Gotovo je nevjerojatno da u vrijeme brzih promjena i prilagodbi postoji sustav koji se u biti nije mijenjao barem dvadesetak godina. Riječ je o mirovinskom sustavu generacijske solidarnosti i o kući koja njime vlada - Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje. O promjenama u tom sustavu priča se već nekoliko godina. Djelomice su počele 1999. godine primjenom novog Zakona o mirovinskom osiguranju. No, skori početak mirovinske reforme, gubitak monopola u provedbi mirovinskog osiguranja i prelazak uplate doprinosa na račun Državne riznice konačno su potpuno uzdrmali, slobodno bi se moglo reći, učmalu sredinu dosadašnjega mirovinskog sustava. Napravljen je detaljno razrađen projekt za raspravu o nekoliko tema: o poslovnom sustavu, ljudskim resursima, informacijskom sustavu, razvoju HZMO-a i o stanju sustava mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti. Javna rasprava o svemu službeno će početi tematskom sjednicom Upravnog vijeća HZMO-a, planiranom za 28. studenoga.
Od brojnih promjena izdvajamo prijedloge o tome kako ostvariti minimum socijalne sigurnosti kroz osnovne mirovine. To se želi postići mjerama daljnje racionalizacije mirovinskog sustava tzv. prvog stupa. Kako?
Sustav mirovinskog osiguranja trebalo bi, kažu pisci mjera, uključiti u sufinanciranje mjera zaštite na radu i profesionalne rehabilitacije.
Mirovine ostvarene pod povoljnijim uvjetima Zakonom o izvršenju Državnog poračuna smanjuju se, pa bi se ta umanjenja do kraja godine morala provesti i kroz odredbe pojedinih materijalnih propisa koji ih reguliraju.
Najnovijom izmjenom Zakona o najvišoj mirovini uvedena je najviša mirovina za sve korisnike mirovina, što je pravednija socijalna raspodjela.
Nužno je realnije određenje najniže mirovine i smanjenje prijevremene starosne mirovine - da bi se i te mirovine približile određivanju visine mirovine prema godinama života, odrađenim godinama i uplaćenom doprinosu.
Nužno je, smatraju autori, pronaći način zaustavljanja daljnjega pada razine mirovina. To se može postići povećanjem aktualne vrijednosti mirovine ili uvođenjem dodatnog faktora koji bi osiguravao određenu razinu mirovina.
U sustavu se planira i proširenje osnovice za naplatu doprinosa i uvođenje najviše osnovice za plaćanje doprinosa. Proširenje osnovice odnosilo bi se na sve vrste zarada, da bi se omogućila socijalna sigurnost temeljem svih oblika rada i zarada (a svi koji zarađuju po bilo kojoj osnovi time bi imali pravo na mirovinsko osiguranje). Uvođenje najviše osnovice trebalo bi smanjiti redistribuciju od onih koji zarađuju i plaćaju više k onima koji zarađuju i plaćaju manje (u mirovinskom sustavu generacijske solidarnosti postoji institut najviše mirovine, ali i minimalne).
Planira se poboljšati učinkovitost naplate doprinosa, vezivanje prava iz mirovinskog osiguranja s plaćanjem doprinosa. Zbog postojanja nekoliko usporednih sustava obračuna i naplate doprinosa, dobro je što se pojavljuje nova inistitucija, smatraju stručnjaci. To je Regos, koji će obavljati ujedinjeno mjesečno prikupljanje podataka o plaćenim doprinosima i porezima, putem jedinstvenog obrasca. Naplata i prisilna naplata doprinosa trebala bi uskoro prijeći u nadležnost Porezne uprave, a kontrola bi i dalje ostala u Mirovinskom zavodu.
V. Širanović
