Bivši ministar gospodarstva Đuro Popijač u Vladi Jadranke Kosor nakon odlaska iz politike posvetio se biznisu s jabukama, a sada se vraća na scenu i preuzima vodeću poziciju u posrnuloj Petrokemiji Kutina. Njegovo imenovanje, koje je podupirao dio Vlade, ovih je dana CERP i službeno potvrdio.
Okupiti zainteresirane
Kako nam je u razgovoru rekao predstavnik radnika Petrokemije Željko Klaus, njegov je stav neutralan, nije protiv imenovanja Popijača, ali ponavlja da žele osobu koja će napokon provesti restrukturiranje na pravim temeljima. Odnosno, koja će prije svega smanjiti troškove nižim cijenama, a ne smanjivanjem broja zaposlenika.
Takav cilj nije nov, znajući da godinama ta kompanija plaća puno višu cijenu za plin od tržišne, u omjerima od 15 do 30 posto te im taj trošak predstavlja više od 50 posto ukupnih troškova, a puno je viša i cijena koja se plaća za transport. Primjerice, dok se u Austriji za 1000 kubnih metara plaća cijena transporta od pet dolara, u Sloveniji osam dolara, kod nas je ta cijena čak 24 dolara. Đuro Popijač bi, dakle, trebao biti taj koji će sjesti s predstavnicima Ine i PPD-a, kao najvećim dobavljačima plina, i dogovoriti nižu cijenu, a isto zatražiti i od Plinacra za transport. Popijač je prije pet godina govorio da Petrokemiju ne treba prodavati, no tada su rezultati poslovanja još bili obećavajući.
Danas je ta kompanija na rubu preživljavanja i neophodan joj je strateški partner, što Vlada ne osporava, samo je pitanje ima li više uopće interesa. Odabir novog vodstva Petrokemije neće napraviti čuda, jer u slučaju da se kredit HBOR-a kao i posljednja dokapitalizacija od države proglase potporom, mogle bi nastati velike prepreke i Vladi i potencijalnom ulagaču. Posljednju riječ dat će ipak Europska komisija, a nakon što joj se predstavi program restrukturiranja kutinske kompanije. Da se odobrio ulazak PPD-a u Petrokemiju, za što je ponuda okončana krajem godine, možda bi i se i problemi brže rješavali.
No, Vlada se čak nije ni izjasnila zašto ugovor nije produljen, a još manje zašto PPD nije poželjan partner, iako se dugo smatrao logičnim ulagačem s obzirom na to da je i najveći vjerovnik Petrokemije s potraživanjima od oko 400 milijuna kuna.
I drugi su o njoj ovisni
Nešto manja potraživanja ima Ina, koja je svojedobno isto imala interes za ulazak u Petrokemiju. Tema Petrokemije trebala je već biti na sjednici Vlade, no i to je odgođeno. A s čekanjem kompanija o kojoj ovisi gospodarstvo tog kraja, ali i poslovanje drugih tvrtki poput Luke Šibenik ili HŽ Carga, tone u sve veću propast. Zbog izraženog stajališta Vlade da Petrokemiji treba strateški partner, barem je jasno da na tu kompaniju računaju, što bi i trebalo biti logično računa li se da nam je prehrambena industrija važna. A upravo je Petrokemija važan proizvođač mineralnih gnojiva, čija je potražnja manja, ali bi i mogla porasti s obzirom na manje porezno opterećenje od početka ove godine. Prije četiri godine bilo je nekoliko interesa ulagača za Petrokemiju, no već i tada izražavali su sumnju u dugoročan opstanak. Sada bi mogli samo uz jasan cilj.
>> 'Ne vidim nijedan razlog da država kao vlasnik izbjegava privatizaciju tvrtki'
dakle kao ministar gospodarstva nije poduzeo baš ništa,ali baš ništa da se petrokemiji omogući normalan rad kroz normalnu cijenu plina.Zašto bi itko i pomislio da su mu sad namjere drugačije??