Hoće li i mediji u Hrvatskoj početi naplaćivati sadržaje na internetu, najzanimljivije je do sada predavanje prvog dana Weekend Media Festivala u Rovinju. Pod temom "Besplatno ili s pretplatom" (Free or Fee) o ovom vrućem pitanju raspravljali su Boris Trupčević (Styria), Tomislav Wruss (EPH), Branko Čakarmiš (Pop TV) i Dejan Ljuština (Deloitte).
Pitanje je potaknuto cijelim nizom raznovrsnih primjera naplate sadržaja na portalima u Americi, Velikoj Britaniji, ali i mnogim drugim zemljama, nedavno i u Slovačkoj, gdje se cijeli niz portala odlučio za neki od načina naplaćivanja.
Priča o naplati sadržaja na internetu postojala je i prije 15 ili 20 godina u Americi kada se internet tek počeo širiti. Tada su tiskani izdavači pokušali napraviti pretplatu, ali se od toga brzo odustalo i izdavači su odlučili sav sadržaj na internetu objavljivati besplatno, što je bila pogreška. To je trajalo desetak godina, a onda je bilo sve manje novca, a stigla je i kriza. Potom se pojavio Murdoch i rekao da to ne može biti tako i počele su se uvoditi naplate, a prvi rezultati bili su poražavajući. New York Times izgubio je veliku publiku, a to nije uspio nadoknaditi pretplatom.
Iako dosadašnji modeli i nisu polučili blistave ili barem financijski isplative rezultate, mnoge medijske kuće uvode neku varijantu naplate ili pretplate ili barem vrlo ozbiljno o tome razmišljaju. Tako je i u Hrvatskoj, što se i potvrdilo na okruglom stolu o toj temi:
– Naplaćivat ćemo sadržaj po principu Wall Street Journala. Naplaćivat ćemo kvalitetniji, ekskluzivniji sadržaj, ali nećemo imati "taksimetar" kao New York Times – najavio je Tomislav Wruss, EPH-ov direktor medija, misleći pri tome na portal Jutarnjeg lista.
Ne mislimo korisniku naplaćivati sadržaj nego ga nagrađivati
Na upit hoće li i Styria, vlasnik Večernjeg lista, 24sata i Poslovnog dnevnika, pokrenuti neki model naplate sadržaja na svojim portalima, Boris Trupčević, direktor Styrijinih izdanja u Hrvatskoj, odgovorio je:
– I EPH i mi na razini smo eksperimenata, no sigurno nećemo ići u naplatu sadržaja i "pay-wallove". Kada Murdochova ekipa otkrije tajni recept, pridružit ćemo se tome.
Priča iz Slovačke je represivna, "malo smo se naljutili pa se udružili i sada ćemo se osvetiti", a kome – korisniku. Dugoročno to nije održivo.
Idemo u smjeru uključivanja publike, ne mislimo naplaćivati sadržaj nego nagrađivati korisnika. Uopće nismo posebno fokusirani na naplaćivanje sadržaja, više da ono što imamo, našu publiku dovedemo do neke druge transakcije, da korisnicima ponudimo usluge ili servis ili neku transakciju koja je usmjerena prema našem oglasnom klijentu. Tu je potencijal. Načini ne moraju nužno proizlaziti iz frustracije, a baš je iz frustracije proizašla ideja o naplati sadržaja.
U raspravi se posebno komentirao primjer New York Timesa, koji je još 2005. počeo naplaćivati sadržaj na svom portalu. Prezentaciju o tome održao je Mislav Malenica iz tvrtke Knopso, koja i sama razvija mogućnosti vrednovanja interakcije korisnika.
Muke po New York Timesu
– Prvi model naplate New York Timesa posve je propao, od golemog broja od 13 milijuna korisnika bili su spali na 227.000 pretplatnika. Izgubili su tako čak 90,9 korisnika kojima nisu mogli prikazivati oglase i na kraju su odustali od tog modela. Lani su pak pokrenuli novi sustav "Pay-walla", u koji je navodno uloženo 40 milijuna dolara, model se svodi na to da je prvih 20 članaka u datom mjesecu besplatno, a nakon toga, želite li nastaviti čitati, trebate platiti. Model je odmah dočekan na nož jer se naplatu moglo zaobići na više načina, primjerice brisanjem "cookieja". Ali to mu i nije smisao, s poslovne je strane briljantan jer ima tri skupine korisnika. Oni koji će platiti odmah, oni koji će platiti s vremenom i oni koji neće platiti nikad. Oni koji će platiti, odnosno lojalni korisnici kojih je jedan do tri posto, oni će dobiti sav sadržaj, brzo i jednostavno. Učestalim korisnicima ili tzv. heavy userima, kojih je 20 posto, a koji se ne mogu odlučiti dat će da okuse sadržaj, ali i poručiti da postoji granica. Prvi mjesec možda neće platiti, ali, ako vole te novine, u jednom trenutku će platiti. A treća skupina su oni koji su rekli da nikad neće platiti nijedan digitalni sadržaj – objasnio je Malenica u svojoj prezentaciji, a jedan od njegovih zaključaka jest da novinski izdavači gubitak od naklade neće uspjeti nadoknaditi oglašavanjem na webu.
Oglašavanje na internetu u RH rast će još najmanje 5 do 10 puta
– Kažete da novine gubitak neće uspjeti nadoknaditi oglašavanjem na webu. Ali oglašavanje će se kao i mediji također mijenjati i tu je velik prostor za sve izdavače.
Novca na internetu bit će sve više, kod nas će to rasti još najmanje 5 do 10 puta. To je sretna vijest za print-izdavače jer mi držimo najveći dio "traffica". Tu smo jači od televizije – replicirao je Trupčević te dodao:
– Priča o arogantnim izdavačima više je priča iz Amerike. U Hrvatskoj nemamo problema s korisnicima. Korisnika imamo više nego ikada, točnije više od dva milijuna korisnika zajedno imaju Styrijini brendovi u Hrvatskoj. Da, ti korisnici mogu pogledati i druge portale, ali oni su danas bili kod nas.
Dejan Ljuština iz poznate konzultantske tvrtke Deloitte govorio je o važnosti relevantnih istraživanja o navikama korisnika na internetu i njihovim potrebama.
– Korisnici koriste više kanala. Dok se gleda utakmica, istodobno se i "chata", pišu se blogovi. I nužnost je svake medijske tvrtke da bude pristupna na što više takvih uređaja i kanala.
Branko Čakarmiš sa slovenskog Pop TV-a pokupio je pohvale jer su portali te televizije profitabilni iako nema naplate sadržaja.
– Danas smo svi u nekoj fazi traženja partnerstva prijateljstva na internetu. Čini mi se kao da lovimo neke nove klince. Svi su naši portali besplatni, ali ne objavljujemo sadržaj s televizije i na webu nego su nam portali više kao produžetak ponude. Na televiziji nemamo emisije o vrtu, ali imamo web-stranicu o tome – kaže Čakarmiš, koji ističe da je u današnje vrijeme, kada se puno prepisuje na portalima, pravo vrijeme za istraživačko novinarstvo i kvalitetne novinare.
Za internetsko oglašavanje u Hrvatskoj godišnje 18 milijuna eura
Tomislav Wruss ističe i da je pogrešan stav da na internetu nema novca i da je sve besplatno.
– Web nije besplatan. Oglašavanje na webu izuzetno je jako. Pogrešan je stav da nema novca na webu bez uvođenja naplate sadržaja. Procjenjuje se da se na internetsko oglašavanje u Hrvatskoj potroši oko 18 milijuna eura na godinu, a živimo na pretpostavci da je televizija pojela cijelo oglašavanje. Da, točno je da oglašavanje na televizijama možda čak i raste, procijenili smo da godišnje u Hrvatskoj ode 100 milijuna eura na TV-oglašavanje. Dakle, novca ima, a onda nam iz agencija kažu da novca nema.
Problem u naplati sadržaja je u motivu, drži Trupčević, koji kaže da medijska industrija tom problemu pristupa iz prizme gubitaka, iz silne želje da se nešto nadoknadi.
– To je djetinjast način razmišljanja. U budućnosti je jedina perspektiva koja može uspjeti ona koja će biti orijentirana isključivo na korisnika – zaključuje Trupčević.
Vi iz VL i ostali: Samo promislite koliko ljudi čita VL na netu, koliko je već sve to natrpano reklamama koje debelo naplaćujete, koliko bi u slučaju naplate sadržaja izgubili i korisnika, a samim time i prihoda od oglašavanja Jer, nitko nije lud plaćati reklamni prostor za nekoliko tisuća čitatelja...... Neka vam negativan primjer bude JL koji objavljuje članke do pola, uvjetuje komentiranje članstvom na faceu i sl.......