Vijesti o usporavanju ekonomije u Njemačkoj, što će neki bez dlake na jeziku nazvati tehničkom recesijom, sa sve većom nelagodom čitaju se i u Hrvatskoj. Bojazan je razumljiva jer je njemačko gospodarstvo lokomotiva Europske unije, a poslovanje domaćih poduzetnika najvećim dijelom ovisno o EU pa je ključno je što će to značiti za investicije i rast BDP-a? Malo, barem zasad, jer investicije najviše gura europski novac, no sve je otvoreno ako potraje li neizvjesnost.
Njemačka središnja banka nedavno je ustvrdila da tamošnje gospodarstvo ne pokazuje znakove oporavka tijekom ljetnih mjeseci upozorivši na mogućnost recesije budući da je blagi pad zabilježen i u drugom tromjesečju ove godine. Od travnja do lipnja BDP je pao 0,1 posto u odnosu na prethodni kvartal, a nastavi li se pad u tri mjeseca do kraja rujna, i formalno će se raditi o recesiji.
Problemi za Nijemce nagomilali su se na strani izvoza, pri čemu je najviše pogođena automobilska industrija. Najveći trgovinski partner, Velika Britanija, na pragu je dramatičnog razvoda od Europske unije, a u očekivanju sve izglednijeg ‘tvrdog’ Brexita Britanci su nagomilali zalihe što se odražava na pad izvozne potražnje. I na koncu, tu je i globalni trgovinski rat SAD-a i Kine zbog kojeg padaju narudžbe za strojevima, opremom i ostalim visokotehnološkim proizvodima koji silaze iz pogona njemačkih tvrtki.
U stvarnosti je slika situacija ipak ponešto drugačija. S adutom ekonomije postavljene na zdravim temeljima, službeni Berlin ima širok prostor za amortizaciju nepovoljnih kretanja. U tamošnjoj se javnosti upravo vode debate o jačanju državne potrošnje, po prokušanoj formuli ‘ekonomija usporava - država diže potrošnju’ dajući poticaj posustalom zamašnjaku BDP-a. Druga je opcija jačanje osobne potrošnje intervencijama u dohotke zaposlenika, na kraju s istim efektom. Obje opcije validne su za jačanje unutarnje potražnje i u konačnici poticaj rastu, no samo su na prvu loptu jednostavne.
Video - Italija u recesiji: Komentar Silvija Tomaševića
Razlike na jugu
Za razliku od dobrog dijela (uglavnom) južnih članica među kojima je i Hrvatska, Njemačka ima pasioniranu averziju prema dugovima. (Slično kao što Nijemci imaju fetiš izbjegavanja duga, jednako pasionirano Amerikanci gaje fetiš za nošenje oružja). Takav društveni mentalitet i relacije možda su potpuno neshvatljive u Hrvatskoj gdje je život iznad mogućnosti gotovo nacionalni sport pa ne čudi da se pad javnog duga događa isključivo zbog vanjskih pritisaka (i uvođenja eura), no za njemačke političare to je klizav teren.
Potezanje pitanja veće državne potrošnje i smanjenja suficita za Njemačku je prvorazredno političko pitanje stabilnosti velike koalicije i vaganje iritiranja birača. S druge strane, popuste li od rigidne štednje u postojećim okolnostima, nije nezamislivo očekivati da bi ostale članice zahtijevale slične relaksacije, u njihovim slučajevima motivirane izbjegavanjem nepopularnih reformi. Za najsnažnije europsko gospodarstvo u dugom roku najbitnije je ipak procijeniti isplati li im se orijentacijom na podgrijavanje unutarnje potražnje izgubiti izvozna tržišta i globalnu poziciju.
Iz Hrvatske gospodarske komore spuštaju loptu naglašavajući da se zasad tek radi o najavama recesije.
-Nedavno objavljeni podaci za drugi kvartal pokazuju neznatan pad od -0,1 posto u odnosu na prethodni, a prema nizu pokazatelja pad je zabilježen i u trećem kvartalu, ali će podaci za taj kvartal biti objavljeni tek sredinom studenog i tek tada će se moći govoriti o službenoj recesiji, kažu u Komori. Dodaju da će stvarno kretanje BDP-a Njemačke, kao i njegovo kretanje u narednim razdobljima bitno odrediti ukupna kretanja na razini Unije, a snažno će utjecati i na hrvatsko gospodarstvo. Bez obzira na koji se recept odluče u Berlinu, usporavanje će osjetiti cijela Europa. Njemačka po važnosti dijeli drugo mjesto među najvažnijim tržištima za izvoz domaćih roba, turisti iz Njemačke ostvaruju najveći dio deviznog prihoda od turizma, a Njemačka je i četvrti najveći inozemni investitor u Hrvatsku.
Ekonomisti će reći da kada dolazi do spomena recesije, prvi na udaru bude optimizam, odnosno osobna potrošnja i investicije. U prvom slučaju oprezni postaju građani, a u potonjem tvrtke i njihovi poslovni planovi.
-U slučaju recesije sigurno će doći do usporavanja, kod nas kao i u ostalim zemljama. No, slabe su šanse za udar na investicije jer su one kod nas najvećim dijelom povezane s novcem iz europskih fondova, smatra glavna ekonomistica Raiffeisen banke Zrinka Živković Matijević.
Pitanje roka
-Kad se govori o investicijama bitno je napomenuti da se trenutno znatan dio investicija u Hrvatskoj financira iz europskih fondova te da se u velikoj mjeri radi o infrastrukturnim ulaganjima. Stoga u kraćem roku, pogotovo s obzirom na i nadalje neizvjestan razvoj situacije u Njemačkoj, ne bi trebalo doći do utjecaja na ukupnu razinu investicija u Hrvatskoj, smatraju u HGK. U dugom roku, dodaju, naravno da se može očekivati da bi izraženiji pad BDP-a i potražnje u Njemačkoj i posljedično na razini EU negativno utjecao na razinu investicija u Hrvatskoj posebno u djelatnostima koje su izloženije njemačkom tržištu poput automobilske industrije ili turizma. S oprezom dodaju da s obzirom na veliku dozu neizvjesnosti oko kretanja u njemačkom gospodarstvu, ali i na pozitivne trendove u ugovaranju sredstava iz europskih fondova, teško predvidjeti dinamiku domaćih investicija u narednim godinama.
-Hrvatska ekonomija je svijet za sebe, za razliku od Slovenije koja potrese u Njemačkoj osjetiti u roku nekoliko mjeseci, naša struktura sve više divergira od njemačke. Zato kod nas taj prijenos traje dulje, najmanje godinu dana, a osjeti se na dolascima i duljini boravka turista, kaže Željko Lovrinčević iz Ekonomskog instituta. Posljedica je to favoriziranja turizma i života od rente s polaganom, ali sigurnom erozijom proizvodnje.
-Hrvatska zbog turizma sporije ulazi u recesiju, ali vrijedi i obrnuto da jednako tako i sporije iz nje izlazi. Takvu vrstu transmisije imaju otočne ekonomije, poput Malte i Cipra, kaže.
-Utjecaj situacije u okruženju na nas će se preliti kroz dva kanala. Budući da investicije određuje dinamika povlačenja novca iz europskih fondova, bitan je faktor razina iskorištenosti. Trenutno smo po korištenju pri dnu među članicama, no specifičnost je da je 80 posto javnih investicija financirano EU novcem gdje smo pri vrhu, ističe. Iako se u domaćem javnom prostoru pitanje Brexita ne polemizira iz ugla gospodarskih reperkusija jer je Velika Britanija daleko, već isključivo kroz političku prizmu, činjenica da je ona jedan od najvećih kontributora u europski proračun.
To će itekako imati refleksije na visinu raspoloživih sredstava za članice, ali i predstavljati izazov u programiranju budućih natječaja za tvrtke. U slici favoriziranja turizma, Lovrinčević napominje da značajan udio privatnih ulaganja imaju špekulativan karakter, barem onih usmjerenih u nekretninski sektor. U njemu je porezni teret praktično minimalan pa potencijalna recesija može eventualno usporiti ili odgoditi odluke investitora.
Rast BDP-a
Nakon objave da je domaći BDP u drugom kvartalu porastao 2,4 posto, analitičari RBA u komentaru su istaknuli da je najveći pozitivan doprinos povećanju obujma BDP-a ostvaren rastom bruto investicija u fiksni kapital. Unatoč neizvjesnostima, do kraja 2019. i dalje očekuju nastavak rasta upravo baš zbog investicija.
-Primiče se kraj sedmogodišnjeg razdoblja za ugovaranje projekata financiranih iz EU fondova pa očekujemo aktivniji pristup javnog sektora i povećano korištenje ugovorenih sredstava s pozitivnim učinkom na rast investicija, stoji u osvrtu. Međutim, upozoravaju da kapacitet privlačenja i provedbe ulaganja ostaje nizak zbog rascjepkanosti javne uprave, ogromnih teritorijalnih razlika te nedovoljnih administrativnih kapaciteta. Za investicije dobra vijest, a to je približavanje izbora, što iz iskustva pouzdano odrješuje kesu lokalne i regionalne uprave za dodatna ulaganja (i potrošnju).
Oprezan je i ekonomski analitičar Velimir Šonje.
-Investicije će ostati jahati na valu povlačenja EU novca do početka iduće godine. No tada ćemo biti blizu financijskih i organizacijskih maksimuma kapaciteta pa se tako više neće moći poticati rast, zaključuje Šonje.
