– Sa 18 godina sam, po povratku iz vojske, otvorio prvu tvrtku – Insako, koja je danas srednje velika tvrtka – distributer robe široke potrošnje. Nisam znao čime ću se točno baviti, pa sam izabrao ime koji ništa ne znači, čudno zvuči, a može značiti svašta. Prvi ozbiljni poslovi bili su najam, servis i prodaja aparata za zabavu. Fliperi, konzole za videoigre, poker-mašine. Najbolji prijatelj, koji je u Insaku i danas, bio je prvi zaposlenik. Posao je dobro krenuo, radili smo i danju i noću, ali sve je to bila igra – prepričava za Poslovni dnevnik Saša Cvetojević, direktor tvrtke Insako d.o.o. i bivši član Upravnog odbora HZZO-a te član CRANE-a, kako je postao uspješan poduzetnik.
– Sve što sam zaradio ulagao sam u posao. Prvi kombi bio je stari VW. Star već tada kao i ja, 20 godina. Izdržao je kod nas nekoliko godina. Kvario se često, običavao je to napraviti usred špice u prometu. Nije ga bilo lako gurati, punog robe. Ali sve to me je beskrajno veselilo. Pa je došao prvi novi kombi. Činio se kao najskuplja stvar na svijetu. I bio je. Najskuplja stvar koju sam tada posjedovao. I danas najskuplje što imam u vlasništvu je tvrtki. U poslu. Uvijek su kamioni skuplji od automobila koje vozim. Iako sam odnedavno u novoj kući, i dalje zgrada i objekti firme vrijede puno više. I to je jedno od pravila. Skup osobni auto i jeftin poslovni ne idu skupa. I obratno. Prodavači priče, bez stvarnog pokrića, danas teže prolaze nego ikada. Bar kod mene – nastavlja svoju priču.
Kaže da mu novac nikada nije bio motiv. Motiv mu je, naime, bila pobjeda ili, kaže, bar dobra utakmica.
– Već tijekom fakulteta bilo je jasno da je Insako dovoljan za lijep i dobar život. U materijalnom smislu. No mene su i dalje "napadale" ideje. Pa sam nagovorio mamu na otkaz s odlično plaćene pozicije. Otišla je bez kune otpremnine, vjerujući svome sinu da on ima nešto što će njoj omogućiti još 15-ak godina rada do mirovine u nekoj drugoj, poticajnijoj okolini. Uložio sam u otvaranje privatne ljekarne, kapital je bio moj, majka je bila nositelj djelatnosti. Ja, kao ekonomist, ni tada ni danas nisam mogao ući sam u taj posao. Nakon prve ljekarne išla je druga pa onda ustanova. Sve je završilo 2008. godine kada je u ljekarništvo ušla Atlantic grupa. Dijelom i mojom zaslugom, na što sam i danas ponosan, te preuzela i moje ljekarne – kaže Saša Cvetojević.
Cijelu njegovu priču pročitajte ovdje.
Cvetojević: Sa 18 sam otvorio prvu tvrtku, motiv mi nije bio novac
– Već tijekom fakulteta bilo je jasno da je Insako dovoljan za lijep i dobar život. U materijalnom smislu. No mene su i dalje \"napadale\" ideje – prepričava Saša Cvetojević, direktor tvrtke Insako
Komentara 9
Pazi ovo...nije mu novac sve, a sta je onda? Da nisu mozda jagodice iz sumice. Naravno, ako lova curi da se stvaraju mogucnosti za prosirenjem djelatnosti. Ali to je tako svugdje u svijetu. Svatko tko otvara biznise razmislja i nada se da mu posao ide i ako je sve ok, prosiruje poslovanje...a ta prica da mu lova nije u prvom planu je pricica za uspavljivanje djecice
Baš... Bajke za malu djecu... Da je Sliško živ možda bi nam mogao reći kako je ovaj poduzetnik \"pun ideja\" zaradio prvi milijun....
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
pa kad ti novac nije motiv budi faca i daj par miliona eura za , npr. nezbrinutu djecu. Pun mi je k.... takvih debilnih izjava i debilnih novina koji o tome pisu