnog prometa u bankama, što priželjkuju pojedini bankari?
- Naš je stav da platni promet u potpunosti počnu voditi banke 1. travnja iduće godine, što znači tri mjeseca odgode jer treba donijeti još mnogo podzakonskih akata. U razgovoru s Hrvatskom udrugom banaka rekli smo da će tako biti, pa tako banke imaju još tri mjeseca u 2002. da se prilagode. To je zahvat koji ne mora početi 1. siječnja, može početi bilo kada.
Vlada je konačno odlučila riješiti pitanje dospjelih nenaplaćenih potraživanja, poreznih dugova. Kako to čitati u kontekstu novog proračuna?
- Poduzećima dužnicima dali smo rok 90 dana, u kojem bi se trebale postići nagodbe, pod čime se podrazumijeva kako će i uz koja jamstva dužnik platiti dospjele obveze. Svi oni koji ne reagiraju u tom roku ići će u tzv. skupni stečaj, a na taj način rješavamo problem mase blokiranih računa i nenaplativih potraživanja, koji je dugo opterećivao državnu upravu i sudstvo.
Držimo da ćemo od 23 milijarde kuna ukupnih potraživanja naplatiti oko 10 posto. Zakonom je omogućeno i da se dio toga naplati u imovini, premda su se dosad porezi mogli naplaćivati isključivo u novcu.
Koliko bi tvrtki moglo završiti u stečaju?
- Posrijedi je ukupno 19.000 tvrtki, od kojih je njih 17.000 već dugo mrtvo. Riječ je tu i o državnim tvrtkama, s područja posebne državne skrbi, koje iz različitih razloga imaju dugove, a ima i mnogo tvrtki u kojima je dugove naknadno otkrila Financijska policija.
Smisao je da se raščisti situacija u poreznim knjigama, Upravnom i Trgovačkom sudu, dakle cijela državna infrastruktura koja je operećena raznoraznim žalbama. Time će i platni promet biti mnogo čišći, neopterećen današnjim dubiozama.
Što je najvažnije u proračunu za iduću godinu?
- Rashodi ministarstava zadržali su se na razini rebalansa proračuna u ovoj godini, kao i ukupne subvencije. Plaće u državnim službama ostale su također na razini rebalansa, dakle oko 14,1 milijardu kuna - 13,6 milijardi za plaće plus oko 500 milijuna kuna za naknade za prijevoz. Plaće državnih službenika neće se smanjivati, nego će se čak koeficijenti promijeniti kako bi se ispravile neke nelogičnosti. Izdaci za mirovine bit će, pak, veći za oko milijardu kuna zbog usklađivanju s rastom troškova života.
Novost je jedna, neki bi rekli, tehnička promjena, a riječ je zapravo o suštinskoj promjeni. Proračun je, naime, razrađen do pete razine, što znači da su gotovo u tančine razrađeni rashodi i točno se zna na što će se koja kuna potrošiti. To bi trebalo omogućiti veću kontrolu, likvidnost i štednju u proračunu. Za godinu dana shvatit će se o čemu je riječ.
Nastavili smo i dovođenje posebnih stavki nekih ministarstava pod proračunsku kapu. Zbog toga smo uveli stavku vlastiti prihodi, koji čine oko 900 milijuna kuna, a uveli smo i vlastite rashode koje su ministarstva iz toga plaćale, a takvih ima kod vojske, MUP-a, Ministarstva financija itd. Jedino što nismo unijeli u proračun vlastiti su prihodi visokoškolskih ustanova, koji iznose čak 500 milijuna kuna.
Razgovarali: NENAD BACH i GOJKO DRLJAČA
