Još jednu kriznu godinu Allianz Zagreb završio je sa snažnim rastom dobiti, koja je najveća od početka poslovanja u Hrvatskoj. Bruto dobit 2009. godine od 58,1 milijun kuna čak je 144 posto veća nego 2008., što mogu ponajprije zahvaliti politici rezanja troškova, ali i dobrom pozicioniranju investicijskog portfelja. Čelnik Allianza Boris Galić smatra, ipak, da industriju osiguranja na našem tržištu karakterizira prevelika usitnjenost, strukturna neprofitabilnost te nerealne cijene koje donose gubitke, koliko god to klijentima bilo teško čuti. 'Imamo iznadprosječno dobre klijente koji znaju da premiju treba platiti, kao što i mi znamo da štetu treba isplatiti' – sažeo je Galić modus poslovanja tvrtke koju vodi, a koji im je i omogućio da rastu u godinama tržišne katarze. Osim premijom i dobiti, ono što je za društveno odgovornu tvrtku iznimno bitno – i brojem zaposlenika koji se lani povećao za 21.
S obzirom na nepopularne poteze koje Vlada povlači, možemo li i kada očekivati optimizam?
– Mjere možda nisu popularne, ali su važne i predstavljaju korak u pravom smjeru. Nadamo se da će ih Vlada uspjeti provesti. Naravno da nas najavljeno ukidanje poreznih olakšica na životna osiguranje ne veseli, jer je riječ o poticaju dugoročne štednje građana. Ipak, smatram kako porezna olakšica nije primarni i jedini razlog zašto netko ugovara policu životnog osiguranja. Ako do ukidanja i dođe, nadamo se da će se poštovati dobra europska praksa te da se mjera neće primjenjivati retroaktivno. Treba naglasiti kako optimizam neće doći negdje izvana, on je u svakome od nas. Mi se moramo postaviti tako da vjerujemo da će biti bolje i aktivno raditi na tome.
Unatoč za osiguravatelje iznimno teškoj godini, lani ste ostvarili zavidan rast dobiti. Čemu to možete zahvaliti?
– Prošla godina bila je iznimno teška i zadovoljni smo rezultatom koji smo postigli, posebno ostvarenom dobiti. U našem poslu uvijek su tri bitna faktora; odnos između šteta i premije, odnosno tehnički rezultat, upravljanje troškovima, koji obuhvaća plaće, provizije, marketing i sl., a treći je element investicijski rezultat, koji je u prošloj godini bio iznimno dobar. Važno je što smo u sva ta tri faktora poslovali pozitivno. Najveći je pritisak i dalje na omjer između šteta i premije. Isto tako, u krizi se vrlo često događa da se povećava broj problematičnih šteta, odnosno raste broj prijevara. No, i u segmentu šteta dobro smo poslovali, a to možemo zahvaliti prije svega dobrom portfelju i kvalitetnim klijentima.
Mislite li da ćete takve rezultate moći zadržati i ove godine?
– U ovoj godini jedan će faktor sigurno biti manje povoljan, a to je investicijski rezultat, i to zbog smanjenja kamatnih stopa na depozite. U prošloj godini u tom segmentu imali smo iznimno povoljnu situaciju na tržištu, ali u ovoj godini ne možemo očekivati tako ugodna iznenađenja. Situacija se promijenila, ali mi ćemo i dalje zadržati konzervativnu politiku ulaganja, koja je primjerena osiguravajućem društvu. Znatne uštede u troškovima koje smo počeli ostvarivati još u prošloj godini i u ovoj nam godini donose lijep rezultat uz vrlo solidan portfelj. Fokus će u 2010. i dalje biti na zadržavanju kvalitete portfelja i još boljem upravljanju troškovima. Dakle, za ovu smo godinu optimistični, ali nije vrijeme za davanje pretjerano ružičastih prognoza.
Što je s konkurencijom? Jasno je da nećete govoriti o imenima, no što očekuje branšu?
