Dejan Kovač prvi je Hrvat koji radi na prestižnom američkom sveučilištu Princetonu, unutar škole Woodrow Wilson. U Hrvatskoj je odlučio organizirati konferenciju pod nazivom Agenda 2030, koja se održava u Umagu 27. i 28. kolovoza.
Okupio je svjetsku i domaću elitu, a među inima predavanje će održati renomirani ekonomist prof. Alan Krueger, redovni profesor na sveučilištu Princeton, vlasnik više od 80.000 znanstvenih citata i glavni ekonomski savjetnik bivšeg američkog predsjednika Obame u periodu izvlačenja SAD-a iz financijske krize 2008. S Dejanom Kovačem razgovarali smo o hrvatskoj ekonomiji i samoj konferenciji.
Istraživač ste na Princetonu, kako je tekao vaš znanstveni put?
Diplomirao sam, magistrirao i započeo doktorat na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Na ekonomskom institutu u Pragu CERGE-EI magistrirao sam te sam doktorand. U zadnje tri godine bio sam gostujući istraživač, a od ove godine sam i stalni istraživač na znanstveni projektima unutar škole Woodrow Wilson, poznate u svijetu jer je kroz povijest dala najviše nobelovaca te je školovala na stotine svjetskih vođa. Imam širok interes istraživanja, od terorizma, migracija i ratova do procjena učinkovitosti vladinih politika na dobrobit građana unutar ekonomike rada, zdravstva i školovanja.
Koliko ste upućeni u našu ekonomsku situaciju, odnosno koliko se bavite upravo Hrvatskom?
Oko 70 posto mojih istraživanja usmjereno je upravo na RH, ostatak je usmjeren na generalna ekonomska pitanja, EU i SAD. Hrvatska je u vrlo nezavidnom položaju: recesija je trajala puno dulje nego u svjetskoj ekonomiji; spor oporavak, visoka zaduženost, manjak strukturni reformi, prevelik državni sektor i neimanje konzistentne strategije u zadnjih 25 godina pogurali su nas na dno EU, uz bok Rumunjske i Bugarske. Potrebne su strukturne reforme koje nijedna politička opcija nema snage ni želje provesti jer bi iziskivale nepopularne ekonomske politike i gubitak potpore i glasača.
U Hrvatskoj, jednostavno, ne postoji pravi privatni sektor koji je tržišno konkurentan. Imamo prevelik javni sektor, a samim time i ogromne porezne namete. S druge strane, velik dio privatnog sektora nije tržišno konkurentan jer je vezan na državni aparat i javnu nabavu, tako da nam ostaje jako malo poduzetnika koji mogu konkurirati na globalnoj razini. Samim time bilježimo i porast uvoza naspram izvoza, tako je nastala spirala koja nas vodi k nestanku autohtonih hrvatskih proizvoda.
Što je sa zaduženošću?
Da, to je druga dimenzija, visoka zaduženost od oko 85 posto BDP-a. Ono što laicima općenito nije jasno jest da ovo nije visoka zaduženost ako vam je ekonomija na zdravim temeljima, jer Velika Britanija je skoro na 90%, SAD na 109%, a Japan čak na 250%. Problem nastaje kada prijeđete čarobnu barijeru i niste u stanju vraćati glavnicu i kamate. Mi jednostavno ne proizvodimo ništa, a jedini svježi dah nam je sezona u turizmu koju ne iskorištavamo dovoljno. Zaključno, Hrvatskoj je potrebno rezanje državne uprave, smanjenje poreznih nameta da bi se potaknulo poduzetništvo, usmjerenje na brzorastuće sektore IT industrije i cjelogodišnji turizam te pokušaj oživljavanja zaboravljenih sektora poljoprivrede i stočarstva.
Glavni ste organizator znanstvene konferencije koja se održava u Umagu. Što vas je motiviralo?
Hrvatska kao jedna mlada demokracija nije dovoljno ulagala u educiranje svojih kadrova u inozemstvu. Kada smo 1991. doživjeli snažan šok i totalnu promjena paradigmi i prešli s planske na tržišnu ekonomiju odjednom, stručnjaci koji su se kleli u sustav centralnog planiranja “preko noći” su postali stručnjaci za derivative i swapove. Stručnjaci koji nisu bili stručnjaci i znanstvenici koji nisu bili znanstvenici u ekonomskim znanostima, bez adekvatnog usavršavanja u inozemstvu, podučavali su nove generacije ekonomista. S druge strane, Kina, kojom dandanas upravlja Komunistička partija, školuje oko 500.000 studenata na najboljim svjetskim sveučilištima svake godine. U globalnom svijetu, gdje konkurencija više nije osoba preko puta vas, već osoba na drugom kraju svijeta, izuzetno je bitno da ste konkurentni u znanju, što mi očigledno nismo. Tako se i rodila ideja o konferenciji, tj. htjeli smo dovesti najbolje svjetske stručnjake u Hrvatsku da nam prenesu dio svojih iskustava i znanja.
Koga ste sve uspjeli dovesti na Agendu 2030: Ekonomiju u mijenjajućem svijetu, uz prof. Kruegera?
