Ministar gospodarstva Đuro Popijač posljednjih se dana otvara prema javnosti te sve češće komentira teme i zbivanja iz svoga resora. U intervjuu za Večernji list ministar je, razumljivo, izbjegao odgovoriti na pitanje kakav je alternativni plan za brodogradnju, ali otkrio je da se radi na mirovinskoj reformi pa treba očekivati odluke o produljenju radnog vijeka za žene i drukčije reguliranje mirovinskih prava. Proučavaju se i kriteriji za subvencioniranje kraćeg radnog tjedna.
Hoće li i drugi krug privatizacije brodogradilišta uspjeti? Što je alternativni plan?
– Drugi je krug privatizacije nastavak procesa restrukturiranja brodogradilišta kakav je dogovoren s Europskom komisijom još 2008. godine. Ono što smo učinili pripremajući drugi krug su određena bitna poboljšanja upravo kako bi privatizacija uspjela. Dogovorili smo i znatno smanjili ukupne troškove restrukturiranja. Isto tako, velik broj nejasnoća iz ponudbenih dokumentacija, što je u prvom krugu bila jedna od glavnih zamjerki, detaljno smo objasnili. Održan je niz sastanaka s upravama škverova i sa sindikatima na kojima smo slušali i prihvaćali sugestije socijalnih partnera. Isto tako, nezaobilazna tema razgovora s veleposlanicima zemalja koje su brodograđevne velesile bila je upravo brodogradnja, što je i rezultiralo odlaskom tima u neke zemlje kako bi im se predstavila mogućnost i potencijal hrvatskih brodogradilišta.
Može li se reći da vas je premijerka Kosor angažirala kako biste joj pomogli da zatvori škverove?
– Premijerka Kosor sigurno me nije pozvala u Vladu da zatvorim brodogradilišta. No, ako i govorimo kroz prizmu brodogradilišta, svojim angažmanom u Vladi sigurno ću pridonijeti rješavanju problema hrvatske brodogradnje koje je godinama odgađano. Svi smo mi u Vladi svjesni da sadašnje okolnosti globalne financijske i ekonomske krize ne pomažu ovom procesu. Jednako tako, svjesni smo da je restrukturiranje brodogradilišta nešto što moramo napraviti, i to ne zato da bismo ispunili uvjete za ulazak u Europsku uniju, već zbog sebe samih. Kada bi cilj ove vlade bilo zatvaranje brodogradilišta, uvjeravam vas da ne bismo ulagali toliki napor u privatizacijskom procesu.
Pripremate li izjednačavanje radnog vijeka za žene i muškarce?
– Sukladno odluci Ustavnog suda RH kojom odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju kojima je uređeno ostvarivanje prava na starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu prestaju vrijediti 31. prosinca 2018., potrebno je izjednačiti uvjete navršenih godina života za muškarce i žene za stjecanje prava na starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu. Znači, ta obveza postoji i potrebno je pronaći način da se ona provede. Tako je, na primjer, jedno od mogućih rješenja da se uvede prijelazno razdoblje od, primjerice, 10 godina u kojima bi se svake godine postupno podizala dobna granica za 6 mjeseci. Nakon proteka prijelaznog razdoblja, uvjeti za stjecanje prava na starosnu mirovinu za žene izjednačili bi se s uvjetima za muškarce.
Hoćete li smanjivati prijevremene mirovine?
– U kontekstu tog pitanja treba naglasiti kako imamo nisku stopu zaposlenosti radno aktivnog stanovništva koja je na razini oko 55 posto, dok ona, primjerice, u Austriji iznosi više od 70 posto. Pritom ističem i podatak da je prosječna dob naših umirovljenika kada odlaze u mirovinu 57 godina, s prosječnim radnim stažem od 27 godina. Ove činjenice upućuju na potrebu pronalaženja rješenja za stimuliranje ostanka u svijetu rada. Treba na najmanju moguću razinu svesti praksu da se višak zaposlenika rješava umirovljenjima. Naravno, pri tome treba voditi računa o dostojanstvu radnika i pravednoj plaći kako bi i sami radnici bili motivirani za što dulji rad.