– Svi koji prate našu branšu jasno vide da dobar dio industrije nije profitabilan i mislim da tu nije riječ samo o pojedinačnim situacijama i jednoj lošoj godini, nego da ima mnogo strukturne neprofitabilnosti. Ona je posljedica usitnjenosti našeg tržišta, velikoga, možda i prevelikoga broja osiguravateljskih kuća i nekih ponašanja na tržištu koja nisu uobičajena u drugim biznisima. Konkretno, mislim na prodaju osiguranja po cijenama koje sigurno donose gubitak. Dok god budemo imali takvu situaciju, većina industrije bit će u minusu. To nije dobro, no, s druge strane, možda je bolje da imamo neku radikalnu situaciju kako bi se stvari raščistile.
Zar strani vlasnici i dioničari ne pritišću društva koja posluju u Hrvatskoj?
– Ne bih pravio veliku razliku između domaćih i stranih vlasnika. Postoje domaći vlasnici koji i te kako dobro znaju upravljati svojim kompanijama, a tu ne govorim samo o osiguranju. A isto tako, ako je riječ o stranom vlasniku, ne znači nužno da uvijek vuče najpametnije poslovne poteze. Činjenica je da firme koje su trenutačno vrlo male nemaju u prvome planu profitabilnost, nego pokušavaju doći do nekakvog volumena prihoda. Naravno da je danas kad tržište pada jako teško doći do toga. Ako sada ostvarujete rast, vrlo vjerojatno ne dolazite do najzdravijeg dijela biznisa jer svatko čuva ono što je zdravo, a otpušta ono što je manje zdravo.
Kakva je situacija u životnom, a kakva u neživotnom osiguranju?
– Ova će godina biti teža, ali može se reći da smo se "navikli" na novu realnost. Ono s čime smo vrlo zadovoljni jest to što su građani nastavili osiguravati svoju privatnu imovinu, tu nije došlo ni do kakvih poremećaja, dapače, imamo i rast. Što se tiče segmenta motornih vozila, logično je da uz ovako nisku prodaju novih automobila premija pada. Osobito se to odnosi na premiju kaska. No, možda je i bolje tako, jer je cjelokupno tržište kaska neprofitabilno. Autoodgovornost također stagnira i to je trend koji će se nastaviti. U korporativnom segmentu mnogo klijenata ima problema s likvidnošću te, u želji da racionaliziraju sve moguće troškove, smanjuju i troškove osiguranja. Kada se sve uzme u obzir, procjenjujemo da će neživot zabilježiti pad od tri do pet posto na godišnjoj razini.
U životnim osiguranjima vrlo je teško davati konkretne prognoze. Mi smo prošle godine imali znatan pad premije, koji je bio posljedica smanjenja kreditne aktivnosti banaka. Međutim, u klasičnom osiguranju života imali smo rast veći od sedam posto. Većina ljudi ipak se vrlo racionalno ponaša, postupaju pametno i ne odustaju od životnog osiguranja koje im dugoročno znači financijsku sigurnost, a kratkoročno im raskid police donosi vrlo malo. Mislim da ćemo svi biti zadovoljni ako u ovom segmentu tržište potkraj godine bude na nuli. Zasad, nakon tri mjeseca, mi rastemo tri posto, dok tržište bilježi pad od oko dva posto.
Hoće li kriza donijeti okrupnjivanje tržišta?
– Kriza će potrajati još neko vrijeme, a za sada svi pokušavaju preživjeti. Sigurno je da se u krizama mnogo više razgovara i razmišlja o suradnji. I u osiguravateljskoj je branši tako, no da bi se moglo okrupnjivati, treba se imati što za okrupniti!
Ali, potrebno jest...
– Pa, ja mislim da jest. Sigurno će jedan dio kuća razmišljati o tome žele li nastaviti poslovati. Ali, hoće li ih netko htjeti kupiti, to je već drugo pitanje. Činjenica je da je poslovanje s ovolikim brojem osiguravatelja na tako malom tržištu kao što je hrvatsko dugoročno neodrživo.
Mislite na male osiguravatelje?
