Svjetska javnost vrlo je osjetljivo reagirala na teze o očekivanom rastu cijena žitarica nakon što su požari u Rusiji uništili velik dio žita. Sama činjenica da je cijena žita u srpnju dosegla 22-mjesečni maksimum te da je bila 50-ak posto viša nego u lipnju ponukala je brojne analitičare na promišljanje raznih scenarija što se tiče budućih cijena hrane. Zasad se čini najizglednijim scenarij onaj u kojem će biti očit trend rasta cijena hrane, ali s tim da će te cijene biti izrazito hirovite.
Na cijeni u Agrokoru
Jednu od najatraktivnijih, jednostavnih, ali uvjerljivih analiza očekivanja cijena hrane pročitali smo u članku glavnog ekonomista IGD-a Jamesa Waltona. On se bavi isključivo problematikom hrane i namirnica te postdiplomskom edukacijom stručnjaka o toj temi. Posebno je zanimljivo da J. Waltona s posebnom pozornošću prate u Agrokoru, kupuju njegove analize, a dovodili su ga da drži predavanja i u Hrvatskoj te je jasno kako se slažu s Waltonovom ocjenom da će pritisci na rast cijene hrane jačati te da će tržište prehrambenih proizvoda biti izrazito kolebljivo.
U Agrokoru su, kaže nam starija izvršna dopredsjednica Ljerka Puljić, svjesni da dolazi vrijeme skuplje hrane, ali su isto tako svjesni da i kao proizvođači i kao trgovci moraju zadržati atraktivnost cijena u uvjetima žestoke konkurencije.
Waltonovi zaključci relativno su jednostavni, ali vrlo uvjerljivi: postoji cijeli niz kratkoročnih i dugoročnih razloga za rast cijena voća, povrća i žitarica te posljedično prehrambenih proizvoda. To mogu biti požari u Rusiji ili slabljenje eura kratkoročno, a klimatske promjene ili brzi rast svjetske populacije i ekonomski razvoj kao razlozi za rast cijena sasvim sigurno neće nestati preko noći. Stoga će se svi morati suočiti s činjenicom da poskupljenje žitarica, kakaa, kave... kojima smo već svjedočili nije neki prolazni fenomen već povijesni trend. Posebno je siguran izraženi rast cijena namirnica životinjskog podrijetla, mesa i jaja.
Jao siromašnima
U cijeloj priči najteže će proći siromašnija kućanstva jer ona veći postotak kućnog proračuna izdvajaju za hranu. Britanci troše 13 posto svoje plaće na hranu, a Indijci 25 posto.
Na primjeru Velike Britanije (a takva je situacija svuda u Europi) Walton je pokazao kako je u posljednjih 30 godina, ako se uzme u obzir opće kretanje cijena, hrana zapravo bivala sve dostupnija. Rast cijena hrane bio je znatno sporiji od općeg rasta cijena. Walton je primijetio da je u 252 od 360 mjeseci inflacija cijena hrane bila niža od opće inflacije. Tek odnedavna, napisao je Walton, taj se trend preokrenuo, a čini se da autora ne bi iznenadilo kad bi taj novi trend potrajao kao i prethodni. U zadnje tri godine cijena mlijeka, sira, ulja, masti, voća, šećera, kave... rasla je oko 30, pa i više posto. U Britaniji praktično nema značajnog prehrambenog proizvoda koji u spomenutom razdoblju nije poskupio za dvoznamenkasti postotak.
Usto, Walton je uvjeren da će tržišta ubuduće biti vrlo volatilna, drugim riječima – ćudljiva. Ponašanje robnih burzi samo je po sebi teško predvidivo. A u uvjetima sporog rasta cjenovni rat za potrošače podgrijavat će tu ćudljivost u maloprodaji.
Velikogoričan56 Proslo je vrijeme kad se poljoprivreda uzgajala na seljacki nacin da bi danas imao profita moras imati izvanrednu zemlju-plodnu fertilizatore, moras znati u vezi agronomije, ekonomije i biti izvanredan manager. inace nema profita.