Nedavna preporuka Vladi da ponudi dionice Hrvatske pošte (HP) na burzi bila bi tek još jedan u nizu poziva za oživljavanje burze da nije došla iz usta samog čelnika Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, Ante Žigmana. Šef regulatora zaduženog za nadzor svih financijskih institucija osim banaka i štedionica, očito je dobro porazmislio o ideji 25 posto Pošte na burzi: po njemu bi država bi dionice trebala ponuditi građanima, kao i institucionalnim ulagačima poput mirovinskih fondova koji s ograničenim uspjehom traže prilike za ulaganja na domaćem tržištu.
Iza te ideje jednostavna je logika; burza nužno treba nužni poticaj od države kroz uvrštenje kvalitetnih kompanija koje bi dale zamah trenutno gotovo katatoničkom tržištu. No, zdrava i živahna burza nije samo mjesto za špekulacije kakve se pamte uoči krize 2008., ono je nužni segment zdrave ekonomije: tvrtkama kao alternativa za prikupljanje kapitala od banaka, investitorima prilika za ulaganja, da ne spominjemo razvoj korporativne kulture i veće transparentnosti koja nasušno treba domaćim izdavateljima. Posljednjih je mjeseci također sve očitije da se u nedostatku alternativa za ulaganja u druge imovinske klase, štednja iz banaka u potrazi za prinosom slijeva gotovo isključivo u nekretnine pa bi funkcionalna burza jednako tako predstavljala protuuteg za upravljanje nekretninskim balonom. Naravno, u zemlji s aktivnom ekonomskom politikom, a ne onoj koja se događa po inerciji.
Kad već apeli mirovinskih (i ostalih) fondova padaju uglavnom na gluhe uši, neočekivana prilika mogla bi se ukazati kroz - uvođenje eura. U pismu za ulazak u tečajni mehanizam nedavno odaslanom prema Eurogrupi, Hrvatska se obvezala da će u idućih godinu dana intenzivirati prodaje dionica i udjela u tvrtkama koje nisu na popisu društava od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku. Do travnja 2020. Centar za restrukturiranje i prodaju (CERP) objavit će natječaje za prodaju u najmanje 90 tvrtki u kojima država ima do četvrtine udjela i nema kontrolni paket. “Ta mjera pomoći će privući nova ulaganja i stvoriti preduvjete za snažniji rast produktivnosti”, obećala je Vlada u pismu.
Iz pisma za ulazak u eurozonu i predsjednica Uprave Zagrebačke burze Ivana Gažić također iščitava najavu većeg angažmana države u privatizacijama. “Potreban je zajednički dijalog svih sudionika na tržištu, Ministarstva financija i Ministarstva državne imovine pa i mirovinskih fondova, ali treba uzeti u obzir što se privatizira, nije isto je li to primjerice HEP ili neka manja kompanija”, kaže Gažić. No, za oživljavanje burze na kojoj se posljednjih godina mjere mizerni prometi i slaba likvidnost bez koje strani ulagači u širokom luku zaobilaze Hrvatsku, ipak će trebati ponuditi dovoljno velik (i vjerojatno ne i samo jedan) mamac, moguće baš i s liste strateški važnih kompanija. Neke na popisu su prirodni monopoli, poput HEP-a, Hrvatskih voda i već spomenute Pošte, nema razloga da se državni udio smanji djelomičnom privatizacijom uz zadržavanje kontrolnog paketa u rukama države.
Povratak povjerenja
U tom smislu HP bi bio dobar mamac: kompanija je prošle godine ostvarila 1,7 milijardi kuna prihoda, 3,2 posto više na godišnjoj razini, a neto dobit dosegnula 40 milijuna kuna, gotovo upola manje nego 2017. Više od financijskog rezultata, potencijalne ulagače mogle bi zainteresirati neslužbene informacije da HP, koji je izgradio moderni logistički centar u Velikoj Gorici (blizu aerodroma i autocesta), pregovara suradnji s Amazonom da postane regionalni centar za dostave. Iako su te informacije još uvijek u domeni neslužbenih, indikativno je da službenog demantija (ni potvrde, doduše) o pregovorima nema. Realizira li se suradnja, Pošta bi dobila snažnog globalnog partnera i ojačala svoju konkurentnost na tržištu, a koristi bi imali i građani kojima se trenutno značajan dio robe s te online platforme ne dostavlja u Hrvatsku.
Asistenciju države na domaćem tržištu kapitala dio naših sugovornika smatra ne samo potrebnom već i nužnom. “Nemojte zaboraviti da je Agrokor bio top kompanija koja je godinama lažirala financijska izvješća. Time je i burza, odnosno cijelo domaće tržište kapitala posredno dobilo štambilj da mu se ne može vjerovati. Trebat će proći puno vremena da se otkloni sumnja u transparentnost korporativnog upravljanje, a pred pravosuđem će se godinama raspletati repovi afere i zato je nužno da se država u tu priču aktivno uključi”, kaže nam sugovornik koji je želio ostati anoniman. “Iako sigurno treba proći ponešto vremena za pripremu javne ponude dionica, sad je za to pravo vrijeme zbog visokih valuacija. Država je ranije, kao primjerice u slučajevima HT-a ili Ine, dionice uvijek prodavala uz diskont, a to je najbolje raditi kad su valuacije na visokim razinama”, kaže.
Savjetnik Ekonomskog instituta Željko Lovrinčević ističe da se zbog manjka ponude kvalitetnih vrijednosnica depoziti iz banaka prelijevaju isključivo u smjeru tržišta nekretnina jer Hrvatska, za razliku od ostalih zemalja, nije razvila prilike za ulaganja u druge imovinske klase. “Država u potpunosti podbacila godinama ne uspjevši ponuditi ijednu kvalitetnu kompaniju za uvrštenje na burzi, a koja bi mogla privući dio slobodne štednje”, smatra Lovrinčević ističući da bi za to trebalo suspendirati porez na kapitalnu dobit te porez na kamatu štediša što bi donekle moglo relaksirati transakcijski trošak u ta ulaganja.
Razvoj zdravog tržišta
Druga strana medalje zdravog tržišta kapitala jest to što ono predstavlja najvažniji izvor za investicije i efikasnost, odnosno put za transformaciju ulaganja u veću produktivnost. Zagrebačka burza nekada je pratila trolist Varšava-Beč-Budimpešta, a danas je to znanstvena fantastika jer je čak i Bukurešt pretekao Zagreb u proteklih deset godina. Predstavljajući analizu o efikasnosti investicija za Hrvatsku udrugu banaka Velimir Šonje ustvrdio je da cijela zemlja zaboravila da je zdravo tržište kapitala razvojni ključ zemlje. “Rasterećenja poduzetnika, povratak dobro osmišljenim privatizacijama s uvrštenjima na burzu, osobito za državna poduzeća čiji su investicijski potencijali neiskorišteni jer ih politika koristi za druge, a ne razvojne ciljeve te poticanje srednjih poduzeća za izlazak na burzu, to može pokrenuti tržište i razvoj. Međutim, u igri investicija i produktivnosti ne postoji jedan čarobni ključ. Sve je važno, ništa od spomenutog ne smije biti zaboravljeno”, kazao je Šonje.
nakon agrokora nema vise budala koje bi dale novce u dionice. a i ovo sto ima ili je odlasku ili su fondovi koji nemaju gdje. uglavnom prdekana!