Zašto nije riješen problem premalih mirovina prvih umirovljenika iz drugog stupa? To je malen broj ljudi i sitan novac za ispravljanje očite nepravde?
– S obzirom na problem niske razine do sada ostvarenih mirovina iz obaju obveznih stupova mirovinskog osiguranja, u tijeku je analiza odgovarajućih pokazatelja. Namjera je odabrati odgovarajući model rješenja za poboljšanje II. stupa mirovinskog osiguranja. To će zahtijevati izmjene određenih zakona i vjerojatno dodatna financijska sredstva u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju.
Hoćete li dodatno intervenirati na tržištu rada? Smanjene su naknade za nezaposlene, ali nitko se ne koristi subvencijama za skraćeni radni tjedan?
– Hrvatsko je tržište rada specifično i ima strukturnih problema u sklopu kojih je nepodudarnost ponude i potražnje izravno utjecala na nisku stopu zaposlenosti. Smanjenje naknada gotovo da i nije imalo utjecaja na iznos naknade za vrijeme nezaposlenosti jer su bez posla uglavnom ostajali radnici u radno intenzivnim sektorima kojima se uglavnom isplaćivala minimalna plaća. Što se tiče Zakona o potpori za očuvanje radnih mjesta, koji unatoč jakoj promidžbi nije ostvario očekivani učinak, izrađena je komparativna analiza učinaka sličnih mjera u državama članicama Europske unije. Ona će nam koristiti za prijedlog izmjene propisanih kriterija za ostvarivanje ovih potpora s ciljem omogućavanja ostvarivanja potpora većem broju poslodavaca, osobito u radno intenzivnim sektorima. Ovim poboljšanjima želimo postići da poslodavci prepoznaju svoj interes i maksimalno iskoriste potpore. U ovoj godini za tu je svrhu predviđeno 105 milijuna kuna.
U drugom dijelu godine očekuje se nastavak privatizacije. Što će država prodavati, koje tvrtke? Slijedi li privatizacija HEP-a?
– Očekujem da će uslijediti promjene u načinima upravljanja državnom imovinom, koja je razasuta po različitim tijelima i institucijama. Što se tiče privatizacije, država mora u maksimalnoj mjeri očistiti svoj udio u društvima u kojima nema većinsko vlasništvo. Uz to, svjesni smo da struktura portfelja HFP-a nije baš najatraktivnija, što je vidljivo iz više pokušaja bezuspješne privatizacije pojedinih društava. Kao što sigurno znate, Vlada je najavila osnivanje agencije za upravljanje državnom imovinom. Trenutačno se ne razmatra privatizacija HEP-a.
Kako gledate na kritike da ste produžena ruka HUP-a, da ste nestali i ulaskom u Vladu zaboravili na sve za što ste se dosad zalagali?
– Ministar nije i ne može biti produžena ruka ni jedne vanjske organizacije ili skupine. S HUP-om surađujem jednako kao i sa svim drugim gospodarskim organizacijama. Nisam nestao, a ni zaboravio što sam govorio i za što sam se zalagao: povećanje gospodarske aktivnosti, poticanje konkurentosti nacionalnog gospodarstva, kao i stalna borba za poboljšanje uvjeta poslovanja i rada u hrvatskom gospodarstvu. To su isti oni ciljevi koji me vode i na mjestu ministra.
Cijeli intervju pročitajte u Večernjakovom prilogu Obzor
Nema poboljsanja za radnike u Hrvatskoj dok ove kao sto je Popijac ne objesimo kao klasne neprijatelje i provedemo nacionalizaciju svega i vratimo samoupravljanje. Zivio Drug Tito! Zivio drug Kardelj! Smrt kapitalizmu!