Agenda 2030: Economics in a changing world doista je posebna konferencija. Prvo, naša su tri glavna govornika osobe koje su imale iskustva ne samo u znanosti već su radili i u realnom sektoru, pomažući SAD-u u izlasku poslije financijskog kraha u 2008. Dakle, uz prof Kruegera tu je i prof. Josh Angrist, profesor na MIT-u, jedan od najprodavanijih autora čije su knjige neizbježni udžbenici na svim sveučilištima u svijetu. Prof. Henry Farber, profesor na Princetonu, ima izuzetne zasluge u ekonomici rada i utjecaju sindikata na tržišta rada. Osim glavnih govornika, imamo više od 70 prezentera na više od 20 panela s renomiranih sveučilišta. U potpori organizacije imamo mnogobrojne domaće i inozemne organizacije, a posebno bih istaknuo i glavne sponzore – Uz ove organizacije posebno bih istaknuo i glavne sponzore: Grad Umag, IgBS e-Leadership MBA Visokog učilišta Algebra, Cedevita i RRIF Visoka škola za financijski menadžment. I moram napomenuti da uz mene u organizacijskom ima još nekoliko izvrsnih znanstvenika i stručnjaka iz Hrvatske. Profesor Boris Podobnik, gostujući profesor na sveučilištu Boston i Građevinskom fakultetu u Rijeci, Vuk Vuković doktorand na sveučilištu Oxford, Leo Mršić profesor sa IgBS e-Leadership MBA Visokog učilišta Algebra i Mia Despotović, glavni organizacijski koordinator. Ja sam imao sreću da sam surađivao na projektima sa profesorom Krugerom tako da je to dosta pridonijelo njegovom dolasku u Hrvatsku.
Što želite poručiti s konferencije?
Kao što sam naslov konferencije kaže Agenda 2030 je svobuhvatni plan u kojem smjeru svjetska ekonomija ide i kako mi možemo pridonijeti boljem razumijevanju kompleksnih globalnih procesa. S obzirom da se održava u Hrvatskoj, jedan od ciljeva je rješavanje osnovnih problema u regiji. Hrvatska kao i druge susjedne zemlje prošle su proces tranzicije, neke više a neke manje uspješno. Generalni problem svih zemalja u regiji je manjak demokratskih procesa, sloboda medija, sloboda govora, visoka razina korupcije i neefikasnost ekonomskih procesa, pogotovo onih vezanih za javnu upravu. To su razine djelovanja kojima je tematski posvećena konferencija. Cilj je sakupiti kolektivna znanja iz regije koja se bave prevencijom negativnih a unapređenjem pozitivnih procesa i procijeniti koje politike donose najveći efekt.
Aktivni ste u udruzi Adriatic Economic Association, kakvi su vam daljnji planovi?
Adriatic Economic Association je znanstvena udruga koja djeluje već nekoliko godina a cilj joj je povezivanje znanstvenih dijaspora zemalja iz regije sa domicilnim zemljama. Trenutno okuplja stotinjak znanstvenika s vrhunskih svjetskih sveučiliša. Cilj je povezivanje s lokalnim stručnjacima i znanstvenicima u svrhu izrade znanstvenih i projektnih publikacija koje bi pružale egzaktna rješenja. Sve osobe koje su uključene u ovaj projekt imaju svoja primarna zaposlenja i ovo rade u svrhu pomoći svojim zemljama. Svi su mogli ne sudjelovati i zaboraviti na svoju domovinu, ali postoji nešto u čovjeku što nas tjera da se borimo protiv status quo.
Ovaj covjek vas laze, oni dolaze preslikati americki lopovski neoliberalni model "laissez faire"u vec ionako siromasnu Hrvatsku gdje gradjani prevrcu po kontejnerima. Ovo su vam lesinari, Obamini savjetnici koji su ga savjetovali da natovari dug lopovskih bancetina sto su bankrotiralee 2008. poreznim obveznicima na grbacu. I to privatnih banaka, zamislite, oko 6000 miliardi dolara su natovarili gradjanima na grbacu, Amerika je imala 11 000 miliardi deficita kada je Obama dosao na Vlast, a oko 20 000 miliardi kada je sisao sa Vlasti. A ovo su mu ekonomiski savjetnici. Hoce i nas ovako ''savjetovati''? Gradjani se ne smiju ni u ludilu pacati s njima, narod bi nam bukvalo krepao od gladi s njima, ali stvarno ovaj put, posebno nasi jadni gradjani sto ne razumiju njihovo lopovsko lesinarenje i sto nisu u tome djiri gdje se vrti krupni kapital Ostat cete bez drzave na ledini, goloj golcijatoj, oni vam metu sve pred sobom kao tsunami, pogledajte Amerikance kao zive u duznickome ropstvu, 50 milioan gradjana im se ne moze priustiti zdrastveno osiguranje, kamoli sto drugo. OnI dizu kredit za studije, skoro svi studenti, odmah cim se rode ide u duznicko ropstvo. E tako cete i vi, samo sto oni imaju 3-4000 dolara placu, a vi 300-400 eura. Tko prezivi, pricat ce.