– Da. Naime, na našem tržištu ipak ima nekoliko osiguravajućih grupacija koje imaju određenu masu i koje u ovom trenutku za to nisu zainteresirane. Što se Allianza tiče, sigurno, naša je pozicija tu uvijek bila poznata – organski rast.
Kakve su mjere štednje u Allianzu? Jeste li otpuštali zaposlenike, smanjivali plaće, stopirali investicije...?
– U 2009. godinu krenuli smo s minusom većim od dva milijuna eura koji je bio posljedica uvođenja nameta HZZO-a. Odmah smo reagirali kako bismo nadoknadili taj trošak. Prvo smo štedjeli na nekim manje važnim troškovima. Što se tiče zaposlenika, naša je politika bila da pogledamo jesmo li zaista dobro organizirani i jesu li nam potrebne sve razine upravljačke strukture. Tako smo, primjerice, smanjili broj direktora.
Smanjenja broja zaposlenika uvjetovanog samom krizom nije bilo – ni u prodajnoj mreži, ni u središnjici naše kuće. Allianz je u 2009. imao više zaposlenih nego u 2008., što mislim da dovoljno govori. Kad su u pitanju investicije, smanjili smo ih u odnosu na ono što smo bili planirali prije nego što je kriza počela, primjerice broj novootvorenih prodajnih mjesta nije bio na razini koju smo prvotno planirali. Ali, u ovoj smo godini to počeli sustizati; aktivno otvaramo nova prodajna mjesta i zapošljavamo ljude.
Što je s osiguranjem financijskih gubitaka?
– U ovom slučaju govorimo o osiguranju kredita. U Hrvatskoj imamo određeni broj snažnih bankarskih institucija, bankarsku industriju koja je vrlo profitabilna i osiguravateljsku industriju koja nije profitabilna i razmjerno je slaba. Banke imaju interes da višak svog rizika po rizičnijim kreditima, kao što su, primjerice, autokrediti, s nekim podijele. Hrvatska osiguravateljska industrija nema taj kapacitet i znanje koje banke imaju u upravljanju kreditnim rizicima. Mi sa zadovoljstvom prepuštamo bankama da upravljaju rizicima koje poznaju bolje od nas. Točno je da se Allianz u svijetu bavi osiguranjem financijskih gubitaka, ali na jedan drukčiji način, ne osiguravajući individualne kredite, nego cijele portfelje. Onda tim rizicima možete upravljati.
Koliko su ugovora osiguranici u krizi prijevremeno raskinuli? Kako se nosite s problemima naplate?
_ Broj prekida osiguranja, a tu govorim o imovinskim, pa čak i kasko policama, nije se znatno povećao. Međutim, sve je veći broj ljudi koji imaju teškoća s plaćanjem polica. Što se tiče životnih osiguranja, čim je kriza počela i "ušla" u glave hrvatskih građana, došlo je do određenog povećanja broja upita za raskidom polica. No, s obzirom na to da imamo mlad životni portfelj, uložili smo trud i objasnili klijentima da je raskid police danas neisplativ i za njih i za osiguravajuće društvo. Ponudili smo im mogućnost da smanje rate, produže police... Ljudi uzimaju i pozajmice, što je uvijek postojalo, ali danas je toga više. U najvećem broju slučajeva ipak nastavljaju otplatu. Ono što kažemo ljudima, a katkad im to nije drago čuti, jest da kupnjom životnog osiguranja ulazimo u dugoročni odnos u kojem se mi odričemo nekih kratkoročnih koristi, ali i oni. Krenuli su na jedan put koji u našoj firmi u prosjeku traje 22 godine i trebaju ustrajati. Jer, ovo nije prva kriza, a nije ni posljednja. U sljedećih 20 godina bit će ih još, u to nema sumnje. Što se tiče problema s naplatom prema korporativnim klijentima, i dalje smo relativno zadovoljni. No, sve je više prijedloga za kompenzacijom, zahtjevima odgoda... U Hrvatskoj tu imamo vrlo kreativna 'rješenja' koja su se razvijala tijekom desetljeća. Ali, imamo iznadprosječno dobre klijente koji znaju da premiju treba platiti, kao što i mi znamo da štetu treba isplatiti.
