Ante Vrban

Dobar arhitekt mora ostati prizeman, raditi i male prostore

14.11.2017.
u 06:30

Slavni arhitekt, koji jebukiran do 2020. godine zaslužan je za osvježeni vizualni identitet konferencije Pametni gradovi

Mjesto na kojem se nalazim danas zahtijevalo je puno odricanja i rada, pa me nećete vidjeti u nekim luđačkim izlascima, govori višestruko nagrađivani arhitekt Ante Vrban u razgovoru koji smo vodili na konferenciji Pametnih gradova koju su Poslovni dnevnik i Večernji list organizirali prošli tjedan u Međunarodnoj zračnoj luci Franjo Tuđman.

Vrban je, naime, zaslužan i za novi, osvježeni vizualni identitet konferencije kojom su, njemu svojstveno, dominirali svjetlost i bijela boja. Mjesta se pronašlo i za pokoji zeleni detalj, ne samo zbog tematskog preklapanja već i kao trajni motiv toplog ljeta provedenog na šibenskoj Jadriji iz koje taj svjetski priznati arhitekt crpi snagu.

Za sebe kaže da je čovjek koji voli jednostavnost i da se veseli najelementarnijim stvarima kao što su sjećanja na Međunarodni dječji festival u Šibeniku i stvaranje prostora baš po mjeri osobe, pa bi se moglo reći i da podatak da je bukiran do kraja 2020. godine ne iznenađuje previše.

Vaša vikendica na Jadriji je sasvim intiman projekt. S obzirom na to da ste je uređivali za sebe i po svom guštu, je li ovo priznanje po čemu drukčije od onih koja dobivate za druge interijere?

Proglašena je najljepšom europskom rezidencijom. Prijatelji mi nerijetko u šali znaju reći da sam ja kuća, da bih izgledao točno kao ta vikendica. Jadrija je mjesto koje meni definira ljubav, tamo sam odrastao s bratom (pokojnim vizažistom Tomom Vrbanom, nap. a.) ljetovao kod bake i djeda. Dugo sam tražio kuću koju bih uredio jer je ona u kojoj smo inače boravili postala pretijesna. Nazvala me gospođa koja je prodavala svoju kuću, a koja mi je odgovarala, nakon čega sam u svom stilu odmah doputovao u Šibenik. U njoj je puno svjetla, što inače definira moj rad, dok je inspiracija bila sama Jadrija sa svim svojim specifičnim okusima, mirisima, ljudima. Pogledate li kuću vidite da je zadržala elemente starih jadrijskih vikendica, a danas je moja oaza za opuštanje. To je kuća za sreću kojoj ću se cijeli život vraćati.

Odakle ste onda crpili inspiraciju za interijer crkve Velikoga Krsnog Zavjeta u Kninu?

Katolik sam i Hrvat i odrastao sam u obitelji kojoj je crkva sastavni dio života. Za vrijeme boravka u Londonu nazvao me ekonom franjevačke crkve Josip Gotovac i predložio suradnju na projektu za koji su tražili mladu osobu koja će ponuditi novo viđenje crkvenog interijera. Moje prvo pitanje je bilo kad počinju radovi, a već sutradan bio sam u avionu za Split. Čovjek sam koji je cijeli svoj život podredio poslu, krenuo sam vrlo rano i samostalno tako da sam poziv za uređenje interijera u Kninu shvatio kao nešto što moram napraviti. Taj grad ima veliko povijesno značenje, ondje su počinjali i završavali ratovi kroz cijelu hrvatsku povijest. Uzeo sam liniju svjetla, pozvavši se na Kristovo svjetlo, i njome stvorio interijer. Interijer te crkve lišio sam svih suvišnih detalja, ornamentike, stvorio je modernom i suvremenom. Radi se o jednom od prvih energetski učinkovitih sakralnih objekata na svijetu i htio sam da i njezin interijer bude u skladu s vremenom u kojem živimo. Želja mi je bila da svatko tko u tu crkvu uđe osjeti mir i čistoću i da ona bude mjestom ljubavi.

Kakve su bile i kakve su danas reakcije javnosti?

Stvoriti mjesto mira, posebice u gradu koji je imao niz nesretnih okolnosti i koji je poprilično važan za hrvatske branitelje, moj je poklon njima. U svakoj tami postoji svjetlo i na svijetu postoji ravnoteža i crkva Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta u Kninu jedan je od dokaza toga.

Kako ste reagirali na vijest da je Crkva Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta uvrštena u kalendar Barrisola za 2018. godinu?

Gotovo sam pao u nesvijest. Radi se o 12 najvećih arhitektonskih i dizajnerskih radova u godini, a nas su stavili jer smo koristili poseban materijal koji se inače ne koristi u sakralnim objektima – difuzno platno koje na sebi raspršuje svjetlost. Dobar arhitekt mora biti prisutan od početka do kraja radova i tako da sam svaki tjedan letio u Dalmaciju i interijer je bio gotov za tri mjeseca iako su radovi, po prognozama, trebali trajati šest mjeseci.

To je rezultat vjere u kvalitetu projekta i požrtvovnosti onih koji su na njemu radili. Demografski je Knin kompliciran grad, ali na tom su gradilištu radili ljudi svih nacionalnosti, što je opet simbolika sama po sebi.

