Prvi rezultati dubinske analize koju je provela Svjetska banka pokazali su da strukturna transformacija hrvatske poljoprivrede ide u dobrom smjeru te bi trebala potaknuti gospodarski rast i stvoriti nova radna mjesta. Stručnjaci Svjetske banke koji su autori analize zaključuju da hrvatska poljoprivreda i ruralni prostori, kao i akvakultura i marikultura, imaju velik potencijal za razvoj.
Strukturna transformacija tih sektora napreduje posebice zbog činjenice da je Hrvatska članica EU, a poljoprivredno prehrambeni sektor daje doprinos gospodarstvu i prihodima te posljedično tome i životu u ruralnim krajevima naše zemlje. Analiza je pokazala i da su ulaganja u poljoprivredu gospodarski opravdana.
Procjene su da ulaganje od milijun dolara u poljoprivrednu proizvodnju generira povećanje od 5,19 milijuna dolara u vrijednosti ukupnog obujma proizvodnje u gospodarstvu uključujući učinke potrošnje individualnih potrošača. Javni izdaci za poljoprivredu u Hrvatskoj su na razini od oko 1,3 posto BDP-a što je dvostruko više od prosjeka EU.
Veliki rizici
Kako ističu iz konzultantske tvrtke Smarter koja je specijalizirana za područje poljoprivredno – prehrambenog sektora, najveća prepreka investiranju u poljoprivrednu proizvodnju, odnosno privlačenju investicija u taj sektor status je državnog poljoprivrednog zemljišta.
- Državno zemljište za koje nije riješena dugoročna koncesija ne može biti osnova za privlačenje i povećanje investicija u poljoprivredi, koje su po svom karakteru dugoročne, a zbog dugog i sporog obrta u poljoprivredi, povrat na investiciju je uglavnom dug i neizvjestan. Nadalje, u velikoj mjeri, poljoprivreda još uvijek ovisi o vremenskim faktorima, odnosno o okolnostima na koje investitor ne može utjecati, pa je to jedan od ključnih faktora rizika koji u nizu drugih djelatnosti ne postoje. Također, očekivati da će se značajnije investirati u sektor u kome se osnovni uvjeti poslovanja drastično mijenjaju u svakom mandatu Vlade, nije realno - objašnjavaju iz Smartera.
Kao primjer navode novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu kojim je raspolaganje državnim poljoprivrednim zemljištem dato na upravljanje lokalnim zajednicama te se događa da lokalne zajednice oduzimaju zemlju upravo onim investitorima koji su značajno uložili u ozbiljne proizvodnje i imaju vrhunske rezultate. Takva praksa, smatraju u Smarteru, sigurno neće potaknuti investicije u poljoprivredi.
- Hrvatska nema dugoročnu i jasnu strategiju razvoja poljoprivrede iz koje bi potencijalni investitor razumio što ga u budućnosti čeka, što će biti i što je prioritet u razvoju, odnosno gdje će država biti spremna pratiti investitora u slučaju teškoća u poslovanju. Kao i svaka druga investicija, investicija u poljoprivredu zahtjeva stabilnost uvjeta poslovanja, predvidivost politika u sektoru i dugoročnu viziju. Naime, sve države EU, imaju za cilj proizvesti vlastitu hranu i sukladno tome potiču nizom mjera investicije, dok u Hrvatskoj potencijalni investitor je prepušten sam sebi, nema jasnih kriterija mjerila uspješnosti, a podizanje proizvodnosti i konkurentnosti, za što su investicije preduvjet, nije prioritet, ni kriterij kod dodjele zemlje. Uz to, nedovoljno se razumije uloga znanja, novih tehnologija i potreba za stalnim ulaganjem u poljoprivredu - ističu iz Smartera.
Pad nakon ulaska u EU
Podsjetimo, Smarter je tvrtka zaslužna za strategiju razvoja poljoprivredne proizvodnje u kojoj je struka istaknula izazove s kojima se suočava domaća poljoprivredna proizvodnja, kao i rješenja za njezino povećanje. Tim koji ju je radio imao je u godinu i pol dana koliko su radili na Strategiji 150 sastanaka, a rezultat je 2000 stranica materijala.
- Stručni tim napravio je analizu stanja hrvatske poljoprivrede, a cilj nam je da ju se stavi tamo gdje joj je mjesto jer je uz turizam ona glavna grana hrvatske privrede. Vrijednost hrvatske poljoprivredne proizvodnje od 2008. do 2018. smanjila se s 22,5 milijardi na 16 milijardi kuna, a u razdoblju od ulaska u EU pala je za oko 3,5 milijardi i stagnira. Podizanjem stupnja samodostatnosti hrvatska poljoprivreda će do 2025. godine rasti za osam milijardi kuna. Drugu stup je podizanje proizvodnje konkurentnog proizvoda za izvoz, primjerice mandarina ili junetine. Treba nam konsenzus ključnih dionika, intenzivna i ekstenzivna proizvodnja, njezina regionalizacija... Trebamo i integratore poljoprivredne proizvodnje te istraživanje i razvoj. Samo to će dovesti do dugoročne održive poljoprivredne proizvodnje, a povezivanje proizvođača je ključno, samo ono može omogućiti promjenu u stanju poljoprivrede. Fali nam istraživanje i razvoj, a na raspolaganju za to su nam EU fondovi to ne smijemo zanemariti - istaknuo je Denis Matijević, direktor tvrtke Smarter početkom listopada na predstavljanju spomenute strategije.
Ovisni o uvozu
Poljoprivredni sektor ima prednosti koje se mogu iskoristiti za rast i razvoj, a najvažnija od njih je neograničen pristup tržištu EU-a. Osim toga za jačanje rasta mogu se iskoristiti i pristup financijskim sredstvima u okviru Zajedničke poljoprivredne politike, raznoliki poljoprivredno-ekološki uvjeti, kvaliteta zemljišta i niz vodenih resursa, ali i rast turističke potrošnje. No, unatoč brojnim prilikama i prednostima, Hrvatska je još uvijek ovisna o uvozu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. Naši poljoprivrednici koriste zastarjelu mehanizaciju, a problem je i što se vrlo rijetko udružuju te su kao posljedica toga manje konkurentni unatoč brojnim prilikama za rast na domaćem i tržištu EU-a.