Koliko vam je teško pratiti zahtjeve klijenta i gdje je granica vaših mogućnosti, bez kompromitiranja vlastita identiteta?

Nemam s time problema. Nekako, kad razgovarate s ljudima i kad imate kvalitetan odnos od početka suradnje, dobijete samo razumijevanje. Prvo poslušam što klijent želi, onda ga promotrim i nastojim saznati što je oduvijek htio. Potom dogovorim sastanak za nekoliko dana na koji dolazim s prvim konceptom i tako to funkcionira. Primjerice, dok uređujem dječju sobu uvijek uvažavam i mišljenje najmlađih jer je poanta svakog prostora da se osoba u njemu osjeća sigurno i ugodno. Klinci mi kažu što vole i jednaku pažnju posvećujem njihovoj sobi kao bilo kojoj drugoj prostoriji jer vjerujem da svaka osoba koja je dio neke zajednice ima pravo glasa u svom prostoru.

Kako znate kad je neki objekt dovršen i kako balansirate između luksuza i kiča?

Kuća je gotova po dvije osnove, prva je onda kad su zadovoljeni svi tehnički uvjeti, kada je sve izvedeno po pravilima struke i kada je pregledana, a druga kad ja vidim da je gotova. Ta druga osnova je kada su svi detalji koje mislim da treba imati upravo na pravome mjestu. Često kažem da onog trenutka kad uđem u neki prostor i ne budem znao što s njim, da je to dan kada ću prestati raditi ovaj posao i posvetiti se nečem drugom. Veličina je čovjeka u tome da bude hrabar pomicati granice i odricati se nečega čega se većina ne bi odrekla, da bi ih pomaknuo. Jednako je tako veličina i u tome kada shvatite da se morate maknuti jer ste prestari da biste ih pomicali. I date prostor i pomognete novim generacijama da naprave upravo to. Mislim da je obveza svakog čovjeka da dade najbolje od sebe da bi na bilo koji način svojim radom i djelovanjem poboljšao svijet u kojem živi. Oni koji to ne rade jednostavno mi nisu u fokusu niti me previše zanimaju. Ne mogu biti astronaut i doktor, jednostavno sam arhitekt. Kičem kod nas zovu nešto što kič uopće nije. Radi se o dekorativnom uređenju kakvo je karakteristično, primjerice, za pariški hotel “Costes” čiji interijer izgleda kao da ulazite u čašu gustog crnog vina, ali to ondje pripada.

Luksuz ne podrazumijeva zlatne labude, već sasvim suprotno. Luksuz čine najfiniji materijali, oni najkvalitetniji, koji na dodir i pogled proizvedu emociju i u cjelini čine vječnu eleganciju. Ne volim agresivne boje u arhitekturi. Kuća je vječna onda kada je jednostavna formom i komunicira s okolišem i prirodom oko sebe. Od svih želja klijenata može se napraviti elegantan i lijep prostor, koji opisuje upravo te ljude čiji je, neovisno koje namjene. Zadatak arhitekta je da sasluša sve želje klijenta, pretvori ih u funkcionalnu arhitektonsku bazu, a tek nakon toga prostor učini lijepim i elegantnim. Moj stil definiraju prirodni materijali, svjetlost i refleksija. U inozemstvu to zovu “AV atmosphere”. Naš je zadatak pokazati na primjerima i u realnom svijetu klijentima da je luksuz elegantna klasika suvremene forme. Koja, ako znate kako, postane bezvremenska.

Imate li najdraži projekt? Kako pristupate uređenju grandioznih i velikih objekata, a kako onih manjih?

Ponosim se svime što sam do danas napravio i teško je izdvojiti jedan ili dva projekta, no postoje projekti koji su označili prekretnicu u mojoj karijeri. Knin mi je, možda, najviše u srcu. Prije mjesec dana napravio sam jedan patisserie shop koji ima samo 12 kvadrata. Vjerujem da dobar arhitekt mora ostati prizeman. Lako je napraviti kuću od pet tisuća kvadrata, ali stvoriti od male prostorije funkcionalni prostor trening je za mozak kakvom se iznimno veselim. Nekad je važnije biti šik nego velik.

Medijima ste dosta atraktivni, pa što se tiče medijske eksponiranosti, kako pronalazite balans između privatnog i javnog?

Rekao bih da već dovoljno dajem da bi me previše pitali. Nastojao sam u prvi plan uvijek stavljati svoj rad, a ne privatni život koji se s razlogom tako i zove. Imam i predivne i loše dane kao i većina ljudi na svijetu, a vjerujem da je važno davati maksimum od sebe. Tako je mene i Tomu odgajala naša majka. Bez obzira na to što život nekad ne ide zacrtanim smjerom, zahvalan sam za sve. Puno sam u životu izgubio, ali sam puno toga i dobio. Nisam ljutit ni na koga, smatram da se na neke stvari ne može utjecati, ali zato se u onim segmentima na koje možete djelovati trebate fokusirati da budete najbolji.

Pogledajte i video kako će izgledati rekonstruirani zagrebački rotor

Komentara 1

SA
sani2
08:32 14.11.2017.

Ante who? Ma dajte, molim vas nemojte nas nasmijavati.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije